Uvod

Uvijek u svijetu fitness postoje trendovi koji se zadrže duže ili kraće a često se neke stvari ponavljaju.

Vrlo je bitno  procijeniti da li je nešto samo kratkotrajni trend koji ne daje neki veliki rezultat  ili je stvarno riječ o metodi ili načinu treninga koji izaziva fitness revoluciju. To možemo usporediti sa pjesmama. Imate pjesme iz ’60, ’70, ’80, ’90 – ih koji su još uvijek hitovi i zadržali su se, a imate neke pjesme koje su bile kratkotrajni hit i više ih nema kao niti bendova ili pjevača koji su imali samo taj hit i kasnije ništa više. Sjetite se samo svih boy bendova ili nekih pjevačica s jednom pjesmom. 🙂

Prvo ćemo analizu podijeliti na individualne i grupne treninge. To su različita područja i tako ih treba doživljavati. Drugačiji je način provedbe, metode a često i ciljevi. Obično se razlikuju i tipovi trenera koji vode grupne treninge od onih koji vode privatne. Školovanje se isto razlikuje tako da imate usmjerenja koja su namijenjena trenerima grupnih trenera te ona koja su usmjerena za osobne fitness i kondicijske trenere.

Klasična teretana

Da se razumijemo, klasična teretana neće nikad izumrijeti kao niti bodybuilding način trening niti utezi, trenažeri i cardio sprave. Jedino što ljudi koji su vlasnici takvih teretana moraju znati da je u velikom porastu trend gdje se traže neki drugi rekviziti i sprave za tzv. funkcionalni trening te to trebaju ponuditi svojim klijentima. To znači da trebaju unutar svo prostora imati dio za funkcionalni trening i rekvizite poput BOSU, fitball, kettlebell, bugarskih vreća, battling ropes-a, sandbagova, TRX-a i sl.

Sportaši i rekreativci sve više traže funkcionalne treninge s drugačijim rekvizitima i spravama.

Također i vježbači koji rade klasične bodybuilding treninge su počeli u svoje treninge ubacivati HIIT (High Intenisty Interval Method) treninge u kojima im je cilj sagorjeti što više potkožnog masnog tkiva i pri tom zadržati mišiće.

Problem koji se tu javlja da su klasične sprave i različiti trenažeri skupi, ali vrlo laki za upotrebu  pa je zbog toga uloga trenera manja. Kod funkcionalnog treninga su rekviziti jeftiniji u usporedbi s trenažerima, ali je zato potrebno veliko znanje trenera da se vježbača nauči npr.  pravilan zamah s kettlebellom.

Zbog toga treneri i / ili vlasnici trebaju uložiti u edukaciju da bi imali kvalitete te da bi vježbačima koje zanima ovakav oblik treninga mogli to pružiti. Ako to ne naprave onda gube jedan dio ljudi koji će otići kod trenera u manje teretane ili boxove gdje će dobiti tu uslugu. Neki to shvate i mijenjaju se a neki još uvijek žive u osamdesetima gdje muški bildaju, a žene rade cardio pa zbog toga imaju 10 traka za trčanje, 10 bicikergometara, 10 televizora i misle da će to raditi posao. E bogami neće. A biti će problem ako to shvate prekasno. Nije im konkurencija kriva što im se smanjio broj ljudi nego što su tvrdoglavi pa se ne žele mijenjati.

Vježbačima je potrebna kvalitetna usluga, a to im treneri mogu pružiti ukoliko konstantno ulažu u svoju edukaciju.

Osobni treninzi

Osobni treninzi za rekreativce i sportaše su se također promijenili. Ne radi se više na način da trener (po mogućnosti solidno nabildan) stoji kraj vježbača i vodi ga kružno po trenažerima i govori mu koliko ponavljanja napraviti. To je bezveze, to bi onda mogao i robot raditi.

Danas se traži poboljšanje funkcionalnosti, zdravlja a ujedno i tjelesnog izgleda.

Velik dio funkcionalnog treninga se ubacuje u rad, dio kineziterapijskih vježbi, metode su bolje posložene. Trener također mora znati puno o prehrani i dodacima prehrani.

Sve je veća konkurencija među osobnim trenerima te će isplivati samo oni najbolji koji imaju veliko znanje, dobar odnos s klijentima (psihološke i sociološke vještine), dobar marketing, dobro izgledaju, mogu sve vježbe izvoditi, pokazati, znaju dobru metodiku, a klijenti postižu rezultate na brz i siguran način.

