Australski istraživači objavili su rezultate studije u kojoj su po prvi puta prikazani učinci hormona rasta na sportske performanse.
Činjenica da napredak od 0.4 sekunde u sprintu od 10 sekundi može pretvoriti posljednje plasiranog sprintera u prvoga govori i više nego dovoljno.
Sportski svijet drži hormon rasta kao zabranjenu supstancu, iako do sada nije bilo čvrstih dokaza koji bi išli u prilog njegovom pozitivnom učinku na tjelesne sposobnosti sportaša.
Hormon rasta, prirodno proizveden u tijelu, vrlo je važan za rast i metabolizam. Injektabilni hormon rasta dostupan je ljudima koji prirodno pate od njegove deficijencije. Mnogi sportaši koriste ovaj lijek misleći kako će njime razbuktati svoju mišićnu masu i popraviti fizičku spremu (hormon rasta = doping). Sve do ovog istraživanja, niti jedna znanstvena studija nije uspjela dokazati da hormon rasta uistinu može poboljšati tjelesne sposobnosti sportaša.
Znanstvenici na Garvan institutu u Sydneyju demonstrirali su učinak hormona rasta na povećanu sposobnost sportaša prilikom sprinta na biciklu, ali nisu zabilježili učinke vezane za fitness, dizanje utega ili skakanje. Sprinterski kapacitet gotovo se udvostručio kod muškaraca koji su primali testosteronske injekcije zajedno s hormonom rasta u suplementarnom obliku.
Istraživanje je promatralo 103 zdrava, rekreativna sportaša u dobi od 18 do 40 godina, koji su u regularan atletski trening bili uključeni najmanje godinu dana. Bilo je to dvostruko slijepo i placebo istraživanje, što znači da ni istraživači, a ni ispitanici nisu znali tko prima doping, a tko placebo (slanu vodu).
Profesor Ken Ho, glavni istraživač za hipofizu na Garvanu, kao i predsjednik odjela endokrinologije u bolnici St. Vincent, nadgledao je ovaj projekt zajedno s Dr. Udo Meinhardtom i Anne Nelson. Njihova su otkrića objavljena u prestižnom međunarodnom časopisu, Anali interne medicine.
„Sportaši kojima je dan hormon rasta popravili su svoj sprinterski kapacitet za 4-5%.“, rekao je profesor Ho.
„Isto tako, oni koji su primali hormon rasta nisu povećali svoju mišićnu masu. Međutim, zadržali su tjelesne tekućine i iskusili oticanje i bolove u zglobovima za razliku od onih koji su primali injekcije slane vode.“
„Koristili smo manje doze hormona rasta od onih za koje smo čuli da sportaši koriste i to na kraći period. Možemo samo nagađati koliko bi se tjelesne performanse mogle poboljšati većom dozom od ove korištene u istraživanju, međutim isto tako ne možemo znati kakve bi bile posljedice i koliko bi ozbiljno utjecale na ljudsko tijelo.“
„Zaključak, hormon rasta povećava sposobnost sprinta kada se unosi sam ili u kombinaciji s testosteronom. Ovo je prvo istraživanje koje je uspjelo dokazati da hormon rasta utječe na tjelesne performanse sa selektivnog stajališta. Vjerujemo da njegovi učinci mogu donijeti ozbiljnu prednost kompetitivnim sprinterima na velikim natjecanjima.“
Odgovori
Ukoliko želite ostaviti komentar, morate se prijaviti.