POTRESNO PISMO DEBELE ŽENE: NE ŽELIM VAŠU SUĆUT!

Veliku pažnju javnosti privukla je jedna žena iz SAD-a koja se “bori s kilogramima”. Pod pseudonimom “Your Fat Friend” (tvoja debela prijateljica) ova žena je otvoreno progovorila o onome što proživljava, odnosno kako je društvo doživljava s obzirom na njezin izgled, te kako je doista biti u njezinoj koži. U zanimljivoj, pomalo i dramatičnoj objavi na blogu Medium.com, žena je poručila što želi od svojih najbližih i onih koji je svakodnevno susreću.

Njezinu objavu prenosimo u cijelosti:

“Poslušajte me pažljivo. Trebate mi vjerovati kad vam kažem što će se dogoditi. 

Želim da kažete riječ “debela”. O meni. Jer to jesam. 

Nosim broj 26 – debela sam dovoljno da neke trgovine za debele ljude ni nemaju moj broj. Debela dovoljno da me neki liječnici odbijaju primiti. Debela dovoljno da mi ulazak u avion sledi krv u žilama jer me mogu izbaciti bez refundiranja moje karte ili mi mogu naplatiti duplu kartu i onda moram objašnjavati mojim prijateljima, kolegama i obitelji, zašto ne mogu poći na taj put.

Svaka rasprava o izgledu – bilo u medijima ili među prijateljima – je kako izbjeći užasnu sudbinu i izgledati kao ja. Treba mi da znate da sve ovo boli i da se to događa stalno.

Znam da je o ovim stvarima teško pričati. 

Ali kad pričam o debljini, ne pričam o osjećajima ili samopouzdanju ili problemima sa slikom o sebi ili unutrašnjoj snazi. Govorim o načinu na koji pojedinci i institucije tretiraju i mene i ljude koji izgledaju kao ja.

Ja trebam da mi potvrdite da vi i ja imamo drugačija iskustva zato što sam ja debela.

Treba mi da razmislite o svojoj publici. Kad kažete da mrzite svoje tijelo jer ste debeli ili da imate bojazan da ćete postati debeli ili kad kažete da niste trebali pojesti taj ručak ili desert ili kad objavite da je vaša novogodišnja odluka izgubiti 5, 10 ili 15 kilograma – govorite da ne želite dobiti tijelo kao što je moje. Vaši osjećaji su stvarni i istinski i vjerodostojni. Ali i dalje ih ne biste trebali govoriti najdebljoj osobi koju znate. 

Znam da svakog od nas pogađa kada nas netko posramljuje zbog našeg tijela i da svi imaju stvarne, duboke, velike osjećaje o svom tijelu. 

Svejedno trebam da prestanete to ponavljati, pogotovo kada govorite o sebi. Neću biti manje povrijeđena. Treba mi da shvatite da vaš govor o vašem tijelu shvaćam osobno jer jest osobno.

Treba mi da shvatite da prolazim kroz veliku bol dok se brinem o tuđim osjećajima kad govorim o svojoj debljini, a meni se takvi razgovori ponavljaju tjedno, ponekad i svaki dan, a puno ljudi traži puno pozornosti i brižnosti da bi bilo sposobno čuti ono što trebam od njih.

Ponekad se umorim, frustrirana ili ljuta zbog emotivnog posla koji trebam napraviti da bih pripremila ljude oko sebe da me čuju kako govorim ono što jesam i što trebam.

Treba mi da shvatite da kad pričate ružno o svom tijelu i onda kažete “ali to se ne odnosi na tebe, ti si prekrasna!” vašim komplimentima je nemoguće vjerovati. Ako ne odobravate sebe, secirate svoje tijelo, a potom komplimentirate mene znajte da ću zapamtiti kako ste govorili i o meni i o sebi. Ako vam je vaše tijelo odbojno, vjerovat ću da će vam i moje biti odbojno. Znam da vam je namjera pričati o sebi. Ali treba mi da shvatite da također pričate o meni. 

Treba mi da otpustite stvari koje ja nikad nisam mogla ni držati, samo na trenutak. Samo kako bi osjetili koliko su krhke kad se nemate za što uhvatiti, da osjetite kako lako se mogu raspasti. Treba mi da se brinete za mene dovoljno da se osjećate nesigurno. Treba mi da mi se pridružite na trenutak u mjestu na kojem živim svaki dan. 

Treba mi da naučite voljeti  sve prevelike dijelove svog tijela. Neka rastu kao divlje cvijeće koje ste kao dijete voljeli. Volite način na koji vam stoji, čini da vam je toplo. Njegov jedini zadatak je brinuti za vas. Treba mi da ga pokušate voljeti, ako namjeravate voljeti mene. 

Treba mi da zapamtite da okrivljavanje individualaca za uznemiravanje koje doživite nije učinkovito i ne pruža podršku. Da ne možemo povezati siromaštvo s lošom radnom etikom ništa više nego uznemiravanje debelih ljudi s lošim samopouzdanjem ili slabom snagom uma. 

Treba mi da ne zaboravite svoje vrijednosti kad vam ispričam svoje iskustvo. 

Treba mi da prestanete svoditi moja iskustva na povrijeđene osjećaje ili individualce sklone bolestima. Treba mi da znate da unatoč dobrim namjerama možete napraviti puno štete. Treba mi manje simpatija i više solidarnosti. Manje sažalijevanja, više ljutnje. Manje sućuti, više akcije. Treba mi da me prestanete tješiti. 

Trebam saveznika.
Ako me pitate što trebam, reći ću vam – treba mi da pokušate.”