Važnost tjelovježbe tijekom Drugog svjetskog rata

U ratnim razdobljima fizička sprema postaje stvar nacionalnog opreza i časti, samo da bi izgubila važnost za vrijeme razdoblja mira. Povijest je već mnogo puta potvrdila tu činjenicu. U trenutku kada su milijuni Amerikanaca pozvani na služenje vojske tijekom 2. svjetskog rata postalo je jasno kako je napredak moderne civilizacije ostavio mnoge muškarce nespremnima za borbu. Trećina potencijalnih vojnika odbijena tijekom trajanja rata – njih 90% iz medicinskih i fizičkih razloga.

Čak je i među odabranima ubrzo postalo jasno da osnovni program treniranja koji se koristio od strane vojske nije adekvatan te da neće biti dovoljan za spremanje vojnika na surovost ratišta.

Vojska je znala da treba brzo djelovati kako bi novi vojnici očvrsnuli i postali spremni za borbu. Slale su se molbe školama kojima se tražilo povećavanje broja satova tjelesne kulture te je započela kampanja za motiviranje mladih muškaraca kako bi se doveli u formu i bili sposobni služiti kada za to dođe vrijeme. 1941. godine izdan je novi priručnik za treniranje, ali nije postao norma. Kako su se muškarci vraćali s ratišta, govorili su da bolje pripreme vojnike kako bi bili uspješniji u borbi na način da se poveća intenzitet fizičkog treninga koji obavljaju prije odlaska na ratište.

Stručnjaci za zdravlje i tjelovježbu s raznih fakulteta diljem SAD-a dobili su zadatak napraviti empirijska istraživanja kako bi se otkrilo koji programi treniranja su najučinkovitiji za povećavanje snage, izdržljivosti i pokretnosti vojnika. Njihove preporuke implementirane su tijekom rata i zatim 1946. godine šifrirane u revidiranu verziju pod nazivom FM 21-20. Rowntree je proglasio kako je program dizajniran za proizvodnju ”snage, izdržljivosti, otpornosti, agilnosti, vodstva, inicijative, emocionalne stabilnosti te ”volje za pobjedom”.  Testovi fizičke spremnosti bili su korisni zbog uvida u trenutni status pojedinca i slabe točke te praćenja napretka – uveden je i element natjecanja u trening kako bi se pojedinci motivirali za još veći napredak.

Priručnik FM 21-20 pun je različitih zanimljivih treninga i nudi praktično vodstvo za isprobavanje novih vježbi te inspiraciju i odgovor na pitanje zašto ostati u dobroj fizičkoj spremi i kako biti dobar vođa. Isto tako, izrazito je zabavan za čitanje, posebice ako pričamo o ratnom priručniku starom gotovo 70 godina!

U nastavku ovog članka ćete moći pročitati uvodnik priručnika koji govori o važnosti tjelovježbe. Iako je jezik priručnika usmjeren na vojnu publiku, ako stanete i razmislite, pronaći ćete mnoge paralele sa civilnim životom današnjice. Iako nećete poharati normandijske plaže, postoji mnogo čvrstih razloga za ostajanje u dobroj tjelesnoj spremi.

FM 20-21: Priručnik za ratište, Ratni odjel, 1946.

Uvod

Svrha i opseg: Ovaj priručnik sadrži spremne referentne podatke za korištenje u planiranju fizičkih treninga za ratne trupe. Sadržaj se sastoji poglavito od kratkih opisa i ilustracija različitih tipova fizičkih aktivnosti i načina treniranja. Isto tako, u priručniku možete pronaći sugestije za planiranje i administraciju programa treniranja koji trebaju odgovarati različitim uvjetima.

Potpuna vojna sprema

Potpuni trening za rat uključuje tehnički trening, mentalni i emocionalni trening i fizički trening. Svaki od navedenih atributa potpunog vojnog treninga mora biti kombiniran u dobro istreniranom vojniku. Ako jedan nedostaje, učinkovitost vojnika u borbi proporcionalno tome pati. Bez tehničkog treninga, vojniku nedostaje znanje i vještina za borbu; bez mentalnog i emocionalnog treninga nedostaje mu motivacija i želja za borbu; bez fizičkog treninga nedostaje mu snaga i izdržljivost potrebnaza borbu.

