Je li moj program dobar? Treniram li po dobrom programu?
Pitanja su to koja ljudi ponekad postave nakon što treniraju određeno vrijeme i ne primjećuju rezultate.
Prije svega važno je napomenuti da kada je u pitanju dobitak mišićne mase ona dolazi sporo, jako sporo i morate imati zadovoljene SVE uvjete koji su za nju potrebni (više o dobicima na mišićnoj masi pročitajte u članku Primjeren unos hrane i povećanje mišićne mase).
Vaš program treninga može biti bilo što. Možda trenirate po programu nekog profesionalnog bodybuildera, možda po početničkom programu, visokointenzivnom, visokovolumenskom… Stvarno može biti bilo kakav program u pitanju, a da ne napredujete.
Ono što je važnije od samog programa je naučiti što je potrebno kako bi on bio dobar. Znanje je moć, a više moći znači i više mišića. Zato ste vi koji čitate ovakve i slične članke na dobrom putu prema boljim rezultatima.
Prvo što moramo učiniti kada analiziramo svoj ili nečiji program treninga je prestati razmišljati je li on “dobar” ili “loš”. Svaki program je dobar, neki su bolji, a neki najbolji. Neki programi su specifični s obzirom na ciljeve koje želimo postići, dok drugi nisu. Neki imaju naglašenu potrebu za progresijom, dok drugi to ostavljaju korisniku na prosudbu. I zbilja, možda postoji samo 1% programa koji su stvarno loši i bolje bi bilo da ih se uopće ne isprobava. Do sada se nikad nisam susreo ni s jednim takvim. Susretao sam se samo s lošijima, boljima i najboljim programima.
Je li program dobar ili ne, odnosno proizvodi li rezultate koje priželjkujete uglavnom najviše ovisi o vama. Ni najbolji program na svijetu ne bi mogao u nas utkati potrebnu radnu etiku, ustrajnost i motivaciju koja je potrebna za dolazak do cilja. Oni koji su najbolji obično su takvi ne zbog programa po kojemu su radili, nego zbog unutarnje motivacije koje ih je tjerale dalje. Oni bi napredovali i na lošijim programima. Možemo se jedino pitati što bi tek bilo da su trenirali po programima koji su odlični.
No, vratimo se temi “Je li moj program treninga dobar?”
Prvo što treba utvrditi kod programa jest za koga je namijenjen. Ako smo tek početnici, nema smisla trenirati po programu profesionalnog bodybuildera. Mislim, to je logično, no uvijek se nađe neki pojedinac koji pročita takav jedan program u nekom časopisu i krene raditi po njemu. Taj profesionalni bodybuilder radio je godinama kako bi došao do toga gdje je sad. Tijelo mu je naviklo na toliki obujam rada. Ne samo naviklo, nego mu je i potreban toliki volumen kako bi uopće mogao napredovati. Za nas početnike nije potreban tako napredan program. Zapravo on može biti čak i kontraproduktivan.
Početnicima trebaju što jednostavniji programi. Ne treba biti ništa zanimljivo i ludo, već treba imati radnu etiku, ustrajnost i motivaciju, držati se tog programa i raditi po njemu mjesecima ako treba. Bitno je napredovati, izgurati još jedno ponavljanje, barem jedno više nego zadnji put. Ponavljanje po ponavljanje, kilogram po kilogram ako treba. To će napraviti razliku u izgledu ili jakosti.
Mali i postupni koraci iz treninga u trening. Uz radnu etiku, ustrajnost i motivaciju trebalo bi dodati još i fokus. Fokus na te male stvari – na kilogram ili ponavljanje više nego zadnji put. To možda nekima zvuči malo, ali zamislite ako bench press trenirate 2 x tjedno, na mjesečnoj razini. To je ukupno 8 kg. Ako smo apsolutni početnici, to bi moglo biti preko 80 kilograma na godišnjoj razini.
Kod odabira programa važno je znati čemu je namijenjen. Program za mišićnu masu ili jakost, za mišićnu izdržljivost ili snagu. Svi oni će donekle poboljšati i određenu kvalitetu, ali ne kao i onaj program koji je namijenjen samo za to. Tako će osoba radeći bodybuilding program unaprijediti svoju jakost, ali ne onoliko koliko je mogla da se držala programa jakosti.
Princip svakog programa i napretka na njemu temeljen je na teoriji ili principu kao npr. teorija Hansa Selye o adaptaciji organizma na okolinu ili S.A.I.D. principa, princip progresivnosti, preopterećenosti itd.
Ako gledamo je li naš program dobar ili ne, ono na što prvo trebamo obratiti pozornost je kome je namijenjen i koju fizičku karakteristiku razvija.
Početnički programi trebali bi biti:
- što jednostavniji
- postupne i lagane progresije
- bazirani na osnovnim vježbama kako bi ih osoba što prije savladala te kako bi kasnije kroz te vježbe mogla vršiti sve veća i jača opterećenja
- sastavljeni od bilateralnih vježbi, a tek kasnije od unilateralnih
- kontroliranih i “sporih” ponavljanja, a kasnije bi se trebali razvijati prema bržima
- niskointenzivni s naglaskom prema višem volumenu
Odgovori
Ukoliko želite ostaviti komentar, morate se prijaviti.