Ozljeda stražnjeg križnog ligamenta

---

Uz LCA koji čuva tibiju od klizanja prema naprijed, stražnji križni ligament ( PCL ) pomaže u održavanju tibije u položaju ispod femura. Sprječava odvajanje femura i tibije te podvlačenje tibije iza femura.

Ozljede stražnjeg križnog ligamenta su rjeđe od ozljeda prednjeg križnog ligamenta i često budu neprepoznate. Stražnji križni ligament je širi i jači nego prednji i ima čvrstoću od 2000 N (200kg). Hiperekstenzija i rotacijski varus/valgus stres mehanizmi mogu biti odgovorni za rupturu stražnjeg križnog ligamenta.

PCL igra važnu ulogu u kontroli koljenog zgloba i prijenosima rotacijske stabilnosti koljena. Rasprave o liječenju izoliranih ozljeda PCL postoje u literaturi s podržavanjem oba pristupa: operativne i neoperativne metode liječenja.

Mehanizam nastanka ozljede PCL-a

Ozljeda je najčešće udružena sa rupturom stražnjeg dijela zglobne čahure. Do ozljede dolazi kada pri flektiranom koljenu sila djeluje na kondile tibije sprijeda ( npr. pri udarcu koljena u automobilu o komandnu ploču prilikom automobilske nesreće).

Stražnji križni ligament se ne ozljeđuje toliko često kao prednji, a ozljede najčešće nastupaju kao posljedica prejakog savijanja noge ili jakog udarca u koljeno sa prednje strane. Ako je sila dovoljno visoka, rezultat će biti trganje PCL-a.

Ozljeda se manifestira u vidu neprirodnog savijanja koljena. No, kako pacijenti nemaju uvijek osjet nestabilnosti, operacija nije uvijek neophodna, a većina se sportaša vrati naporima nakon fizikalne terapije. Operativni zahvat se primjenjuje samo u slučajevima kada prilikom puknuća ligamenta odvoji i dio bedrene kosti (femura).

Klinička slika i dijagnoza ozljede PCL-a

Najčešći simptomi PCL sraza vrlo su slični simptomima kod ozljede prednjeg križnog ligamenta. Bol koljena, oteklina i smanjeno gibanje zajednički su objema ozljedama. Problemi s koljenom u obliku nestabilnosti mogu trajati tjednima i mjesecima nakon ozljede LCP-a, no nisu uobičajeni kao nakon ozljede LCA. Kada pacijenti imaju nestabilnost nakon PCL ozljede, obično navode da se osjećaju kao da koljeno može svaki čas popustiti.

Dio dijagnoze je spoznaja kako je došlo do ozljede PCL-a. Znajući priču o ozljedi (na primjer položaj nogu i akcije koje su se odvijale) lakše ćemo doći do dijagnoze. Specifični manevri mogu testirati funkciju PCL-a.

Test stražnje ladice – teško se izvodi zbog boli i zaštitnog spazma.

Izvodi se u ležećem položaju, kuk je u fleksiji od 45°, a koljeno u fleksiji od 90° i sa stopalom ravno položenim na podlogu. Ispitivač sjedne na stopalo ispitivane noge.

Kod rupture PCL-a primjećujemo spuštanje potkoljenice u odnosu prema zdravoj u položaju ispitivanja bez upotrebe ruku. To se događa zato što bez stražnje sveze i sama je težina potkoljenice dovoljna da se tibija pomakne unatrag tako da prilikom ispitivanja znaka stražnje ladice često se potkoljenica i ne može dalje gurnuti nego što je.

Rtg (rentgen) i MR (magnetska rezonancija) su također korisni u postavljanju dijagnoze i otkrivanju bilo koje druge strukture koljena koja može biti ozlijeđena.

Ozljede PCL stupnjevane su po težini u tri stupnja. Ocjena se određuje opsegom pokreta i popustljivosti izmjerenih tijekom pregleda.

• Prvi stupanj – dio stražnjeg križnog ligamenta je pukao
• Drugi stupanj – izolirano, kompletno oštećenje PCL
• Treći stupanj – ruptura PCL s ostalim povezanim ligamentarnim ozljedama