Glukoza (šećer) je najznačajniji izvor energije i pokretač svih aktivnosti u našem tijelu. U prirodi nalazimo više vrsta različitih šećera, a u našem tijelu od izuzetne važnosti je glukoza. Zbog toga moramo u tijelu imati na raspolaganju dovoljne količine glukoze koja unutar stanice služi kao osnovni izvor energije. Naime, često se pogrešno misli da samo osobe sa šećernom bolešću imaju glukozu u krvi.
Glukoza ulazi u krv iz probavnih organa razgradnjom hrane ili iz jetre koja pretvara razne osnovne sastojke hrane (šećere, masti, bjelančevine) jedne u druge, ovisno o potrebama tijela. Dok je pregradnja tvari u tijelu stabilna, glukoza krvlju putuje do svih stanica našeg tijela. Po dolasku do većine stanica, glukoza uz pomoć inzulina mora savladati otpor površine stanice (“otključati vrata”) i ući u nju.
Ondje glukozu prihvaćaju enzimi koji za potrebe stvaranja energije cijepaju dio po dio molekule glukoze. Na taj način stvorena energija daje stanici snagu za njeno djelovanje (npr. mišićnoj stanici za pokretanje ili crijevnoj stanici za probavu hrane).
Ljudsko tijelo strogo regulira količinu glukoze u krvi. Glukoza stimulira gušteraču na izlučivanje hormona inzulina koji omogućava uklanjanje višak glukoze iz krvi i podupire proizvodnju hormona leptina koji stvara osjećaj sitosti. Zanimljivo je da se i stanice raka hrane šećerom, odnosno glukozom, i to u većim količinama od normalnih tkiva kako bi održale svoj rast.
Istraživanje američkih znanstvenika s University of Alabama sugerira kako ograničavanje konzumacije najčešćeg oblika šećera ima niz pozitivnih učinaka na zdravlje. Pokazalo se kako smanjena izloženost glukozi povećava izglede za uspješnu borbu imunološkog sustava organizma protiv stanica raka pluća te istovremeno produžuje životni vijek zdravih stanica. Ograničavanje unosa kalorija je u ranijim istraživanjima već povezivano s produžavanjem očekivanog trajanja života kod životinja, no ovo je prvo testiranje provedeno na živim ljudskim stanicama.
Znanstvenici dodaju kako smanjeni unos glukoze utječe na funkciju dvaju gena, telomeraze i p16, već ranije povezanima s antikancerogenim djelovanjem i produženjem života. Rezultate studije je objavio Journal of the Federation of American Societies for Experimental Biology.
Odgovori
Ukoliko želite ostaviti komentar, morate se prijaviti.