Ako osoba želi postati jača, mora to isplanirati. Ako želi brže trčati, mora i to isplanirati. Stoga osoba koja želi postati jača isplanirat će kako podići veću težinu, a osoba koja želi trčati brže isplanirat će program kojim će postati brža.
Općeniti proces koji dovodi do tih dvaju ciljeva relativno je jednostavan, barem za početnike – diži više ili trči brže te čini to na način koji će imati kontinuirane rezultate. Stres treba biti primijenjen, oporavak od tog stresa mora se dogoditi, a rezultat toga je adaptacija koja dovodi do boljih performansi. No, lako je zaboraviti da je napredak zapravo razultat sume akumuliranih treninga, ne jednog treninga, nego više treninga koji podrazumijevaju ciklus stresa, oporavka i adaptacije. Ako to pametno ne isplanirate, neće biti ni nekog napretka.
Planiranje, mjerenje i evidencija napretka je ono što čini razliku između treninga i vježbanja. Iako oboje proizvode rezultate, planirano, mjerljivo i evidentirano treniranje uvijek će proizvesti puno bolje rezultate negoli vježbanje. Kad ispred sebe imamo sve “crno na bijelo”, do kuda smo došli s određenom vježbom i s koliko ponavljanja smo radili, onda znamo koje granice treba pomaknuti kako bismo vidjeli daljnji napredak.
Tada više ne radite po subjektivnom osjećaju, tada radite prema objektivnim pokazateljima. Ako podignete jedno ponavljanje više, napravite jednu seriju više ili podignete kilažu pri istom broju ponavljanja i slično, tada možete biti sigurni da napredujete.
Odgovori
Ukoliko želite ostaviti komentar, morate se prijaviti.