Zašto imam želju jesti slatko?

Jeste li i vi jedan ili jedna od onih koji vježbaju, izbacili su sve loše namirnice, imaju motivaciju, volju, želju za uspjehom, ali i „želju jesti slatko“ koja je upravo poništila sav trud i rad na kojima mjesecima radite? Ili ste vi jedni od onih koje „tijelo traži slatko“ ili „ovisni o čokoladi“ ili imate „poremećaj hormona“ ili „stres/depresija/loš dan/nedostatak vremena/navike/prekid veze“ i još mnogo, mnogo drugih izgovora?

Naravno, svašta čovjek izmisli kada želi opravdati emociju koju osjeća, a ne razmisli zašto je osjeća. Vjerujem da ne postoji osoba koja nije upotrijebila bar jedan od navedenih izgovora kako bi sama sebi opravdala trenutnu želju, ne razmišljajući o trenutku poslije, odnosno životu nakon svakog takvog izgovora. A uvjerena sam da se većina mogla riješiti samo promišljanjem o toj emociji na vrlo jednostavan način koji me podsjeća na priču o Sokratova „3 sita“ koju je zapisao Platon prije 2500 godina.

Dakle, kada vas „uhvati želja za slatkim“ probajte promisliti o sljedećim pitanjima i istražiti koliko je ta želja, zapravo, samo obična glad koja se može riješiti kvalitetnim obrokom.

1. Kada ste zadnji puta jeli?

Ako je odgovor: ne sjećam se ili „jučer“, a prošlo je podne, ili „ujutro“, a pao je mrak, nije ni čudno da vam je slatko palo na pamet. Istina je da ste vi gladni. Jako ste gladni. Zapravo, kada osjetite tu „želju“, vjerojatno ste gladni već toliko dugo da vašem mozgu ne pada ništa dobro na pamet osim hrane koja bi brzo dala energiju tijelu, a to su jedino i isključivo jednostavni šećeri koji vrlo brzo iz probavnog sustava dođu do svake stanice u tijelu koja treba energiju. Naravno, vi o tome niste uopće razmišljali jer ste bili zauzeti drugim obavezama, ali čim je vaš mozak postao slobodan od svih drugih misli, proradio je probavni sustav i nagon za preživljavanjem pa u slučaju da niste jeli nekoliko sati ili više od pola dana, vi ste samo gladni, a ne „željni slatkoga“. Jedan dobar i kvalitetan obrok bi brzo riješio problem ove „želje“, ali i spriječio grižnju savjest koju osjetite baš svaki puta kada ste pojeli nešto što nije u vašem planu prehrane. Spriječite ovakav osjećaj tako da uvijek budete spremni s obrocima, nosite ih sa sobom u školu, na predavanja, na posao, jedite prije izlaska u šoping ili bilo kakve aktivnosti ako znate da nećete moći pojesti sljedeći obrok na vrijeme. Odredite si točne sate u danu, +/- 1 sat, i držite se dogovorenog inače će vas mozak opomenuti kada bude prekasno i tražiti brzu energiju koju vi shvaćate kao „želju za slatkim“.

Međutim, ukoliko ste nedavno  jeli, a i dalje vam se jede nešto slatko, možda to ne prepoznajete, ali pitajte se sljedeće pitanje:

2. Kada ste zadnji put jeli ugljikohidrate?

Ako je odgovor: ne sjećam se, upitajte se zašto? Vrlo, vrlo često se susrećemo s prakticiranjem „dijete bez ugljikohidrata“ u kojoj uopće nema deserata pa čak ni kombinacije zdravih masnoća i proteina koje bi predstavljale zamjenu za klasične deserte sa šećerima na koje je naš mozak navikao zbog utjecaja zapadnjačke prehrane i brze hrane. Ako ste rješenje pronašli u dijetama bez ugljikohidrata ili sa smanjenim unosom ugljikohidrata, u želji za što bržim napredovanjem i u nedostatku vremena za istraživanjem recepata, morate biti spremni i na periode kada će vaše tijelo tražiti namirnice koje će mu dati brzu energiju. Ili se pomirite sa sudbinom i dalje ignorirajte tu „želju“, ubacite deserte bez ugljikohidrata, možda „želja“ prođe (iako čisto sumnjam jer naše tijelo treba ugljikohidrate za pravilnu funkciju i ova borba u glavi će sigurno potrajati dok ne popusti ili vaš imunitet ili vaša „želja za slatkim“). Rješenje je vratiti zdrave ugljikohidrate u prehranu i pratiti njihov unos. Konzumacija zdravih i kvalitetnih ugljikohidrata neće usporiti vaš napredak nego dapače, pomoći će vam da brže napredujete: ubrzati metabolizam, umanjiti trenutni osjećaj gladi i dati prijeko potrebnu energiju za vježbanje, razmišljanje, zaključivanje, odlučivanje. Ako zaista imate dobar plan prehrane s ugljikohidratima i nemate problema s unosom obroka u pravilnim razmacima u danu, a osjećate želju za slatkim prečesto, vjerujte mi da je manja šteta za vaš napredak konzumacija zdravih ugljikohidrata, nego izbacivanje istih i svakodnevna borba sa „željom za slatkim“ (ili čak udovoljavanje toj „želji“ s vremena na vrijeme, ali uvjeravajući se da je sve pod kontrolom i da „pazite na prehranu“, što i nije tako rijetka pojava).

