---

”Ljepota je u očima promatrača”

 

Ova izreka čini se  najprikladnija kada govorimo o tako subjektivnom doživljaju nečega kao što je lijepo tijelo. Druga poslovica kaže kako se o ukusima ne raspravlja, iako ću se u ovom članku potruditi to bar malo prekršiti. Ipak, slažem se da se ukusi razlikuju u svemu pa tako i u izgledu tijela, odnosno pitanje je što za nekog predstavlja lijepo i skladno atletsko tijelo a kada se s razvojem istog pretjeruje.

 

BODYBUILDING NEKAD I SADA

Činjenica je da se suvremeni bodybuilding prilično udaljio – ili evoluirao, ovisno o ukusima – od cilja koji je imao na svome početku, odnosno težnje da se izgleda poput antičkih sportaša. Današnji vrhunskih natjecatelji s više od 130 kg čiste mišićne mase na neku prosječnu visinu izgledaju drastično drugačije u odnosu na bodybuildere iz sredine ili druge polovice prošlog stoljeća.

U ljudskoj je prirodi težiti višem i boljem i u skladu s tim ne postoji sport koji u posljednjih 50 godina nije doživio strelovitu ekspanziju. Tako ni bodybuilding ne predstavlja iznimku ali se, zbog vizualne specifičnosti ovog sporta, ipak postavlja pitanje – da li je napredak u bodybuildingu, u smislu sve veće mišićne mase, zaista njegov korak naprijed ili unazad?

 

ANTIČKI SPORTAŠI

Ako se osvrnemo 2000 godina unatrag i pogledamo antičke sportaše, odnosno drevne kipove koje su njima u čast podigli stari Grci i Rimljani, počevši od antičkog kipara i teoretičara Polikleta koji je u ”Grčkom kanonu” i svojoj skulpturi Dorifor (Kopljonoša) postavio mjere ”idealnih” muških tjelesnih proporcija, zatim kipara Mirona i njegovog Diskobola (Bacač diska) preko dijela Michelangela i drugih renesansnih umjetnika vidjet ćemo da se lijepo i skladno građeno atletsko tijelo njegovalo kroz čitavu ljudsku povijest. Tjelesna građa antičkih sportaša bila je u skladu s potrebama određene discipline u kojoj su se natjecali, dakle bez suvišne mišićne mase koja bi im usporila pokrete.

 

RENESANSA

Kod renesansnih umjetnika vidjet ćemo klasične, standardne linije tijela: vrat gledan s prednje strane je cilindričnog oblika i širok koliko i glava, ramena su izrazito široka i masivna s naglašenim deltoidnim i trapezoidnim mišićima, a grudni koš je u obliku slova ‘V’. Trbuh je reljefan, bez posebno naglašenih kosih trbušnih mišića, uskog struka, masivnih butina, te vitkih i prema gore zaobljenih listova. Ovi ideali muške tjelesne ljepote najprivlačniji su i većini današnjih ljudi, a pogotovo ženama.

 

 

BODYBUILDING 20-tih i 30-tih

Ovakav izgled je uz određene modifikacije krajem 19. stoljeća prezentirao otac modernog bodybuildinga Eugen Sandow, a 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća su to nastavili Sigmund Klein, John Grimek i Charles Atlas. Oni su bili građeni vrlo skladno, simetrično i proporcionalno te imali lijep oblik mišića i nizak postotak tjelesnih masti.

 

 

BODYBUILDING 40-tih i 50-tih

40-ih i 50-ih godina pojavili su se atlete koji su svojom legendarnom fizionomijom postali inspiracija budućim generacijama bodybuildera: Reg Park (najveći Arnoldov idol), Bill Pearl, Chuck Sipes, Jack Delinger i najpoznatiji šampion toga vremena, te ujedno i prvi koji je stekao planetarnu slavu i popularnost – Steve Reeves.

 

ZLATNA ERA BODYBUILDINGA 60-tih

Tijekom  ”zlatne ere” 60-ih godina prošlog stoljeća pojavljuju se: Arnold Schwarzenegger, Larry Scott, Frank Zane, Dave Draper, Sergio Oliva, Bill Pearl i drugi.

 

BODYBUILDING 70-tih i 80-tih

Izlaskom bodybuildinga iz ”subkulturne tame” 70-ih godina, uz već nezaobilaznog Arnolda, na scenu izlaze: Franco Columbo, Lou Ferrigno, Serge Nubret, Sergio Oliva, Frank Zane i drugi; da bi im se u 80-ima između ostalih priključili: Lee Haney, Chris Dicerson, Mike Mentzer, Tom Plaz, Samir Bannout. Upravo su  80-te značajne za povijest bodybuildinga jer natjecatelji postaju sve masivniji i teži te polako počinju dobivati karakteristike današnjih vrhunskih natjecatelja.

 

 

BODYBUILDING 90-tih

Težnja za sve većom mišićnom masom i savršenom definicijom u 90-ima pomiče granice bodybuildinga i to najviše zahvaljujući pojavi Doriana Yatesa (6 uzastopnih Mr.Olympia) s preko 130 kg tvrde i ”isprugane muskulature” ali i drugim teškašima toga vremena, kao što su: Nasser El Sonbaty, Paul Dillett, Flex Wheeler, Kevin Levrone, Vince Taylor, Chris Cormier, Miloš Šarčev te nešto lakšim ali masivnim natjecateljima kao što su Shawn Ray, Lee Labrada i Lee Priest.

 

Ipak, 90-ih godina brojna bodybuilding publika pokazuje sve veće nezadovoljstvo sucima koji favoriziraju sve veću mišićnu masu na štetu tjelesne estetike i simetrije, pitajući se do kuda ovaj trend neprekidnog forsiranja sve veće mase može ići. Jer jako je teško da bodybuilder prosječne visine od 170 ili 180 cm sa 140 ili 150 kg ima iste estetske kvalitete – koliko god to predstavljalo svojevrsni izazov i ”čar” ovog sporta – kao onaj od 110 ili 120 kg iste visine.

Sigurni smo da vas je Denis Rajčić zaintrigirao ovim zanimljivim činjenicama i imenima slavnih bodybuildera kroz povijest. U slijedećem nastavku očekuje vas nova era bodybildinga, od kraja 90-tih do danas, gdje su Ronnie Coleman te brojna druga poznata imena kreatori nove povijesti ovog kralja sporta.