Sve su to stvari koje se mogu naučiti i napraviti samo to tjera trenera da stalno radi na sebi. Nema ništa na staru slavu, treba svakodnevno ulagati u sebe, mijenjati se nabolje i učiti. I sve ide puno brže u fitness industriji nego što je išlo prije 10 – 15 godina. Puno informacija, knjiga, dvd-eva, tečajeva, novih stvari, metoda treninga. To sve pravi trener treba pratiti i razlikovati prave stvari od smeća.

Vrlo je bitno pratiti najbolje trenere kako rade svoj posao i na taj način tražiti svoj put.

Grupni treninzi

Tu se isto puno toga promijenilo međutim neki treneri i vlasnici ne mijenjaju programe jer su emocionalno vezani za njih. Vole neku vrstu aerobika i to ne mijenjaju  ili su negdje vidjeli da neki program negdje ide pa ga forsiraju iako kod njih ne ide (npr. trampolin programi, staby, gymstick, elastične trake i sl).

Nije bitno da li neki program voliš ako govorimo o poslu. Treba staviti program koji ljudi traže ili se usmjeriti na određene vrste programa.

Npr. u mojoj teretani Basic Gym One imamo Boot Camp, Bodyweight, Kettlebell One, Basic 1-2-10 i Basic Training koji su sve visoko intenzivni intervalni treninzi i ne miješamo s njima programe poput pilatesa, yoge i sl. koji su totalni drugačije usmjereni.

Kvaliteta kod grupnih programa je izuzetno bitna:
bolje je otvoriti više manjih grupa ili imati više trenera na jednom treningu.

1. Naziv programa:

   Čemu nazivati program po sebi ili izmišljati nazive (jedino ako nisi stvarno jak brand i imaš jak renome) kad već postoje napravljeni grupni programi za koje su ljudi čuli, za koje se ne treba objašnjavati što su i koji se sami reklamiraju. Svi znaju što je Insanity, Boot Camp, CrossFit. Druga je stvar kako će trener dozirati i odabrati sadržaje, ali je poznata filozofija tih grupnih treninga. Ako ja svoj program nazovem „Super tvrda guzica“ i unutra stavim super metode, provodim program super opet moram objašnjavati čega je to sve kombinacija, kako djeluje i sl. poludjeti ću dok ljudima to objasnim. Možda se neki od vas neće složiti sa mnom i ja to cijenim, slobodno nazovite programe kako želite i neka vam je sa srećom.

2. Ponuda programa:

   Čemu staviti 15 vrsta programa da više niti sami ljudi ne znaju što da odaberu, kako se programi razlikuju, što je za njih najbolje i što da rade. Dođe vam osoba prvi put, vi ga morate ispitati hrpu informacija, objasniti mu sve programe i onda odabrati jedan za njega. Najbolje bi bilo da odete na ručak u trajanju od dva sata i da pričate jer nećete imati dovoljno vremena za sve. Jednostavnost i razumljivost je vrlo bitna.

3. Popularni programi
   

   Što reći za taj program. Popularan je, daje rezultate, dobro marketinški popraćen, ljudi rade transformaciju. Međutim trener treba znati da je to visokointenzivni intervalni trening i bez obzira što ima progresiju treba ga prilagoditi grupi i vidjeti kad ubaciti viši nivo. Debela baba koja ima 100 kg ne bi baš trebala raditi skokove koljena na prsa jer je to pokazano na DVD-u. Zbog toga ne raditi copy – paste nego prilagoditi svojim vježbačima. Zato se zove grupni trening, gdje je trener taj koji vodi i dozira.

4. Popularni programi 

   BOOT CAMP. To je odličan program koji iako je prvotno bio namijenjen za izvođenje vježbi s vlastitim tijelom na otvorenom prostoru, ali se počeo provoditi i u zatvorenom prostoru sa različitim rekvizitima. To je odličan naziv jer ljudi otprilike znaju o čemu je riječ: da je teško, intenzivno, da će promijeniti tijelo, da je dinamično i zanimljivo.
   To omogućuje treneru da napravi puno različitih zanimljivih programa treninga a da se ne ograničava na osnovu rekvizita, trajanja pojedine vježbe i sl. Također može biti različito usmjeren, na različitu populaciju (Boot Camp za djecu, za starije osobe i sl.) a trener može unutra staviti i svoj prepoznatljivi stil.

5. Popularna metoda

   Super metoda i filozofija treninga, ali sve ovisi o treneru koji mora jako dobro poznavati metodiku i metodologiju treninga u CrossFitu, dobro skalirati i modificirati vježbe, pogotovo kod početnika jer inače se dogode negativne stvari pa onda ljudi pričaju da je CrossFit opasan. Jedino su opasni treneri i vježbači koji pretjeruju. Opasna je i olovka ako ju uzmete i nabijete si u oko.

