Glutenska enteropatija (osjetljivost)

Gluten je kompleks bjelančevina koji najčešće nalazimo u klasju pšenice (ječma) koji kod osoba s osjetljivošću na gluten redovito izaziva neugodne i nerijetko teške simptome. Kod Europljana približno svaka 500-ta, ali po nekim procjenama i svaka 100-ta osoba, u nekoj je mjeri osjetljiva na gluten i primorana na dijetu. Kako je gluten poprilično stabilan, teško razgradiv i učestala prehrambena bjelančevina, onima koji su na dijeti izričito je teško pridržavati se dijete bez glutena. Meso, razne vrste margarina, dodaci lijekovima, vitamini, aminokiseline, čokolada, bojila za hranu i sl. mogu biti ‘zagađeni’ glutenom.

Zanimljiva i neugodna osobina kompleksa glutena je njegova velika «ljepljivost». Prema istraživanjima, tragovi glutena peciva stavljenog na stol prisutni su na plohi još tjedan dana. Upravo zbog toga samo u najstrožim uvjetima proizvodnje mogu nastati proizvodi bez glutena. Zdravim je korisnicima sasvim svejedno zdravim jesu li sportski dodaci prehrani bez glutena, dok je za osobe osjetljive na gluten to od životnog značaja!

Simptomi osjetljivosti na gluten

Bolest je autoimunog karaktera, čiji se razvitak može svesti na genetičku sklonost i u blažem/težem obliku može pogoditi skoro svakog stotog čovjeka (računajući i latentne slučajeve). Simptome neposredno izaziva to što pojedini stanični elementi imunosustava počnu proizvoditi takva antitijela koja će napasti vlastito tkivo organizma i u njima se nalazi poseban enzim, tzv. transglutaminaza. Kako bismo razumjeli ovu bolest, ne moramo upoznati rad enzima, dovoljno je znati toliko da imunosustav pogrešno kodira proizvod enzima, kao izazivača bolesti, organizmu sasvim stranu tvar. Sve stanice koje sadrže ovaj enzim izložene su opasnosti. Prvenstveno se upala javlja na sluznici tankog crijeva, uslijed čega dolazi do laganog odumiranja stanica. Ako nema sluznice, za apsorpciju hrane ostat će manje površine, a i uz obilnu ishranu doći će do stalnog mršavljenja i slabosti.

Sastav stijenke crijeva

Upala i degeneracija neće zahvatiti samo crijeva. S napredovanjem bolesti dolazi do anemije, smetnje u probavi laktoze, nadutosti, proljeva, zatvora, bolova u trbuhu, lošeg raspoloženja, glavobolje, smetnje koncentracije. Koža će postati osjetljiva. Kod mladih će usporiti rast, izazvati osteoporozu, mentalnu zaostalost. Uz dugotrajna upalna stanja, nažalost, rizik od raznih tumora značajno se poveća. Može doći do autoimunih bolesti kao što su šećerna bolest ili autoimuna upala štitnjače.

Latentna glutenska osjetljivost

U nekim slučajevima u pozadini difuznog, teško definiranog lošeg raspoloženja skriva se neka vrsta osjetljivosti na gluten. Ima ljudi koji se smatraju hipohondrima, često su boležljivi i obično raspolažu sa slabim radnim potencijalom. Dogodi se da malo dijete spava po 14 sati dnevno, pa ipak je stalno umorno, ali nema jasne tjelesne simptome koji bi za nekog liječnika predstavili polaznu točku. Nije slučajno da u SAD-u od prvih simptoma do postavljanja dijagnoze u prosjeku prođe 8 godina. Postavljanje dijagnoze otežava to što značajni dio simptoma nije lokaliziran na probavni sustav. Iako dijetom većina simptoma prestaje ili se ublažava, problemi na koje se žale, a nisu vezani za crijeva, ponekad se sasvim sporo smanjuju pri deficitu glutena i to, naravno, čini liječnika, kao i bolesnika nesigurnim.

