Zavirimo na mračnu stranu suplementacije – 1. dio

”Na čemu si ti?” – da sam od svakog tko me ovo pitao dobio po kunu, imao bih već deset kuna. Šalim se. Imao bih deset kuna x 1000, a to bih onda potrošio na suplementaciju, naravno na onu dozvoljenu. Na gore postavljeno pitanje moj odgovor je uglavnom: ”Na 300 g proteina i 9 obroka na dan te na 5, 6 treninga tjedno sam! Ah da skoro da zaboravim – i vježbam posljednjih 20 godina.” “Ma ne, mislim na čemu si od ”kemije” ?” – uporan je moj sugovornik.

Kako je svih ovih godina moj odgovor na ovo pitanje isti kao i doping test na nekom natjecanju – negativan – to uglavnom izazove dvije potpuno oprečne reakcije: ”Vau svaka čast” ili ”Ma nema šanse, muljaj nekog drugog”.

E sad lagao bih kad bih rekao da mi obje ove reakcije nisu komplimenti, jer kako je rekao Skip La Cour (veliki pobornik natural bodybuildinga – koliko god neki sumnjali u njegovu drug free filozofiju):

Svako drug free tijelo za koje SVATKO vjeruje da je drug free, je drug free tijelo koje nije vrijedno imati!

Ovu “natural filozofiju” slijedim od samih početaka svoga vježbanja. Iako mi je to već pod normalno, ponosan sam na činjenicu što sam uspio dokazati mnogima, a najviše sebi, da je i kao ”drug free fitness addict” (zanimljiv oksimoron) moguće ostvariti nevjerojatne tjelesne transformacije ali se i uspješno natjecati te osvajati medalje. Ipak svjestan sam da imam još dosta do svoga punog potencijala! Ok dosta samohvale, prijeđimo na činjenice.

Odmah na početku treba nam biti savršeno jasno da je genetika u razvoju velike mišićne mase vrlo bitna, čak presudna. Apsolutno svatko se može izdefinirati i smršavjeti uz određenu dozu discipline i upornosti, ali razviti velike i jake mišiće nije tako jednostavno.

Ovo naravno nikako ne znači da ne možete unaprijediti svoje zdravlje, promijeniti i izgraditi svoje tijelo te ga ojačati onako kako nikad do sada niste ni sanjali da je moguće. Uostalom, u sportu / rekreaciji, kao i ostalim segmentima života najčešće i najviše sami sebe ograničavamo, zar ne?

Jedino ograničenje koje prihvaćam, jest ono – da nema ograničenja!
Bruce Lee

Pogrešan stav!

Općenito mnogi neupućeni u bodybuilding/fitness kada vide nekog snažnog i mišićavog, a priori – zbog neznanja, predrasuda ili možda ljubomore – brzopleto zaključe da ”nešto uzima”, pri tome najčešće misleći na anaboličke steroide.

Anabolički steroidi spadaju u nedozvoljena farmakološka stimulativna sredstva koja uz zlouporabu lijekova i droga/narkotika te ostale zabranjene grupe supstanci (anabolički agensi, beta 2 agonisti, diuretici i dr.) služe podizanju psihofizičkih sposobnosti sportaša, a koje je Olimpijski pokret svrstao u doping.

Iako su doping supstance prisutne u gotovo svakom natjecateljskom sportu današnjice, pogotovo onom vrhunskom te ih milijuni sportaša diljem svijeta svakodnevno (zlo)upotrebljavaju, najčešće i najviše je upravo bodybuilding taj koji u kolektivnoj svijesti prvi asocira na uporabu ”kemije”.

Zbog čega takav stav baš prema bodybuildingu i zašto se baš on, pored svih ostalih sportova, našao ”u neobranom grožđu”?

Kao prvo, bodybuilding je jedan vrlo specifičan sport (koliko god to mnogi opovrgavali – sport je i spada u grupu estetskih aktivnosti, poput: gimnastike, skokova u vodu, umjetničkog klizanja i sl.), baziran prvenstveno na unapređenju fizičkog izgleda, kojeg uvijek uočimo prije nego neke tjelesne/motoričke sposobnosti. Tako je na ulici lakše primijetiti bodybuildera nego npr. nogometaša koji je vješt u baratanju loptom (osim ako nije u mečki sa manekenkom, ups još jedna predrasuda!) ili atletičara sprintera (ok, osim ako ne potrči za tramvajem).

Vratimo se na moje nevjerne Tome, pardon sugovornike sa početka priče. Interesantno je da kada ih pitam da li su pokušali intenzivno vježbati i/ili se hraniti tako disciplinirano kao ja (kako bi se i sami uvjerili što je sve moguće postići i na drug free način), njihov odgovor je uvijek negativan, ali valjda oni znaju procijeniti svojim ”stručnim” okom da li, što i koliko netko uzima od ”kemije”. Bolji su u predviđanju od vidovitog Milana.

Zanimljivo je da se pri tome nitko od njih ne zapita – možda već godinama ne napredujem jer: nedovoljno jedem, odmaram ili vježbam a ne zbog nekorištenja ”magične pilule”.

Ipak, dobro im je u njihovoj komfor zoni, jer si na taj način mogu opravdati vlastitu lijenost i to što nisu posvećeni tim trima segmentima, neophodnim za uspjeh kako u rekreativnom tako i u natjecateljskom bodybuildingu. Kad im na to sve još dodam da se kao drug free/natural spremam i za natjecanja (kategorije classic bodybuilding i physique) – šok i nevjerica su još veći. Ovakvim pristupom, svjesno ili ne – iako nemaju apsolutno nikakav uvid u svakodnevne navike nekog ozbiljnijeg rekreativca ili natjecatelja – minoriziraju višegodišnji mukotrpni rad, disciplinu, odricanje, dakle sva ona ulaganja neophodna da bi se netko izdvojio iz prosjeka svoje teretane ili se uspješno pripremio za bodybuilding / fitness natjecanje.

Pobjednici traže načine, a gubitnici razloge (ili opravdanja) da nešto ne urade.

Šta ćemo mi biti, sami odlučujemo svakog dana!

U drugom nastavku članka doznajte što je doping, kako steroidi djeluju te kakve posljedice imaju po zdravlje vježbača koji ih (zlo)upotrebljava!
U trećem nastavku članka doznajte kako se (zlo)upotreba nedozvoljenih supstanci odražava na zdravlje organizma!