6. Grupni treninzi sa pojedinim rekvizitima:
   

   Kettlebell, TRX, BOSU.
   Možete probati izvoditi grupne treninge u kojima koristite samo jedan rekvizit, ali onda riskirate da završite u ludnici zajedno sa svojim vježbačima. Ajmo od sada pa do kraja života vježbati samo s jednim rekvizitom. Zvuči jako primamljivo? 🙂 pogotovo ako ste rekreativac.
   Drugo su profesionalni sportaši ili zaljubljenici u powerlifiting, weightlifiting. Ali teško ćete animirati ljude s jednim rekvizitom ma koliko se god trudili mijenjati vježbe, protokole vježbanja i sl.
   Postoje grupe u kojima se koristi jedan rekvizit, ali obično je to manji broj ljudi i teško je napraviti da bude isplativo. Tako da ćete teško objasniti ovima u banci kad budete plaćali kredit koliko je vaš rekvzit odličan i koliko ljudi ne razumiju da bi trebali vježbati s njime.

7. Broj ljudi na grupi.
   

   Ne smatram da smo u mom gymu sad nešto posebno pametni i posebno nešto izmislili, ali ograničavamo broj ljudi na 20.
   Prijava je online tako da trener zna koliko će ljudi biti na treningu, svi treninzi su dostupni online vježbačima da znaju što će biti na treningu (za cijeli tjedan), te koji će trener voditi. Tako je svima lakše.
   Ne želim pljuvati po niti jednom programu, ali nekako mislim da je teško voditi aerobik sat sa povišenja pred 30-50 ljudi gdje glazba trešti na najjače i onda usput ispravljati nečiji čučanj ili iskorak.
   Kako da mu kažeš, da se počneš derati: Ej, ti u plavoj majici, da ti koji si tamo kod zida, pazi da ti koljena ne bježe prema unutra kod čučnja, to ti nije dobro. 🙂
   Kvaliteta je bitna kod grupnih trenera pa je tako onda bolje otvoriti više manjih grupa ili imati više trenera na jednom treningu. To povremeno ubacujemo i vježbači to jako vole jer se osjećaju da se vodi briga o njima što je i istina jer sa dva trenera se kvaliteta značajno podiže.

Poluprivatni trening

Piše se dosta  o tome da je budućnost poluprivatni trening u kojem su grupe do 5 ljudi.

To je u biti mali grupni trening gdje se s malim brojem želi održati kvaliteta. Također je to za ljude koji ne mogu odvojiti novce za osobne treninge a opet ne žele na velike grupne treninge.  To je dobar način samo treba vidjeti koliko su vježbači homogeni tj. da se ne razlikuju previše po nivou sposobnosti iako se može i to dobro organizirati. Sljedeći je problem određivanje termina jer treba posložiti da svima odgovara u isto vrijeme. Uglavnom smatram da je ok, ali opet sve ovisi o treneru koji treba za sve dobro dozirati vježbe te svakog u grupi dobro animirati i motivirati.

Rekviziti i metode

U zadnje vrijeme se pojavio velik broj rekvizita. Neki  su se koristili i prije samo su sad dobili više na važnosti i treneri i vježbači su ih prihvatili. Voljeli li ih ili ne sa svakim od njih se trener treba znati služiti i poznavati metodiku kako nekoga naučiti. To trebaju biti svjesni i vlasnici. Fitness industrija napreduje, treba pratiti korak. Vrlo jednostavno, imate stare televizore i stare mobitele koji isto rade, ali ih nitko ne koristi. Zašto? Jer su ovi bolji i imaju više opcija. Nisam još vidio nekoga da dođe u dućan i želi kupiti crno bijeli televizor ili gramofon i ploče. Tako je i s rekvizitima. Ako ljudi žele trenirati s kettelbellom ili bugarskim vrećama dajte im to. Ali vrlo je bitno otići na edukaciju za pojedine rekvizite i sustave treninga vezane uz njih. Tu imamo Kettlebell, TRX, BOSU, fitball, sandbag, indijske palice, bugarske vreće i još hrpu drugih stvari poput weightlifting metode treninga.

Uložite u sebe da bi bili bolji trener ili ako ste vlasnik da vaša teretana bude kvalitetnija i bolja. Znanje košta, ali probajte bez znanja!

Mentalitet ljudi – Hrvatska  vs. USA

Također ako nešto funkcionira na jednom kraju svijeta ne mora značiti da će odmah funkcionirati i na drugom.

Postoji razlika u mentalitetu ljudi te neki trendovi postanu prihvatljivi tek nakon određenog vremena.

