Istina o hrani – Intervju s dr. Jonnyjem Bowdenom

Stvarno ne znam predstavlja li ishrana 50, 70 ili 99.9 posto bodibildinga, ali ono što znam je da ako ju ignorirate, sigurno nećete ostvariti željeni cilj.

Jedna od najboljih knjiga o ishrani koju sam ikada pročitao, zove se The 150 Healthiest Foods on Earth, a napisao ju je dr. Jonny Bowden.

Bowdwn ne samo da je poznati ekspert za mršavljenje i ishranu, nego je i stručnjak kojemu se za savjet obraćaju i drugi stručnjaci na tom području, reklo bi se – top of the top-ekspert. Njegove knjige preporučuju mnogi poznati likovi, od Berry Searsa, autora Zone Dieta, sve do trenera Charlesa Poliguina.

Nedavno sam se slučajno susreo sa Dr. Bowdenom, te iskoristio pruženu mi priliku i postavio mu nekoliko pitanja, koja su mi u tom trenu prva pala na pamet.

Chris:

Vašu knjigu The 150 Healthiest Foods on Earth mnogi smatraju poprilično kontroverznom. Naročito iz razloga što se dosta informacija kosi sa onime u što većina vjeruje da je nepobitna istina. Na primjer, soja vam baš i nije omiljena, dok cijela jaja jesu. Većina Amerikanaca je čvrsto uvjerena u blagotvorne učinke soje za zdravlje, a da su cijela jaja vrlo loš prehrambeni izbor.

Dr. Bowden:

Ima dosta vrsta hrane koje je teško svrstati na jednu ili drugu stranu (dobru i lošu). Ista stvar je i sa vježbanjem. Na primjer, je li potisak sa klupe s niskim brojem ponavljanja dobra vježba? Svakako, ali ne i za ženu koja želi samo malo ojačati kako bi mogla otvoriti staklenku pekmeza. Preporučiti joj tu vježbu, bilo bi glupo.

Na poprilično sličan način treba razmišljati i kod ishrane. Određena hrana ima prirodno visok sadržaj šećera. To nije problem, imate li zdrav metabolizam. No, ako vam je metabolizam šećera problematičan, tada se klonite manga i banana. Iako je to sjajna hrana s  mnogo hranjivih tvari, ona nije pametan izbor za predijabetične osobe.

Chris:

Postoji li danas neka tzv. “zdrava hrana” koja zapravo i nije tako zdrava?

Dr. Bowden:

Velik je naglasak na ishrani žitaricama koji baš i nije previše opravdan. Naime, značajan postotak stanovništva osjetljiv je na gluten. Jedan od 133 ljudi ima celijakiju. Žitarice su relativno nova stvar u ljudskoj povjesti – konzumiramo ih zadnjih 10.000 godina što u usporedbi sa 2.4 milijuna godina i nije tako dugo. Žitarice uzrokuju probleme mnogim ljudima i to mnogo većem broju nego što mislite. Ipak, ako niste alergični na gluten, žitarice su O.K.

Chris:

Što je sa zasićenim masnoćama?

Dr. Bowden:

Nisam baš uvjeren da su zasićene masti najgora stvar na svijetu kako neki tvrde. Naprotiv, uvjeren sam da kolesterol ne utječe na srčana obolijenja.

Valja znati da ima mnogo vrsti zasićenih masti. Postoji cijela obitelj masnih kiselina, a neke od njih kao npr. trigliceridi srednjeg lanca, koje nalazimo u kokosu, vrlo su zdravi za čovjeka. Kokosovo ulje je dugo vremena bilo na lošem glasu jer su ljudi mislili da ako sadržava zasićene masti, tada nije zdravo, no nije tako.

Zasićene masnoće mogu biti jako štetne, kao na primjer one iz McDonaldsovih prženih krumpirića, ali mogu biti i zdrave kao ona koju sadrži žumanjak jajeta.

Masnoće iz spomenuta dva izvora nisu iste, iako su obje zasićene. Vrlo su različite po tome kako se ponašaju u našem tijelu te kako na njega djeluju. Zasićena masnoća iz kokosa i žumanjka jako je zdrava i dobro djeluje na srce i mozak. Omlet od bjelanjaka jedna je od najglupljih stvari na svijetu.

Chris:

Govorimo li ovdje o običnim jajima ili o novoj vrsti obogaćenoj omega-3 masnim kiselinama?

Dr. Bowden:

Životinjski proizvod je kvalitetan u onoj mjeri koliko je kvalitetna ishrana i životni uvjeti uzgojene životinje. Kao što sam napisao u svojoj knjizi, kvaliteta hrane koju jedemo ovisi o kvaliteti hrane koju jede naša hrana! Dakle da, bolja su omega-3 jaja.

