Smrt čučnja sa šipkom iza glave?

Čuo sam već puno komentara na to da Mike Doyle misli kako su danas čučnjevi sa šipkom iza glave stvar prošlosti koju trebamo zaboraviti. Već sam spomenuo da se ne slažem sa svime što kaže Mike, ni Alwyn Cosgrove, ni Chad Waterbury. Oni su svi jako pametni ljudi koji znaju što govore i zato mnogo učim od njih. Podržavam što Mike govori o zagrijavanju, rehabilitaciji i treniranju bez ozljeda. Ali nikada neću nešto izbaciti iz treninga za što znam da funkcionira, samo zato jer je netko to rekao. Dakle, evo mog mišljenja o Mikeovoj tvrdnji: GLUPOST. Živio čučanj!

To je odlična vježba koja je daleko od izumiranja. Kao što znamo, kod čučnjeva, snaga nogu nije limitirajući faktor, (stvar nije crno-bijela: mnogo ovisi o tome o kakvoj vrsti čučnja je riječ, čak i unutar samog čučnja sa šipkom iza glave, koliko je gornji dio tijela okomit, odnosno s kojim brojem ponavljanja radimo, kao i gdje povući graničnu crtu kvalitete izvođenja. Jer možemo vidjeti da se noge itekako mogu umoriti, a kada se nagnemo prema naprijed, rasteretimo ih te s jednom dobrom “dobro jutro” vježbom prijeđemo mrtvu točku) Ako je netko ikada radio nožni potisak pomoću sprave, zna da je to dokazano. Ograničavajući faktori su donji dio leđa, trbuh, kosi trbušni mišići, itd. Cijeli trup umori se prije nogu.

Dakle, to bi značio da čučnjeve sa šipkom iza glave treba izbaciti, a ljude možemo opteretiti s čučnjevima sa širokim razmakom stopala i vježbama iskoraka? Naravno da ne! Što se tiče ekonomičnosti treninga, ništa ne može potući čučnjeve sa šipkom iza glave. Niti jedna druga vježba nogu ne daje to što daju ti čučnjevi.

A što je s tvrdnjom da čučnjevi ne mogu maksimalno razraditi noge? Po meni ta tvrdnja nije važeća. Čučnjevi opterećuju noge tako da u međuvremenu vježbaju kompletno trbušno mišićje/područje donjeg dijela leđa. To daje funkcionalnu snagu stvorenu za stvarni svijet. Nećeš dobiti sličan učinak od jednonožnih čučnjeva i iskoraka. Pored toga, većina jednonožnih vježbi su opasne. Ako idete na mali broj ponavljanja, koljena su pod puno većim stresom, nego u slučaju dvonožnog čučnja sa šipkom iza glave. I jedna “daj sve od sebe” teška vježba iskoraka s 3 ponav­ljanja može ti priuštiti puknuće pregibača bedara. Kod vježbe iskoraka na klupu, jedan set s teškim duplim ponavljanjem izgleda rizično. Dakle, stimuliranje centralnog živčanog sustava propalo bi kao i maksimalno vježbanje snage (ako bismo se uzdali samo u te dvije vježbe).

Čučnjevi sa šipkom iza glave doprinose brzini trčanja i visini skoka, što smo već milijun puta iskusili. Trup vježba bolje nego bilo što drugo; osigura čvrsto opterećenje kralježnice; i od glave do pete jača opću snagu. Iskorak mu nije niti blizu. To ne znači da nema mjesta jednonožnim vježbama, ali njih lako možemo ubaciti u program nakon dvonožnih čučnjeva. Dakle, one su dopuna čučnjevima, a ne njihova zamjena! Mnogo trenera tvrdi kako u stvarnim sportskim pokretima s jednom nogom treba razviti snagu, itd. To je neosporno, ali ne znam koliko vrijedi par serija iskoraka nakon čučnjeva s maksimalnim intenzitetom. Ja također radim jednonožna gibanja, ali isto mogu reći “radi čučnjeve s dvije noge i odi doma, bit će i to dovoljno! Ako pored toga trčiš, radiš skokove i radiš trening agilnosti tijekom tjedna, tada ne treba puno više toga u teretani. Već sam vježbao ljude na takav način. Još jedna stvar koja se mora uzeti u obzir ako treniraš sportaše: mnogi će biti testirani s čučnjem sa šipkom iza glave, moraju ga dobro odraditi.

I na kraju, jedno kritičko gledište: dvonožni čučanj sa šipkom iza glave stvara takvo trening ozračje kakvo nikad neće moći stvoriti jednonožna vježba! Dečki vole čučnjeve. Većina ljudi s kojima sam radio obožava čučnjeve. Jer je to jedna ogromna, muževna, zabavna vježba, gdje možeš maksimalno natovariti utege, sebe “nahajcati” i mirisati amonijak i jednostavno luditi. Kada dečki rade čučnjeve s teškim utezima, uzavrije im krv. I ako tako vježbaju izvan sezone, postaju čvršći i s jednim muževnim „Fuck you!“ stavom se vraćaju u svoj sport.

S iskorakom se to neće dogoditi!

Naravno, ne mogu sve vježbe odgovarati svima. Ovisi o konstrukciji tijela, trenutačnom stanju (FMS) i specifičnim ciljevima!