Adekvatna obuća je potrebna za svaki sport; igrači golfa nose posebno prilagođenu obuću, nogometaši obuću idealnu za svoj sport, košarkaši za svoj, rukometaši za svoj i niz se samo nastavlja. Ipak, kriterij većine ljudi koji treniraju s utezima je koliko je obuća u skladu s ostatkom odjeće, a manje koliko može doprinijeti izvedbi. Postoji li uopće potreba za kupovinom tenisica za dizanje utega? Razloge zašto nositi takvu obuću objašnjavamo u nastavku.
Opće značajke
Tenisice za trčanje (koje nosi većina ljudi) namijenjene su upravo tome – trčanju. Naime, takva tenisica je napravljena tako da apsorbira vanjsku silu kroz svoju podlogu sprječavajući prenošenje tog stresa na zglobove. Tko god je trčao u neadekvatnoj obući vjerojatno se sjeća nelagodnog osjećaja u koljenima i gležnjevima.
Tenisice za dizanje utega napravljene su drugačije; one nemaju jastučić, već su poprilično krute, a uz to imaju i podignutu petu. Kao što znamo, jedan od vodećih faktora zašto osoba ne može izvesti duboki čučanj je ograničena mobilnost u gležnjevima. Povišena peta omogućit će da se čučanj izvede kvalitetno i duboko (naravno ako su svi drugi faktori zadovoljeni). S povišenom petom postižemo i bolji položaj trupa jer su veće mogućnosti za zadržavanje uspravnog položaja. Tijekom čučnja potiskujemo tlo, a prema zakonima fizike, tlo potiskuje natrag. Ako nosimo tenisice za trčanje doći će do gubitka transfera energije.
Tenisice za dizanje utega, osim već navedenih prednosti, omogućavaju i veću stabilnost. Izvedba čučnja, mrtvog dizanja ili olimpijskih dizanja može biti veoma otežana ako obuća ima glatku podlogu i ne pruža stabilnost.
Sato, Fortenbaugh i Hydock (2012) radili su usporedbu čučnja koji je izveden u tenisicama za trčanje i tenisicama za dizanje utega. Sudjelovalo je 25 ispitanika, koji su nakon zagrijavanja radili čučanj sa 60% 1RM-a. Markeri su postavljeni na donje ekstremitete i na krajeve šipke. Statistički značajne razlike dobivene su u položaju gležnja i u položaju trupa. Nošenje tenisica za dizanje utega omogućilo je zadržavanje uspravnijeg položaja trupa u odnosu na nošenje tenisica za trčanje, što je dovelo i do manjeg stresa na donji dio leđa.
Ipak, za izvođenje mrtvog dizanja tenisice za dizanje utega većini ne odgovaraju. Naime, što su tabani bliže podlozi, šipka mora proći manju udaljenost, a to će omogućiti podizanje većeg opterećenja. Iz tog razloga ravne tenisice se nameću kao bolji izbor, npr. varijante Chuck Taylor tenisica.
Zaključak
Ponovimo, najveće prednosti tenisica za dizanje utega su:
- bolji položaj gležnja, koji će omogućiti veću dubinu pri izvođenju čučnja
- zadržavanje uspravnog položaja tijela, koji smanjuje mogućnosti ozljede leđa
- veća stabilnost i mogućnosti produkcije veće sile
Nakon svega navedenog, mislim da je jasno tko ima najveće koristi od tenisica za dizanje utega – to su osobe koje u svom treningu izvode čučanj i olimpijsko dizanje utega. Ako ne radite navedene vježbe i trening vam je više usmjeren prema radu na trenažerima i lakšim vježbama, investicija u tenisice za dizanje utega nije prioritet.
Ipak, Siff i Verkhoshansky ističu kako bi tenisice bez povišene pete i s ravnim donjim dijelom bile bolje jer, kako navode, povišena peta dovodi do pomicanja centra gravitacije prema naprijed, povećavajući tako stres na koljena. S druge strane, novija istraživanja sugeriraju da povišena peta pomaže u boljem položaju i da zapravo smanjuje vjerojatnost za ozljede. Kao što vidimo, dizajn tenisica nije egzaktna znanost. Jednostavno je potrebno još kvalitetnih znanstveno potkrijepljenih informacija kako bismo dobili konačne odgovore.
Piše: Jozo Grgić, mag. cin., Fitnes učilište