Zadnje pitanje koje ostaje nakon što je vaša „želja“ prošla prva dva testa je:

3. Koliko, zaista, jedete kalorija u danu?

Na ovo pitanje vrlo često zaborave čak i oni napredni vježbači. Na ovom pitanju će „pasti“ većina nestrpljivih početnika, ali i napredni vježbači vrlo često odokativno mjere svoje obroke zbog čega se predugo zadržavaju na niskom unosu kalorija i dovode svoje tijelo u stanje pretreniranosti i pothranjenosti.

Dakle, znate li vi zaista koliko kalorija jedete u danu? Kako znate? Možda ste nedavno jeli, možda su to bili i ugljikohidrati, ali ako vam „tijelo i dalje traži slatko“, možda u zadnje vrijeme uopće ukupno ne jedete dovoljno kalorija ili, možda, jako puno kalorija u danu trošite, a možda ste dobili i na mišićnoj masi pa je proračun kalorija koji ste do sada pratili zapravo nedovoljan za vaše potrebe? Naravno da je moguće. Zapitajte se. Naravno da će vam mozak slati informacije da mu nedostaje kalorija koje će brzo nadomjestiti energiju i naravno da ćete vi to protumačiti kao „ovisna sam o čokoladi“, ali zapravo ste samo gladni. I to je u redu.

I ovaj puta će vašu ovisnost zadovoljiti jedan kvalitetan obrok koji će vam brzo dati energiju pa čak i ako se radi o rižinim krekerima s čokoladnim proteinskim namazom ili grizu s wheyom (ukoliko niste spremni za malo dužu pripremu obroka). Bitno je stvoriti tu disciplinu kada se javi „želja“ da u vašoj blizini ne bude nutritivno siromašnih namirnica s visokim glikemijskim indeksom, nego kvalitetnih namirnica koje će zadovoljiti želju, a zadržati vas na vašem putu do cilja.

Osim svega navedenoga, znate li da namirnice s visokim glikemijskim indeksom, zapravo u vama stvaraju još veću želju za još većim unosom upravo takvih namirnica? Nakon unosa šećera u tijelo, izlučuje se velika količina inzulina u krvotok. Inzulin služi upravo tome da distribuira šećer do stanica kojima je potreban. Međutim, kada se sav šećer iskoristi, a inzulina u krvi još uvijek ima, tada osjetite onaj poznati osjećaj „pad šećera u krvi“ kada zaista morate unijeti nešto slatko jer se ne osjećate dobro… Tako upadate u začarani krug u kojem vaše tijelo ima nagle promjene šećera i oscilacije inzulina u krvi što dugoročno nikako nije dobro i može dovesti do ozbiljnijih poremećaja u probavi.

Za razmisliti…

Dakle, plan prehrane u kojem vaše tijelo “traži slatko”, osjećate odricanje, žrtvovanje i grižnju savjesti, a vaš mozak je opterećen sljedećim obrokom ili u kojoj se borite sami sa sobom i svojim unutarnjim željama, mijenjate planove ili pomičete svoj cilj i prilagođavate rezultat izgovorima koje ste upravo smislili, nije plan.

Ukoliko ste zaista odlučili pratiti svoj plan prehrane, a često osjećate „želju za slatkim“, prođite kroz ova tri pitanja i otkrijte svoju slabu točku. Uvjerena sam da se ona može smanjiti ako promijenite strategiju i kvalitetnije organizirate prehranu. Sretno!