“Slušaj svoje tijelo” rečenica je koju vrlo često možemo čuti u raznim kontekstima – od vježbanja i prehrane, preko spavanja pa sve smanjenja stresa i upravljanja vlastitim svakodnevnim zadacima. Moram priznati da i ja jako često to kažem i sebi i drugima, čak se nekad zapitam jesam li malo dosadna s tom rečenicom koja, budimo iskreni, nije svima najjasnija.
Što uopće znači “slušati svoje tijelo”?
Osluškivanje “vlastitog tijela” u biti nije nimalo jednostavno, pogotovo ne u početku, dok se ne “ufurate”. Iako bismo možda na prvu pomislili da samim time što brinemo o vlastitom tijelu (primjerice, zdravo se hranimo, spavamo dovoljno, vježbamo…) ujedno ga i slušamo, to zapravo često nije točno, odnosno jedno u dobrom dijelu slučajeva ne podrazumijeva drugo. Često mislimo da znamo što našem tijelu točno treba, ali smo potpuno u krivu. Najbolji primjer za to su situacije u kojima se osjećamo loše, bilo da imamo neku virozu ili smo pak vrlo umorni, ali svejedno odlučimo odraditi trening (ili pokušamo odraditi trening) misleći da će nam trening pomoći. Da se razumijemo, u nekim situacijama i hoće, ali ponekad naprosto trebamo pustiti tijelo “na miru” i dati mu ono što mu treba – odmor i vrijeme da se oporavi od bilo kakve traume – bolesti, ozljede, upale mišića, stresa, napornog dana. I tako dok s najboljom namjerom odemo na trening, možda baš štetimo vlastitom tijelu. Ako ono vapi za odmorom, a mi smatramo da će mu baš trening pomoći jer, eto, uvijek pomogne, samo ćemo napraviti veću štetu.
Trebamo se pomiriti s tim da neće uvijek sve biti kako smo mi zamislili
Jedan od najčešćih uzroka forsiranju sebe i vlastitog tijela smo mi sami, odnosno naša rigidnost i nefleksibilnost. Koliko vam se puta dogodilo da ste si nešto zacrtali (primjerice, da ćete imati 4 treninga tjedno), ali jednostavno se dogodilo nešto (ili neki splet okolnosti) zbog čega taj vaš plan naprosto nije bio izvediv? Bilo da ste imali užasno naporan dan na poslu, razboljeli se ili pak jednostavno nemate dovoljno energije za trening iz ovog ili onog razloga, nekad naprosto nećete moći odraditi trening onako kako ste zamislili. I znate što će se dogoditi? Apsolutno ništa, osim što ćete dozvoliti vlastitom tijelu i umu da se odmore. Dakle, glavni preduvjet za “slušanje vlastitog tijela” je u biti naša vlastita opuštenost. Moramo sami sebi dozvoliti da se neke stvari naprosto dogode.
Da se razumijemo, ovo ne znači da pod izlikom “slušanja tijela” izbjegavate svoje obveze i aktivnosti ili navike koje su dobre za vas. Ako vam se uistinu zaredao izazovan period i vaše tijelo vam šalje signale da mu je potrebna pomoć, onda morate poduzeti nešto po tom pitanju. I to što prije.
“Moram” pretvoriti u “mogu”
Još jedan važan korak u uspješnom slušanju vlastitog tijela i njegovih potreba jest promjena mindseta iz “moram” u “mogu”. Ovo se posebno odnosi na osobe kojima je izazovno održati kontinuitet u vježbanju jer im se s vremenom javi otpor prema treningu jer smatraju da “moraju” odraditi točno onoliko treninga koliko su si zacrtali, ali i na one osobe koje su na granici ovisnosti o vježbanju ili su pak već razvile ovisnost. Promjenom mindseta iz “moram” u “mogu” u biti postajemo zahvalni sami sebi i vlastitom tijelu što imamo mogućnost odraditi trening (ili bilo što drugo). Ta zahvalnost će nam pomoći da lakše osvijestimo vlastite potrebe i da sami sebi pružimo ono što nam u pojedinom trenutku treba.