U najvećem broju slučajeva krećemo s vježbanjem u nadi da ćemo doći do određenog cilja. Najgrublje govoreći, vježbanje je u svojoj suštini rekreacija, a svakoj rekreaciji cilj je trenutno stanje koje zadovoljava trenutne potrebe i osjećaje. Ono nema dugoročan cilj, ni dugoročno isplanirani plan napretka te nije objektivno mjereno. Rekreacija ili vježbanje vodi prema subjektivnom osjećaju napretka. Nakon što početnički napretci izostanu, vježbanje će dovesti osobu do gotovo potpune stagnacije i izostanka daljnih rezultata, a daljnjim vježbanjem tek ćemo održavati postignutu formu.

Za ostvarenje rezultata potrebno je treniranje.

Trening je sistematičan i isplaniran put dolaska do rezultata kojem prethode točno isplanirani koraci koje je potrebno proći na putu prema cilju. Tek tako je moguće postići finalno stanje definirano prethodnim željama. Ono zahtijeva usmjeravanje svih aktivnosti treninga prema što boljim fizičkim performansama.

Kako to izgleda u praksi?

Za primjer uzmimo osobu kojoj je cilj povećati mišićnu masu. Na početku svaki oblik fizičke aktivnosti dizanja utega dovodi do određenog povećanja mišićne mase. Jednom kad početnički napredak stane, potrebno je isplanirati trening, uzeti bilježnicu te voditi dnevnik treninga.  Poznati su optimalni brojevi serija i ponavljanja za povećanje mišićne mase te prema tome osoba treba stremiti ka rekordima unutar tih brojki. Napretkom bench pressa sa 3x10x100 kg u 3x12x100 kg ili 3x10x100 kg dovest će i do većeg razvoja gornjeg dijela tijela.

Prilično jednostavno, zar ne?