Tako je s funkcionalnim treningom, CrossFitom i sl. ponekad imate otpor ljudi i treba vremena.  Nemojte forsirati i biti ljuti što ljudi ne razumiju i ne prepoznaju metodu koja je odlična i dobro funkcionira.

Prilagodite se i adaptirajte.

Ponekad kad dogovarate posao sjednete u ured, iznosite sve argumente vezano uz trening, napravite powerpoint prezentaciju, a ponekad ćete morati sjesti na janjetinu ispod peke i onda dogovarati posao. Sve ovisi s kime pregovarate i gdje živite.
Nemojte glumiti da ste iz New Yorka ako živite u centru Balkana. Vrijedi i obrnuto. Ne preživljavaju najjači nego oni koji se najbolje prilagode.

Što treba trener napraviti?

Trener se treba trudit da postane što bolji što se tiče znanja o treningu  (knjige, dvd, radionice) te u odnosu s klijentima (knjige, dvd, radionice) te marketinga, samopromocije (knjige, dvd, radionice).

U zadnja dva područja je većina trenera jako slaba iako misle da sve znaju ako stave par slika na facebook. Misle da je to marketing. Ljudi moji pa to je puno veće područje, imate ljude koji se specijaliziraju samo za facebook ili google oglase, a vi mislite da znate sve o internet marketingu. Neće baš ići tako lako.

Ego smanjiti i pitati ljude koji su profesionalci u tome.

Odlično bi bilo da treneri sudjeluju u raspravama i pišu članke za različite novine o promociji vježbanja, zdravlja, fitnessa. Pod normalno se podrazumijeva da imaju svoju internet stranicu ili blog, a oni napredniji i dvd i knjigu.

Što treba vježbač napraviti?

1.Prvo se treba malo raspitati gdje se radi kvalitetno. Nije loše otići dva kvarta dalje u neku teretanu ako se tamo radi bolje.

Nemojte biti lijeni za svoje zdravlje i napredak.

2. Sljedeća stvar je da vidite koje reference imaju treneri. Ipak dobar životopis garantira neke stvari.

3. Treće je da vidite kako trener izgleda i što može jer ako je debeli krmak koji ne može dovesti sebe u formu kako će onda vas. Druga stvar je ako se zapustio, onda je vjerojatno i mentalno loš. Teško da će vas motivirati ako ne može sebe. Drugo da je informatičar, onda ne treba imati super tijelo, ali ako si fitness trener onda nemamo o čemu pričati, moraš biti u formi.

4. Četvrta stvar je da mora biti ugodna atmosfera.
Čim popričate 10 minuta i uđete u prostor primijetiti ćete te stvari. Dobru atmosferu je najteže napraviti i ona je najbitnija. Puno bitnija nego koliko su lijepi lavaboi u svlačionici.

Zapamtite da je bolje trenirati sa vrhunskim trenerom na livadi nego sa lošim u najljepšoj teretani na svijetu.

Nitko vas na moru neće pitati da li su bile keramičke pločice u svlačionici ili mramor u teretani. Jedini mramor koji je bitan je onaj na vašem trbuhu. 🙂

5. Peto je jako bitno, a odnosi se na usmenu preporuku. Ako imate prijatelja koji već duže vremena ide tamo i jako je zadovoljan i napreduje tada je to mjesto i za vas. To se odnosi na bilo da radite odabir individualnog ili grupnog treninga. Ako niste negdje zadovoljni promijenite teretanu, ali budite objektivni. Mijenjate samo radi kvalitete, a ne radi paučine na zidu, a u biti vam se ne da trenirati pa samo tražite razloge za odustajanje. U pravilu ako izdržite 3 tjedna onda ćete dobiti naviku i nastaviti ćete vježbati.

Što ako ste vlasnik fitnes centra?

Ego dolje, vremena se mijenjaju, mijenjate se i vi.

Ili napredujete ili nazadujete nema stajanja na mjestu. Ako mislite da je sve posloženo i opustite se vjerojatno padate dolje. Promijenite način funkcioniranja teretane.

Intervjuirajte ljude da vidite što im smeta i što žele promijeniti, šaljite trenere na edukaciju.

Napravite jak tim trenera.

U današnje vrijeme pobjeđuju timovi ljudi a ne pojedinci. Educirajte sebe u vođenje i odnosima sa ljudima. U priručniku za američke marince piše: „Lead from the front“. Vi ste taj koji treba najviše gurati i vući. Imate odgovornost za cijeli posao i trenere koji rade za vas (čitaj s vama). Nije lako biti vođa. Ako ste odabrali da budete vođa, onda morate donositi odluke i platiti cijenu.   

Napisao: Marino Bašić