Iskustvo trudnice – vježbanje u prvom tromjesečju

Trudnoća je vrlo specifično, osjetljivo i posebno stanje kojem u svakom slučaju treba pristupati individualno. Čak i ista žena može imati potpuno različita iskustva s pojedinom trudnoćom. Stoga neki univerzalni pristup i savjeti, naročito po pitanju vježbanja i prehrane, naprosto ne mogu postojati, a i ako postoje, onda moraju biti, najblaže rečeno, sročeni vrlo oprezno te prepuni raznih “disclamera”.

Tako je i ovaj današnji tekst iskustvo jedne trudnice koje nikako ne biste smjeli uzeti “zdravo za gotovo” i voditi se ovim primjerom bez da ste se prije toga konzultirali sa svojim ginekologom.

Sad kad su “disclameri” vrlo jasno naglašeni, možemo krenuti 🙂

Sigurna sam da je većini aktivnih žena koje planiraju trudnoću ili zatrudne jedno od prvih pitanja koje si postave “hoću li smjeti vježbati? ili “kako i koliko ću smjeti vježbati?”. Kao što sam već napomenula – nema univerzalnog odgovora. Dapače, ovo će ovisiti o brojnim faktorima, primarno o tome je li trudnoća rizična, kakvo je opće zdravlje trudnice te je li ona i prije trudnoće bila aktivna ili ne.

Vjerovali ili ne, mnoge žene tek u trudnoći krenu vježbati i malo više brinuti o svojim životnim navikama. Logično je da iskustvo vježbanja u trudnoći, kao niti vježbe i vrste aktivnosti koje se preporučuju neće biti iste za početnice i napredne vježbačice. Tako sam ja, kao napredni rekreativac i instruktorica fitnessa, željela, logično, što više ostati u svojoj uobičajenoj fitness rutini. Ovdje je važno naglasiti – riječ je o urednoj trudnoći mlade aktivne osobe dobrog općeg zdravlja.

Za trudnoću sam saznala vrlo rano, i prije očekivane menstruacije. Znala sam da velik dio žena ni ne zna u ovom trenutku da su trudne te da svašta još može poći po krivu pa sam se trudila biti opuštena i ponašati se što “normalnije”. Taj dan sam odradila svoj uobičajeni trening i svoj posljednji “pravi” hip thrust (znam da sam ovu vježbu mogla raditi i kasnije, ali nekako mi nije bio ugodno stavljati veliko opterećenje na taj dio tijela, čisto iz sigurnosti). Otišla sam na rani pregled (na samom kraju 5. tjedna trudnoće) kako bi se uvjerila da je sve za tu fazu trudnoće u redu te sam na tom pregledu odmah pitala liječnicu za vježbanje. Savjetovala mi je da nastavim sa svojim uobičajenim aktivnostima, ali da pozorno osluškujem svoje tijelo i reagiram na znakove koje mi šalje. Poslušala sam je. U početku sam trenirala “normalno”, kao i do tada, ali ipak s velikim oprezom. Vrlo brzo sam modificirala i/ili izbacila vježbe poput marinaca i sličnih visokointenzivnih vježbi (nije mi to baš teško palo :)) te sam ipak malo smanjila težine za mrtvo dizanje i čučanj.

Ubrzo su krenuli i prvi simptomi trudnoće – mučnina s povremenim povraćanjem te blagi bolovi nalik menstrualnima. Tada sam se morala disciplinirati i maksimalno slušati svoje tijelo – preskočiti trening kad se ne osjećam najbolje i naprosto usporiti. Moram priznati, nije to lako, pogotovo jer sam do tada navikla da mi vježbanje uvijek pomogne da se osjećam bolje. Ipak, trudnoća je posebno razdoblje i uistinu trebamo biti pažljiviji i nježniji prema sebi i svom tijelu. Unatoč mučninama, uspjela sam relativno redovito trenirati. Kako sam tada vodila Pilates trening, dva puta tjedno sam vježbala Pilates, a uz to bi odradila još jedan ili dva treninga malo jačeg intenziteta (naravno, ako bi se osjećala dobro). U ovoj fazi sam izbacila vježbe koje podrazumijevaju naglu promjenu smjera te vježbe za donji dio trbuha jer sam već krenula osjećati nelagodu pri izvedbi, primjerice, podizanja nogu iz ležećeg položaja.

Također, zbog mučnina i povraćanja imala sam prilično ograničen popis jela i namirnica koje su mi odgovarale pa sam morala paziti da treninzi budu u skladu s količinom i kvalitetom unesenih kalorija, odnosno s razinom moje energije.

U svakom slučaju, prvo tromjesečje je prošlo generalno dobro, štoviše, odlično s obzirom na to kako se neke trudnice namuče. Imala sam sreću da me mučnine i povraćanje nisu previše “omele” u treninzima i da sam uspjela biti poprilično aktivna kroz čitav taj period. Uz to, trudila sam se što više hodati, a nekoliko puta sam jednostavno odabrala šetnju umjesto treninga kad bi moje tijelo tražilo neku kretnju, a istovremeno onemogućilo neki trening.

I za kraj, nemojte zaboraviti – ako imate urednu trudnoću i zeleno svjetlo vašeg liječnika/ginekologa, nema razloga odustati od vježbanja. Važno je samo slušati svoje tijelo i ne forsirati. Trudnoća nije vrijeme kada bismo se trebali pridržavati neke svoje “kvote” i kad bismo trebali pomicati svoje granice!