Važnost fizičke spreme

1. Predvodnici u vojsci ouvijek su znali da učinkovitost njihovih podređenih velikim dijelom ovisi o njihovoj fizičkoj spremi i kondiciji. Rat podiže vrijednost snage, izdržljivosti, agilnosti i pokretnosti vojnika zato što pobjeda i njegov život najčešće ovise o njima. Ratovanje je naporno i teško mučenje za vojnike te stavlja mnoge velike zahtjeve pred njih. Marširati dugim udaljenostima s punim ruksakom, oružjem i streljivom kroz neravni teren i surove uvjete te učinkovita borba nakon stizanja na odredište; voziti brze tenkove i druga motorna vozila preko grubog i neravnog terena; napadati, puzati i trčati kroz velike udaljenosti; skakati u i van iz rovova, lisičjih rupa, kratera i jaraka te preko prepreka; dizati i nositi teške objekte; ostajati budni satima i danima bez odmora – sve te aktivnosti ratovanja i mnoge druge zahtijevaju vrhunski pripremljene trupe.

2. Činjenica da je ratovanje postalo mehanizirano naglašava umjesto da smanjuje važnost fizičke spremnosti. Vojnici i dalje moraju obavljati opasne poslove i zadatke koje su obavljali ratnici i prije tisuću godina. Uvijek postoje mjesta gdje mehanizirane jedinice ne mogu manevrirati, zadatci koje ne mogu izvršiti i situacije u kojima oprema i strojevi postaju onesposobljeni i ne mogu se koristiti. Nadalje, strojevi nisu ništa bolji od ljudi koji njima upravljaju. Svako novo povećanje brzine, novi manevar, moć napada, izdržljivost i moć uništavanja naših strojeva mora biti popraćeno odgovarajućom kvalitetom i tjelesnom spremnošću pojedinca koji njima upravljaju.

3. Fizička sprema važna je i iz drugog kuta gledanja. Postoji uska poveznica između fizičke spreme te mentalne i emocionalne spremnosti ili morala. Umor, slabost, nedostatak snage i generalna fizička iscrpljenost obično su povezani sa sniženim moralom. Snažan, istreniran i dobro pripremljen vojnik imat će osjećaj spremnosti i samopouzdanja te je mnogo manje podložan faktorima koji obično potkopavaju moral u takvim situacijama.

Komponente fizičke spreme

Bez fizičkih mana i bolesti

Nepostojanje anatomskih defekata i bolesti, otkrivanje i prepoznavanje bolesti i način liječenja (što su funkcije medicinskog odjela) prvi su uvjeti fizičke spreme. Fiziološka ispravnost nije sama po sebi dio fizičke spreme; to je samo temelj na kojem se izgrađuje fizička sprema. Prije nego što je vojnik spreman za borbu i ratne operacije, dobro zdravlje i nedostatak anatomskih defekata i mana mora biti nadopunjeno snagom, izdržljivošću, agilnošću i izvrsnom koordinacijom pokreta.

Snaga

• (a) Svaki vojnik mora imati dovoljno snage za najteže zadatke s kojima se može susresti u rutinskim aktivnostima i intervencijama. Teške vojne dužnosti zahtijevaju popriličnu količinu snage u nogama, leđima, abdomenu, rukama i ramenima.
• (b) Mišićima se povećava snaga i veličina samo kroz regularno, kontinuirano i naporno vježbanje. Snaga se najviše razvija u mišićima tijekom vježbi koje se bave njihovom sposobnošću kontrakcije i kada je ta moć stezanja maksimalno opterećena. Što je mišić bliže svom maksimalnom kapacitetu i opterećenosti, veće će biti i povećanje i razvijanje snage. Naporni treninzi, dizanje utega, hrvanje i trčanje sprinta odlične su aktivnosti za razvijanje snage.

Izdržljivost

Svaki vojnik treba imati dovoljno izdržljivosti za najteži dan bez umora i kako bi mogao izvršiti najnapornije dužnosti koje mu mogu biti dodijeljene. Postoje dvije vrste izdržljivosti:

