Girje vs bučice – što je bolji odabir?

Dosadile su vam bodyweight vježbe i želite isprobati rekvizite za trening? Bez obzira na to razmišljate li o kupovini novih rekvizita ili ste odlučili krenuti u teretanu, poželjno je da proučite opremu s kojom želite trenirati kako biste shvatili koja je najbolja opcija za vas. Ako se dvoumite između girje i bučice, u nastavku otkrivamo koje su njihove prednosti i koji biste rekvizit trebali odabrati.

Girje vs. bučice

Bučice i girje nude vam puno prednosti, ali te prednosti nisu nužno iste. Ova dva rekvizita jačaju vaše mišiće na različite načine, a girja vam čak može omogućiti da odradite i aerobni trening. Naravno, oba rekvizita posebna su na svoj način, zbog čega biste ih trebali uklopiti u svoju trening rutinu.

Razlike i sličnosti

Girje i bučice razlikuju se prvenstveno po izgledu. Girja je kugla s jednom ručkom, dok bučica ima šipku na sredini s opterećenjem sa svake strane. Kod nekih bučica možete brzo promijeniti opterećenje tako da povećavate ili smanjujete težinu uteg ploče, dok su kod pojedinih bučica opterećenja fiksna, ali to su obično bučice manje težine koje su prigodne samo za početnike. Girje nemaju opciju mijenjanja opterećenja, već za svaku težinu morate uzimati drugu girju. To može ograničiti vašu trening rutinu ako vaša teretana nema girju težine koja vama odgovara, ili jednostavno ne možete financijski priuštiti više girja odjednom kako biste isprobali odgovarajuće opterećenje.

Balansiranje

Bučice su rekvizit koji vam omogućuje balansirano opterećenje sa svake strane šipke, zbog čega imate više kontrole nad težinom i pokretima za razliku od girje. Girja nije balansirana na sredini kao bučica, već ručka ima manju težinu od same kugle. Kako trenirate, girja ima tendenciju kretati se u smjeru u kojem ju prisiljava donji dio, odnosno kugla, povlačeći je kroz centrifugalnu silu. Zbog toga girja aktivira puno više mišića od bučice.

Način kretanja

Zbog nebalansiranog opterećenja, girja vam može poslužiti i kao rekvizit za aerobni trening uz dobru dozu treninga snage. Primjerice, zamah s girjom (kettlebell swing) jača vaša ramena, trbušne mišiće, kukove i bedra, a uz to vam dodaje aerobni element jer kombinira čučanj i ustajanje.

Ako usporedimo biceps pregib s girjom i bučicom, primijetit ćete da vježba djeluje drugačije. Primjerice, kada izvodite biceps pregib s bučicom, dižete opterećenje prema svom ramenu u ravnoj putanji koristeći samo mišić na koji ciljate, odnosno biceps. Time vam bučica može poslužiti kao odličan rekvizit za izolacijske vježbe. Kada to radite s girjom, trebate aktivirati više mišića kako biste stabilizirali opterećenje jer kugla nastavlja visjeti i kada podižete i spuštate ruku. To mijenja mjesto težine i za kontrolu pokreta potrebno je više snage zglobova i podlaktice.

Sve ovisi o vašem cilju

Vaš cilj diktira odabir rekvizita za trening. Bučice obično omogućuju upotrebu većih težina uz bolje kontrolirani pokret, što dovodi do boljeg povećanja mase. Za povećanje snage je girja ipak bolja opcija, a veći raspon pokreta i nemogućnost fokusiranja na jednu mišićnu skupinu znače da ćete više utjecati na mišićnu definiciju nego na povećanje mase. Ako pokušavate smršavjeti, a ne povećati mišićnu masu, girje nude razne vježbe za kombiniranje kardiovaskularnih aktivnosti i treninga snage, na način na koji bučice to ne mogu ponuditi.