Zavirimo na mračnu stranu suplementacije – 2.dio

Autor: Denis Rajčić 8 minuta 02.10.2015.

Nakon što smo se u prvom tekstu osvrnuli na obilježvanje dopinga i anaboličkih steroida, u drugom dijelu osvrta na mračnu stranu suplementacije, odnosno (zlo)upotrebe steroida, podrobno ćemo objasniti kako djeluju steroidi!

Dvostruka mjerila

Nema sumnje da je uzimanje dopinga bilo i ostalo najkontroverznije pitanje u povijesti sporta. Isto tako, činjenica je da profesionalni bodybuilderi uzimaju nedozvoljena stimulativna sredstva radi unapređenja svojih psihofizičkih svojstava i postizanja vrhunskih rezultata: ”Pretpostavio bih da 100% svih profesionalnih bodybuildera uzimaju steroide, a išao bih i toliko daleko da kažem kako 90% sportaša koji se natječu na nacionalnoj amaterskoj razini također uzima anaboličke steroide.” – W. Nathaniel Phillips (autor knjige ‘Steroidi’, 2003).

Ipak, strpimo se još malo, prije nego opet požurimo umanjiti nečiji sportski uspjeh i pripišemo ga isključivo korištenju dopinga te razmotrimo još neke činjenice.

S druge strane, naše društvo potiče i bogato nagrađuje sportaše za izvanredna sportska dostignuća i rekorde. Izuzetak nisu ni oni sa apolonskim isklesanim tijelima. U tom smislu zanimljiv je citat američkog profesora, esejista i novelista Davida Fostera Wallace:

Profesionalni sportaši su u našoj kulturi zapravo sveti ljudi – super heroji i to na mnogo načina: pristaju na ogromna odricanja i veliku bol kako bi se realizirali, pri tom uživajući i dovodeći do savršenstva ono što rade, čemu se mi kao publika divimo, nagrađujemo i obožavamo ih gledati, iako sami nemamo želju krenuti njihovim putem. Drugim riječima oni to rade za ”nas”, svjesno žrtvujući sebe za naše, kako mi to zamišljamo, iskupljenje.

Dakle, svi mi uživamo u navijanju za svoj klub ili reprezentaciju, zdušno bodrimo svoja ‘sportska božanstva’, očekujući ništa manje od pobjede (u suprotnom slijedi ogromno razočarenje ili još gore – agresija), ali u isto vrijeme najoštrije osuđujemo i s prijezirom gledamo na one koji padnu na doping testu – iako su za time posegnuli upravo kako bi postigli rezultate koje od njih očekujemo! Istovremeno će mnogi od nas već po navici posegnuti za više ili manje društveno prihvatljivim stimulansima (alkohol, cigarete i narkotici), ili možda nastojati ”preoblikovati” svoje tijelo – u novije vrijeme sve popularnijim – estetskim operacijama; pa se s pravom možemo pitati: nije li to malo licemjerno od nas?!

Čuda (ipak) postoje?

Postoje, ali samo u Međugorju iako ih, sudeći prema modernom i omiljenom Papi Franji, ni tamo više nema.

No, ako ne postoje baš čuda, onda postoji bar medalja (po mogućnosti zlatna) koja uvijek ima dvije strane:

Mogu li anabolički steroidi pomoći u porastu mišićne mase, težine tijela, snage, izdržljivosti, smanjenju tjelesnih masnoća i bržem oporavku? DA!
Je li samo to dovoljno? NE!

Znanstvene činjenice govore u prilog tome da vježbači koji su prirodnim putem dostigli svoj maksimum mišićne mase te potom primijenili neka nedopuštena stimulativna sredstva postižu nagli i nevjerojatno munjeviti napredak psihofizičkih sposobnosti. Međutim, nakon određenog vremena (prije ili poslije) taj napredak će se postupno usporiti i zaustaviti te će ponovno biti suočeni sa istim problemom- dosezanjem ‘platoa’ svojih sposobnosti.

Upravo se tu krije i najveća opasnost od uporabe dopinga: Zbog prevelike ambicije da i dalje tako munjevito nastave napredovati, vježbači najčešće nerazumno povećavaju doze nedopuštenih preparata, te primjenjuju sve opasnije proizvode.

U bodybuildingu se kao nedozvoljena stimulativna sredstva (doping supstance) najviše koriste:

anabolički steroidi,
diuretička sredstva,
simpatikomimetički preparati (npr. efedrin)
i hormon rasta.

