Pobijedite skrivenog protivnika u sebi

Danas pišem o nečemu što je prekinulo nebrojeno mnogo karijera, snova i ciljeva svojim postojanjem i utjecajem na ljude. Riječ je o egu.

Kada malo vratim film unazad, razmišljam što me potaknulo da napišem ovaj članak. Bio je to razgovor s jednim mladim bodybuilderom. Susreo sam ga na poslu i pitao kako napreduju njegove pripreme za nadolazeće natjecanje. Da se razumijemo, dečko je u vrhunskoj formi i veliki potencijal i ono što mi je odgovorio natjeralo me na razmišljanje. Na moje pitanje o napretku u njegovim pripremama odgovorio mi je: „U top formi sam, ne znam tko se mora pojaviti na natjecanju da bi me pobijedio“. Malo sam ostao zatečen, naročito zato što sam uvijek bio zagovornik toga da je skromnost odlika velikih. Neki bi sad ovo protumačili i kao samouvjerenost, no riječ je o egu.

Ego je najlakše definirati kao slika koju imamo o sebi. To ne mora biti nešto negativno ili nešto što nas sputava (iako je najčešće to slučaj). Ego također može biti i koristan alat koji će natjerati da budemo dobri, bolji i uspješniji ukoliko ga znamo dobro obuzdati.

Budi ponosan na ostvareno, ali nikad zadovoljan.

Problem kod mnogih ljudi, pa tako i kod raznih sportaša, je taj što si korak po korak izgrađuju ego do neke svoje granice potencijala; oni su sebi u svojim očima savršeni, najuspješniji ili najbolji te najčešće tu njihov napredak kao osobe, poslovnog čovjeka/žene ili sportaša prestaje. Nakon što napredak prestane, počinjemo stagnirati na tom platou kojeg smo dosegli i nerijetko nazadujemo. Naprosto izgubimo one fundamentalne vrijednosti koje su nas potaknule da se bavimo time čime smo se bavili jer smo ostvarili jedan ili više postavljenih ciljeva te više nismo motivirani da „grizemo“ više, brže ili jače čime god se bavili.

Također, ego je razlog zašto se nerijetko nalazimo u situaciji da se natječemo s nekim drugim koji nema apsolutno nikakvog značaja za naše ciljeve. Razlog koji nas potakne na to može biti totalno trivijalan. Neka cura pohvali izgled, formu ili štogod drugog vježbača, mi ga automatski uspoređujemo sa samim sobom i, nebitno želimo li impresionirati tu djevojku ili ne, odmah imamo poriv nešto reći kako bi uzdigli sebe i/ili spustili njega. Onda nam je odjednom jako bitno tuđe mišljenje i želimo također da netko oda priznanje nama i našim uspjesima, iako prije nismo marili za tako što. S vremenom počne dolaziti do toga da radimo neke stvari kako bismo zadivili ili impresionirali druge, nebitno je li to naše društvo ili potpuni stranci. Ukoliko do takvih slučajeva dođe u teretani, to može biti nezgodno.

Teretana i ego lifting

Svi smo to vidjeli nebrojeno mnogo puta. Ego liftovi su ona dizanja koja se izvode u teretani s ciljem podizanja što veće kilaže, najčešće kompletno zanemarujući svrhu, tehniku, zdravlje i često zdravi razum. Poklonici toga najčešće su mladi i neiskusni vježbači koji se žele izboriti za svoje neko imaginarno mjesto u „hijerarhiji teretane“. Tako da će izvoditi svakakve majmunarije kako bi impresionirali cure ili starije iskusne vježbače koji uistinu ne mare s koliko kilograma netko može mahati bicepsom.

Ako već želiš impresionirati nekoga, nauči vježbu, budi dosljedan treningu i prehrani, briši sprave za sobom i vraćaj utege na mjesto!

Dakle, ego nije problem, ali će tvoje vrijeme u teretani biti manje efikasno nego što može biti. Problem nastaje jer svojim egom i željom da impresioniraš druge možeš dovesti sebe i druge u opasnost. Često i sam čujem kako je nekome stradao kvadriceps, koljeno, leđa ili bilo koji drugi dio tijela iz čistog razloga što je netko imao potrebu podizati kilažu za koju nije bio ni približno spreman ili nije htio poslušati dobronamjeran savjet trenera ili drugih vježbača koji su ukazivali na greške pri izvođenju vježbe ili na nerealnu količinu nakrcanog tereta.

Dakle, ukoliko idete isprobati kojim čudom neki rekord u dizanju utega, ukoliko su snaga i jakost nešto što ganjate, upitajte se koji je pravi razlog zašto pokušavaš izvući maksimum. Radite li to jer vam je u programu i osjećate se dovoljno dobro da ga možete podići ili zato što je ekipa tu i želimo skupiti hrpu lajkova na Instagramu ili Facebooku. Refleksija zašto nešto radimo može biti od velike pomoći, bilo do kontrole naših emocija, međuljudskih odnosa pa sve do prevencije moguće ozljede u treningu. Budite iskreni prema sebi kad se pitate iz kojih razloga nešto idete raditi ili ste nešto učinili. Jasnoća je moć.

Ne uspoređujte se i ne lovite druge. Ideali se ne stvaraju preko noći, niti smo svi isti i nećemo prelaziti iste puteve do naših ciljeva, tako da je komparacija s drugima besmislena. Budite strpljivi, dosljedni i stalno učite. Nakon nekog vremena vi možda budete nekome ideal i pozitivna inspiracija. A kada dođete do toga, sjetite se one: „Kad si dole – glava gore, kad si gore – glava dole.“ Još jednom, poniznost je odlika velikih!