Intuitivno jedenje: koncept koji staje na kraj dijetama

Život u modernom i suvremenom društvu nije nipošto jednostavan. Koliko god posjedujemo različite gadgete, aplikacije i ostale „pomagače“ za našu svakodnevicu, nekako si ipak uspijevamo zakomplicirati život i pred sebe staviti određene zahtjeve koji nam, realno, nisu potrebni.

Ovo se primarno može primijetiti na odnosu i pristupu koji se razvio prema prehrani. Sve je krenulo s pojedinim vrstama dijeta o kojima smo krajem prošlog stoljeća (ali i prije) mogli čitati u časopisima. Potom su se krenuli razvijati elektronski mediji pa su informacije o raznim novim dijetama i pristupima prehrani postale još dostupnije, a ubrzo su nam, pojavom različitih aplikacija i društvenih mreža, doslovno postale dostupne u vlastitom džepu ili na dlanu.

„Ugljikohidrati su zlo“, „masti ne smijemo jesti ni pod razno“, „izbacite ovu namirnicu i počet ćete mršavjeti“, „uz ovaj čudesan napitak izgubit ćete masno tkivo“, „hranu konzumirajte samo sirovu“, „hranu pripremajte isključivo na pari“ – samo su neki od bezbroj naslova koji opisuju dijete kojima smo svi gotovo svakodnevno bombardirani. Mnogi su isprobali i više dijeta, a neki su ušli u začarani krug isprobavanja dijeta i postali robovi hrane i nametnutih ideala. Tako su razvili loš, gotovo toksičan odnos s hranom i konstantno žive u grču, u strahu od debljanja, povratka dijetom izgubljenih kilograma i, na kraju krajeva, od samih sebe i nesvjesnog ili kompulzivnog prejedanja.

Povratak korijenju

U svim razno raznim dijetama, pristupima i „savjetima“ izgubila se urođena nam intuicija. Naše tijelo samo može prepoznati potrebu za određenim namirnicama. Ono je programirano prema našoj koristi i šalje nam signale kada mu nešto nedostaje, a kada nečega ima previše.

Intuitivno jedenje podrazumijeva jedenje onda kada osjetimo glad i prestajanje s jelom nešto prije nego osjetimo sitost. Ono je potpuno fleksibilno, a za razliku od raznih dijeta, u suštini nema stroga pravila. Ideja iz koje potječe intuitivno jedenje jest da svatko od nas jedini za sebe zna što i koliko treba jesti. Sami smo dovoljno kompetentni, a time i odgovorni za svoju prehranu i zdravlje.

Bez etiketiranja, molim!

Također, koncept intuitivnog jedenja promovira neutralnost namirnica. Namirnice, prema ovom konceptu, nemaju etiketu „dobre“ ili „loše“, „zdrave“ ili „nezdrave“. Niti jednu hranu ne smijemo percipirati kao kaznu, a u svoju prehranu možemo (i zaslužujemo) uključiti svu hranu koju volimo i koja nam čini dobro.

Ključ intuitivnog jedenja jest uspostaviti kontrolu nad svojim jedenjem. Ne kontrolu u smislu dijete da uspješno izbjegavamo određenu namirnicu ili kategoriju namirnica, već kontrolu u smislu jedenja onda kada smo gladni i ne jedenja kada smo siti. Ovakvu vrstu kontrole možemo uspostaviti jedino ako otvoreno pristupamo svim namirnicama. Ako smo si, primjerice, zabranili čokoladu, tada ćemo često maštati o čokoladi, a ako želimo pojesti par kockica čokolade, teško ćemo se zaustaviti samo na tome.

Ovo pišem iz iskustva. Dok god sam si prije zabranjivala pojedinu namirnicu, osjećala sam neutaživu želju baš za tom namirnicom. Otkad si ne zabranjujem niti jednu namirnicu, nemam ni posebnu želju za istima. Dok sve konzumiramo u umjerenim količinama, nema problema!

Kako usvojiti koncept intuitivnog jedenja?

Postali smo prilično „isprogramirani“ što se tiče prehrane da povratak, odnosno usvajanje intuitivnog jedenja može zvučati prilično komplicirano. Za početak je važno zaboraviti na sve dijete o kojima smo čitali i za koje smo čuli, ne zabranjivati si niti jednu namirnicu i ne „kažnjavati“ se konzumacijom ili pak potpunim ukidanjem određene namirnice ili skupine namirnica.

Potom moramo naučiti osluškivati svoje tijelo i detektirati osjećaje gladi i sitosti. Ovdje je posebno važno naučiti razliku između fiziološke potrebe za hranom i želje za hranom koja nastane kao odgovor na određenu emociju. Također, iznimno je važno naučiti prepoznati trenutak u kojem je tijelo dovoljno opskrbljeno, bez da nas osjećaj sitosti zaustavi u jelu.

I za kraj, važno je poštivati svoje tijelo i potrebe te naučiti uživati u hrani. Ovo sve ne znači da možemo do beskraja konzumirati brzu hranu jer ona, na kraju krajeva, našem tijelu neće donijeti ništa dobra. Moramo dozvoliti vlastitom tijelu da samo spozna koje namirnice i koja vrste hrane ga opskrbljuje energijom i potrebnim nutrijentima. Tada će nam ono signalizirati što mu treba i što bismo trebali pojesti.