Anabolički steroidi definirani su kao sintetski (umjetno proizvedeni) derivati primarnog seksualnog muškog hormona, testosterona. Taj hormon, kako mu i samo ime govori, proizvodi se u testisima i kontrolira veliki broj metaboličkih funkcija. Testosteron ima anaboličko i androgeno djelovanje, pri čemu bodybuildere najviše zanimaju anabolički učinci, dakle oni koji izravno utječu na rast mišićnog tkiva. Steroidi imaju sposobnost ubrzavanja tog procesa (rasta/anabolizma), dok istovremeno smanjuju količine kataboličkih hormona (katabolizam/razgradnja mišića). S druge strane androgeni učinci su odgovorni za sekundarne seksualne osobine muškarca ( dlake na licu, dubok glas, razvoj seksualnih organa i erekciju, te agresivnost). Upravo je to i glavna razlika, jer anabolički umjesto androgeni steroid znači da je umjetno promijenjena molekularna struktura testosterona kako bi ti preparati potaknuli više anaboličko nego androgeno djelovanje.

Većina steroida proizvedena je iz korijena meksičke biljke sarsaparille, koja je kemijski promijenjena i sintetizirana kako bi sadržavala aktivne tvari anaboličkih steroida. Jednostavnija i slikovitija definicija steroida bila bi – anabolički steroidi su ljudskom rukom proizvedene kopije muških hormona, koji dječake pretvaraju u muškarce i koji djeluju na rast mišićnog tkiva.

Učinkovitost i djelovanje steroida

Sviđa mi se sljedeća interpretacija steroida, a koja vrlo jasno ilustrira sve njihove (ne)mogućnosti:

“Anabolički steroidi su “vozila” koja dozvoljavaju bodibuilderu da prijeđe svoje prirodne “genetske granice” onda kada ih dostigne. Anabolički steroidi i ostali preparati, ukoliko se koriste, trebali bi služiti samo kako bi se ta barijera prešla, a ne da bi se ubrzalo vrijeme da se stigne do nje. Važno je da sportaš trenira do apsolutne granice svojih prirodnih genetskih potencijala prije nego što počne sa primjenom bilo kojeg nedopuštenog preparata. Bodybuilderi koji koriste anaboličke steroide prije nego dostignu svoj prirodni vrhunac, zapravo varaju svoje mišiće.”

Brojna klinička istraživanja potvrđuju da anabolički steroidi djeluju jedino ako se zadovolji nekoliko uvjeta:

mora se i dalje intenzivno i disciplinirano trenirati,
mora se konzumirati visokokaloričnu/visokoproteinsku hranu,
potrebno je dovoljno odmarati.

Ukoliko se ne zadovolje ova tri uvjeta, oni postaju potpuno beskorisni.

Međutim, treba uzeti u obzir da su neki steroidi učinkovitiji od drugih u smislu promicanja anabolizma/rasta i da čak i kada se zadovolje svi navedeni uvjeti, postignuti će rezultati biti veoma individualni i varirati od osobe do osobe jer ovise o čitavom nizu drugih varijabli na koje ne možemo utjecati (dob, genetske osobine, spol i drugo).

Steroidi djeluju drugačije na svakog pojedinca, pa tako neki sportaši reagiraju na doping puno bolje od drugih. Kako će steroidi djelovati na nekog ovisit će i o broju receptora u mišićima. Sportaš sa velikim brojem receptora u mišićima vezati će veći broj molekula steroida i postići značajno snažnije djelovanje i na kraju impresivnije rezultate. To objašnjava pojavu da neki bodybuilderi mogu rasti neprestano već i od vrlo male količine anaboličkih steroida. S druge strane netko sa malom količinom receptora teško da će postići značajnije rezultate i upotrebom većih količina najdjelotvornijih steroida. Osim toga, netko može imati veliki broj receptora na jednom ili više različitih područja i na primjer dobiti akne zbog određene vrste steroida, isto kao što neki muškarci nikad ne obole od ginekomastije, pa čak niti od velikih doza testosterona, dok je drugi dobiju već od malih doza. Sportaš ne može ništa učiniti u vezi količine receptora u mišićima ili sa njihovom lokacijom – oni su genetski uvjetovani.

Osim genetike smatra se da i dob utječe na receptore. Vjeruje se da receptori posjeduju najbolju osjetljivost u kasnim tinejdžerskim godinama. Također, činjenice govore da se sa određenom dozom i vrstom nekog nedozvoljenog preparata mogu ostvariti rezultati samo do određene razine.

Dakle, anabolički steroidi ”ne rade sami od sebe”, niti stvaraju estetska savršenstva preko noći. U protivnom bi oko nas bilo više impresivnih tijela, zar ne?

U inat tome, najnoviji podaci govore kako sve više rekreativaca eksperimentira s nedozvoljenim stimulativnim sredstvima, dok vjerojatno na prste (možda samo jedne ruke) možete nabrojati ljude u vašoj teretani koji izgleda stvarno odlično (pri tom ne mislim na fizionomiju lica 😉 ).

Drugim riječima, bez fanatične predanosti i upornosti, vojničke discipline i višegodišnjeg rada, odlične genetike i talenta ( iliti onog famoznog ”faktora X” – koji čini šampione), možete uzimati najbolje anabolike na svijetu i to u enormnim količinama, a nikada nećete imati tijelo kao Schwarzenegger ili Frank Zane, niti skakati poput Jordana ili trčati kao Bolt.