Spremite li krave u štalu koja je toliko mala da one u njoj ne mogu ni mrdnuti glavom, hranite ih žitaricama (što nije njihova prirodna ishrana), dajete im antibiotike kako bi se borile sa probavnim problemima zbog neadekvatne ishrane (žitaricama), muzete ih 24 / 7 i time ih dodatno inficirate, pa im dajete još antibiotika, steroida…

To je potpuno različita stvar od kravice iz nekog seoskog domaćinstva. Razlika u kvaliteti mlijeka je ogromna-sadržaj CLA i sve ostalo.

Sa pilićima je ista stvar. Pilići koji slobodno trče unaokolo i kljucaju crve, sigurno će imati jaja sa mnogo omega-3 masnih kiselina.

Chris:

Što je sa integralnim žitaricama?

Dr Bowden:

Nažalost, mislim da integralne žitarice nisu mnogo bolje od običnih. One su samo djelomično bolje jer i dalje imaju skoro jednak učinak na šećer u krvi – glikemički indeks je neznatno niži, a isto sadrže gluten

Integralne žitarice imaju nešto više vitamina i vlakana, ali ne značajno više. Sličan slučaj kao smeđi šećer u usporedbi sa bijelim. Da zaključimo, integralne žitarice su bolji izbor od običnih, ali ne i mnogo bolji.

Chris:

Uh, to je bolno čuti jer ponekad je mnogo lakše opravdati poveći unos žitarica ako su one bile – zdrave integralne žitarice.
Za koje namirnice prognozirate da će postati trendi, odnosno tzv. superhrana?

Dr. Bowden:

To je dobro pitanje. Ono što će postati nova superhrana, više ovisi o marketingu i komercijalizaciji, nego o stvarnoj vrijednosti same hrane.

Kelj, borovnice i suhe šljive su “superstar” hrana, ali pitanje je hoće li one dobiti svoj zasluženi status.

Ne postoji hrana koja sadrži sve što nam je potrebno. Na primjer, divlji losos koji je jedan od mojih favorita, nema nimalo vlakana. Najbolje povrće na svijetu, kao kelj, nema nimalo bjelančevina. Ne možete dobiti sve neophodne sastojke iz samo jedne vrste hrane.

Chris:

Govorimo malo o hrani za muškarce. Postoji li određana hrana koja podiže razinu testosterona ili eventualno prevenira neke muške bolesti?

Dr. Bowden:

Nažalost, još nisam došao do nijednog dokaza da određena hrana može podići razinu testosterona. Testosteron vam se može podići ako ste prisustvovali utakmici u kojoj je pobijedio vaš klub. Hormoni jako dobro reagiraju na osjećaje, misli i raspoloženje.

Što se hrane tiče, mislim da određene namirnice djeluju estrogenski na organizam. Soja, na primjer. Soja nipošto nije najgora hrana na svijetu, ali sadrži estrogenske sastojke. Isto je i sa pivom- u tome leži razlog zašto ljudi koji je konzumiraju imaju “pivski trbuh”. Dakle te namirnice nisu poželjne želite li razvijati mišićnu masu. Ne mislite o podizanju testosterona, nego otklanjanju loših estrogenskih namirnica. Evo jedne analogije: Recimo da ste plivač i želite plivati što brže. Možete koristiti nove titanijske Speedo kostime koji će vam dati malu prednost, ali ako istovremeno nosite utege na nogama, tada zaboravite na prednost koju vam kostim pruža. Prvo se riješite utega! Mislim da previše ljudi stalno traži što bolji kostim, dok bi se zapravo trebali usredotočiti na skidanje utega.

Što se tiče testosterona… što razgrađuje mišićnu masu? Kortizol, zar ne? Znači, trebamo smanjiti razinu kortizola u krvi. Malo toga možemo prirodno učiniti po pitanju testosterona, ali zato možemo mnogo učiniti po pitanju skidanja utega. Kortizol je sigurno najteži uteg što se tiče bodibildinga, on izjeda mišiće. Bodibilderi, nažalost, prečesto ignoriraju tehnike za smanjenje stresa kao što su meditacije ili duboko disanje. Te stvari, uz miran, neprekinuti san u tamnoj sobi bez uključenog TV-a snižavaju kortizol više nego išta drugo. To je mnogo važnije od podizanja testosterona.

Chris:

Napisali ste nekoliko knjiga o dijetama sa malim unosom ugljikohidrata pa što mislite o ideji da ne postoje esencijalni ugljikohidrati?

Dr. Bowden:

To je točno. Postoje esencijalne masne kiselina i esencijalne aminokiseline, ali ne i esencijalni ugljikohidrati. Recimo da stavimo sve čitatelje ove stranice na jedan pusti otok na godinu dana. Tijekom te godine, pola njih ćemo davati samo bjelančevine i masti, dok ćemo drugoj pedesetorici davati isključivo ugljikohidrate- bez bjelančevina i masti. Ta druga grupa, koja se hranila samo ugljikohidratima, umrijet će u tih godinu dana, dok će prva grupa proći bez ikakvih problema.

