Kad se jednom zaraziš fitnessom, propuštanje treninga nije opcija, ali trening, da bi tijelu dao maksimum, treba znati pravilno dozirati. Naime, sve češće smo svjedoci situacija u kojima ljudi treniraju „kao konji“, no stagniraju, što ih čini bezvoljnima i frustriranima. Ako pretjeruješ s treningom i ne dozvoljavaš tijelu da se adekvatno odmori, moguće je da si u stadiju pretreniranosti. Mnogi misle da se rekreativci ne mogu pretrenirati, no, moram te razočarati, nažalost ne radi se o mitu već o stvarnoj situaciji. Kako ćeš znati jesi li samo preumoran ili pretreniran? Što poduzeti ako imaš „dijagnozu“ pretreniranosti? Kako se vratiti na pravi put? Samo su neka od pitanja na koja ću pokušati odgovoriti.
No, krenimo redom!
Ukoliko se ujutro budiš pokošen, krutih mišića koji te bole, nemaš volje ni za čim osim za ostati u krevetu, tijelo je iscrpljeno i čini ti se da gubiš fokus, vjerojatno si u fazi pretreniranosti. Da bi shvatio što je to, trebaš osjetiti na svojoj koži što je pretreniranost. Iako su napisane studije i studije o toj temi, najkraće rečeno, pretreniranost nastupa kada količina stresa izazvanog treningom prelazi kapacitete za oporavak. Učestali naporni treninzi predstavljaju stres za organizam, a oporavak je vrijeme kada se događaju pomaci. Prvi znakovi pretreniranosti nastupaju već nakon 2-3 tjedna kontinuirane neravnoteže i zamora organizma izazvanog neadekvatnim oporavkom.
Oporavak traje duže
Pravilo je da pretreniranost nastupa postupno i polako, a sam oporavak traje dvostruko duže. Dakle, iz navedenog možeš zaključiti da nije riječ o “bapskim pričama” nego o ozbiljnom problemu koji itekako narušava trenažni proces i udaljava te od cilja koji imaš zacrtan.
Osim gore navedenih simptoma, pretreniranost možeš prepoznati i po psihičkim promjenama. Naime, iscrpljenost, kronični umor i krutost mišića često prate depresivne epizode, pad motivacije, lose raspoloženje i anksioznost, pad koncentracije… Sve te simptome prate i sve lošije izvedbe u treningu te žudnja za određenom vrstom hrane, gotovo u pravilu šećerom.
Iako je za pretreniranost najbolji lijek prevencija, postoje stvari koje možeš učiniti kako bi se što prije izvukao iz ovog stanja. Prvi i najteži korak jest prestanak treniranja. Dajte tijelu vremena da se oporavi. To ne znači da dva tjedna trebate ležati na kauču, lagane šetnje, boravak u prirodi, vožnja bicikla itekako se preporučuju, ali smanjenog intenziteta. Nekome će biti dovoljno deset dana odmora, nekom će trebati mjesec dana, važno je slušati tijelo i pratiti simptome koje šalje.
Adekvatan odmor je ključ
Mnogi se teško mire s prestankom treniranja jer su uložili jako puno truda, no adekvatan odmor preduvjet je za izlazak iz stadija pretreniranosti. Pomoći će i masaže, razgovor o toj temi, ako treba i s psihologom. Važno je ponovno pronaći motivaciju i jasan cilj. Pritom budite realni, jer vjerojatno su vas nerealni ciljevi i pretjerivanje doveli u ovaj stadij. Činjenica je da se rekreativcima rjeđe događa da se suoče s pretreniranošću, nego profesionalnim sportašima, ali isto tako je i činjenica da je sve više onih koji treniraju tjerajući tijelo preko svih granica. U trenažnom procesu posve je normalno imati slabiju formu i lošije dane, no nemojte ih pobrkati s pretreniranošću!
Ako nakon vikenda lupanja nisi u stanju ustati iz kreveta ne govorimo o pretreniranosti nego o pretjerivanju, a ako nakon vikenda odmora u ponedjeljak i dalje imaš osjećaj kao da te netko isprebijao tada je vjerojatno riječ o pretreniranosti.
Objesi utege o klin i daj tijelu vremena da se regenerira, vratit ćeš se jači i pametniji!