Zbivanja u crijevima

Prvenstvena patologija naspram glutena postojeće su ustaljene imunoreakcije. Razvijanje toga nije pojašnjeno, ali se pretpostavlja da pušenje i neke virusne infekcije imaju ulogu u tome. Čini se da je dojenčad koja je prerano dobila kravlje mlijeko i namirnice s glutenom umjesto majčinog mlijeka također podložna bolesti. Kako bi se razvila osjetljivost na gluten (celijakija, gluten senzitivna enteropatija) potrebna je genetička aparatura. Identificirali su više naklonjenih gena koji imaju ulogu (značajan dio njih) u razvijanju ostalih autoimunih bolesti. U sluznici osoba osjetljivih na gluten sastojak gluten-bjelančevinskog kompleksa je gliadin, odnosno hordein iz ječma kao i sekalin iz raži koji su ciljna točka enzima tkivne transglutaminaze. Enzim možemo naći u više tkiva, čiji je zadatak da aminokiselinu spomenutih bjelančevina, glutamin pozitivnog naboja pretvori u negativno nabijenu glutaminsku kiselinu. Čini se da su imunostanice zbog kojih dolazi do razvijanja bolesti specifične T-limfocite, koje prepoznaju modificirane bjelančevine i na njih reagiraju s pretjeranom imunoreakcijom. Tijekom ustaljene upale imunosustav uništi stanice sluznice. Tako od ranije gusto razvedene, velike površine crijeva s dobrom apsorpcijom nastane crijevo glatke, upaljene stijenke s malom površinom. Zato je jako važna stroga, savršena dijeta bez glutena! Sa strogom primjenom gluten neće dospjeti do sluznice crijeva, neće se moći modificirati, neće moći aktivirati te specifične T-stanice. Tijekom dijete u sluznici crijeva pojave se klonovi T-limfocita, koji sprečavaju funkcioniranje «štetnih» T-limfocita.

Dijagnostički simptomi

Tipična celijakija počinje još kod dojenčadi, ali se može dogoditi da se ne jave rani simptomi ni u doba ranog djetinjstva i da se bolest manifestira tek kod odrasle osobe ili u starosti. Prvi simptomi su proljev, mršavljenje, umor. Karakteristična je obilna stolica neobična izgleda koja se često javlja u noćnim satima. Od celijakije bolestan čovjek počne mršavjeti što se ne može zaustaviti ni povećanim unosom kalorija. Uslijed problema apsorpcije stvara se pretjerani apetit koji je jedan od najkarakterističnijih simptoma. Klinička ispitivanja obično su ustanovila anemiju, nedostatak bjelančevina i elektrolita. Često se zbog nedostatka K-vitamina javlja hemofilija i s tim povezane menstrualne smetnje.

Niska razina feritina i visoka razina transferina upućuju na nedostatak željeza, gdje se vjerojatno radi o problemima s apsorpcijom željeza. Problemima apsorpcije željeza pridružit će se nedostatak vitamina B12, folne kiseline i vitamina topivih u masti (A,D,E,K). Zbog njih u metabolizmu kalcija nastaju problemi: s posljedicama kao što je osteoporoza, učestali lomovi kostiju i sporo, nesavršeno zacjeljivanje rana. Zbog sistematične pothranjenosti može doći do neplodnosti, ali posredno može izazvati i teške srčane probleme.

Dijagnoza celijakije može se postaviti pomoću pregleda 3 parametara: prisutnost specifičnih imunoglobulina, sklona genetička pozadina i na kraju citološki pregled tankog crijeva.

Lučenje enzima gušterače

Kod oboljelih od celijakije skoro su u 10 – 40% slučajeva otkrili da im gušterača ne luči dovoljnu količinu enzima za probavu. To se događa zbog toga što proizvodnju enzima stimuliraju hormonski spojevi koje proizvode stanice tankog crijeva. Te su stanice na početku celijakije već oštećene i nisu sposobne stimulirati gušteraču koja tako ne luči dovoljno probavnog enzima (to su stimulativni hormoni tzv. sekretin i kolecistokinin). Zbog osnovne bolesti unaprijed je smanjena apsorpcija aminokiselina.

Enzimi proizvedeni u gušterači su bjelančevinskog karaktera i sami su sačinjeni od aminokiselina. Naziremo početak začaranog kruga: uslijed oštećenja stijenke crijeva aminokiseline se ne apsorbiraju dobro, pa gušterača ne dobije dovoljno aminokiselina od kojih bi mogla izgraditi probavne enzime. Tako se smanjuje proizvodnja probavnog enzima gušterače i moći ćemo probaviti još manje bjelančevina, dakle nastavlja se smanjena apsorpcija aminokiselina.

Ovaj krug može se prekinuti ako izvana unosimo probavni enzim koji može zamijeniti enzim gušterače koji nedostaje. Zanimljivo je da dopunom enzima smanjujemo tempo odumiranje sluznice i u stijenki crijeva će se smanjiti dotok štetnih imunostanica. Dijeta bez glutena i enzimska dopuna zajedno mogu dovesti do prestanka simptoma i do potpune regeneracije stijenke crijeva. Bolesnici koji su dobili enzimsku dopunu u većini slučajeva su već u prvom mjesecu dobili na težini.

Dakle, bolesnicima koji su osjetljivi na gluten potrebne su namirnice bez glutena, vitamini, aminokiseline, probavni enzimski kompleksi i enzim laktaza radi održavanja stanja bez simptoma i povećanja tjelesne mase.