Realne prehrambene potrebe za ugljikohidratima su nula (O). Znači li to da ih ne trebamo konzumirati? Nipošto!

Postoje jako zdrave i važne tvari u ugljikohidratima- fitokemikalije, flavonoidi, vitamini, minerali, antiupalne tvari te razne druge koje nam optimiziraju zdravstveni status.

Postoji li fiziološka potreba metabolizma da ugljikohidrati budu dio naše ishrane? Ne. Fiziološka potreba za glukozom ne postoji. Mozak treba određene količine glukoze, ali tijelo je u stanju bez problema proizvesti dovoljnu količinu iz masnih kiselina i bjelančevina. Znate što, poprilično je čudno da nam idiotska “Američka Udruga za Ishranu” preporučuje 65-70 posto ishrane ugljikohidratima. Tvari koje gotovo da i ne trebamo!

Kada vidite dijetetičara, najbolje bježite! Svakako, razgovarajte sa stručnjacima u ishrani, ali izbjegavajte dijetetičare kao kugu. Tražiti od njih savjet isto je kao da tražite objektivno mišljenje o religiji – od pripadnika jedne vjere. Ni liječnici nisu puno bolji. Oni o ishrani nemaju pojma, niti su išta o njoj učili na medicinskom fakultetu. Oni koji nešto i znaju, sami su se obrazovali.

Chris:

Uzevši u obzir činjenicu da ste napisali knjigu o najzdravijoj hrani na svijetu, mnogi bismo očekivati da niste pristalica uzimanja suplemenata. Jeste li protiv suplemenata?

Dr. Bowden:

Ne, baš naprotiv. Moja slijedeća knjiga će biti posvećena baš njima. Pobornik sam uzimanja suplemenata, ali ne bez provođenja pravilne ishrane.

Stvar je u ovome, suplementi nam služe za opskrbu nutijentima koji su nam neophodni. No, kad bismo svi živjeli na domaćim farmama, bez stresa i bili manje izloženi štetnim kemikalijama i štetnim tvarima, u tom bi nam slučaju najvjerojatnije bila dostatna samo organska ishrana: krave koje pasu travu, pilići koji trče dvorištem. Mi ne živimo u takvom okruženju i ne dobivamo ishranom dovoljno svih nutrijenata, pa čak i onda kada se trudimo dobro hraniti.

Chris:

Za koji biste suplement rekli da je najpodcjenjeniji?

Dr. Bowden:

Vitamin D, svakako. Ljudi su napokon otkrili riblje ulje, ali još nisu saznali da su deficitarni sa vitaminom D. Nove studije su otkrile da su ljudi sa visokom razinom D vitamina, čak za 27 posto manje skloni smrtnim bolestima bilo koje vrste.

Vitamin-D pomaže u prevenciji raka, povećava radni kapacitet kod starijih osoba, poboljšava raspoloženje i jača kosti. To je vitamin koji kroz svakodnevnu ishranu ne dobivamo u dovoljnoj količini. Uzimajući suplementarno ulje jetre bakalara, taj problem možemo riješiti. Svakako, D vitamin možemo dobiti i sunčanjem , iako nam to i ne vrijedi previše namažemo li se debelim slojem kreme za sunčanje faktora 50. Nakon veće učestalosti melanoma, postali smo suncofobični, stoga postoji razlog za svakodnevno uzimanje suplementa vitamina D.

Chris:

Prosvjetljujuće. Sada ću spomenuti određenu hranu, a vi nam recite svoje mišljenje o njoj. Prvo, kukuruz?

Dr. Bowden:

Kukuruz nije loša hrana. Za neke je u redu, ali neke baš i ne. Kukuruzni sirup bi svakako trebalo izbaciti iz ishrane. Cijeli kukuruz može značajno povisiti šećer u krvi, posebice ako ga jedemo samog. Iako ima i nekih dobrih stvari u kukuruzu, tretirajte ga kao škrob, a ne povrće.

Chris:

Mlijeko?

Dr. Bowden:

Nisam baš veliki ljubitelj mlijeka. Mlijeko zapravo spada među prvih sedam prehrambenih alergena.

Uzevši sa druge strane, volim sirovo (neobrađeno) mlijeko. Ono je potuno različito od homogeniziranog i pasteriziranog mlijeka. Sirovo mlijeko zadržava svoje zdrave bakterije, masti u njemu su zdravije itd… Prilično je i sigurno, unatoč onome što o njemu propovijeda mliječna industrija.

Chris:

Alkoholna pića?

Dr. Bowden:

Ona debljaju, to je sigurno. Kod njih nije stvar samo u kalorijama, već činjenica da tijelo prestaje razgrađivati masnoće, sve dok sasvim ne izbaci alkohol. Alkohol je osobna odluka. Možete li ga piti u posve malim količinama i niste skloni ovisnostima, odnosno niste tip koji žudi za još, jedino tada on može biti poželjan i zdrav sastojak.

Chris:

Hvala na razgovoru.

Piše: Chris Shugart