• (a) Izdržljivost mišića. Ovaj tip izdržljivosti dozvoljava pojedincu da nastavi s nekom vrstom naporne aktivnosti više sati bez osjećaja umora. Vojniku treba izdržljivost u mišićima za duga marširanja, hodanje satima i za izvršavanje borbenih aktivnosti koje brzo umaraju. Izdržljivost mišića okarakterizirana je većom količinom snage u mišićima od prosjeka te razgranatom kapilarnom mrežom unutar samih mišića. Ta mreža omogućuje krvnom toku dovođenje velikih količina kisika i nutrijenata u mišićnu masu te odvođenje otpadnih tvari većom brzinom. Vrste vježbi koje utječu na povećavanje izdržljivosti u mišićima su iste koje smo naveli u sekciji za snagu.
• (b) Cirkularno-respiratorna izdržljivost. Ovaj tip izdržljivosti potreban je za prolongiranu aktivnost na brzini većoj od normalne, poput trčanja na duge staze. Vojniku treba ovaj tip izdržljivosti u slučajevima kada treba pokriti velike udaljenosti u velikoj brzini. Sastoji se od izdržljivosti u mišićima i povećane učinkovitosti funkcioniranja srca, vaskularnog sustava i pluća. Trčanje je najbolji način za razvijanje ovog tipa izdržljivosti.

Agilnost

Agilost se karakterizira kao sposobnost promjene smjera i pozicije tijela u prostoru velikom brzinom. Omogućuje vojniku padanje na tlo ili dizanje na noge velikom brzinom; čini ga djelićem sekunde bržim pri saginjanju u lisičju rupu ili skakanju u jarak u slučaju nenadane oružane vatre; od velike je važnosti i vrijednosti kod bliske borbe. Ova važna sastavnica fizičke spreme najbolje se razvija vježbama kondicioniranja koje zahtijevaju ekstenzivno i brzo mijenjanje pozicija, što se postiže raznim sportovima i borbenim aktivnostima.

Koordinacija pokreta

Koordinacija je sposobnost integriranja svih dijelova tijela u učinkovit i značajan pokret. U dobro koordiniranom pojedincu suvišni pokreti su eliminirani, preciznost i točnost su povećane, energija se štedi, a izdržljivost povećava.

Nužnost fizičkog treninga

Fizička sprema koja je potrebna svakom vojniku može se ostvariti samo kroz fizički trening. Samo vojne vježbe i treninzi poput marširanja ili treninga na poligonu nisu dovoljni da se vojnika dovede na dovoljno visoki standard i nivo fizičke spreme koji će mu biti potreban. Iskustvo je pokazalo kako samo nekolicina novoprimljenih vojnika ulazi u vojsku fizički spremna za naporne dužnosti koje ih čekaju u bliskoj budućnosti. Utjecaji moderne civilizacije, u kojoj dosta fizičkih poslova obavljaju strojevi, stvaraju problem koji je aktualniji nego ikad prije, posebno kad se radi o dovođenju muškaraca u formu.

Unutar same vojske također postoje mnogi strojevi i druge mašine te oprema, što sve zajedno olakšava fizičke radove. Ako vojnici trebaju biti pripremljeni i dovedeni do željenog standarda fizičke spreme, dobro smišljeni plan fizičkog treninga mora biti sastavni dio svakog programa treniranja. Ni na jedan drugi način vojnik neće biti adekvatno pripremljen za naporne dužnosti koje ga neminovno čekaju u vojsci.

Važnost odgovarajućeg koncepta fizičke spreme

• 1. Ako postoji odgovarajući koncept fizičke spreme, program fizičkog treninga bit će usmjeren prema potpunoj izgradnji kondicije kod svih pojedinaca. Kako fizička sprema uključuje snagu, izdržljivost, agilnost i koordinaciju pokreta, jasno je da samo jedna aktivnost nije dovoljna za potpuno razvijanje svih sastavnica. Marširanje je odlična aktivnost za izgradnju kondicije, ali sama za sebe nije dovoljna za izgradnju kondicije svih vojnika zato što adekvatno ne razvija abdominalne mišiće, snagu ruku i ramena, agilnost, koordinaciju pokreta ili vrstu izdržljivosti koja se razvija trčanjem. Dodatne vježbe su potrebne ako se želi postići potpuno izgrađena kondicija.
• 2. Kvaliteta vojnih jedinica determinirana je cjelokupnom slikom fizičke spreme i potpunom vojnom spremom svih njezinih članova. Važnije je da svi članovi određene vojne jedinice dobivaju beneficije uravnoteženog te dobrog i pravilno usmjerenog programa fizičkog treninga, nego da samo neki pojedinci ostvaruju rekordne rezultate. Program fizičkog treninga, iz tog razloga, usmjeren je prema izgradnji potpune kondicije svih pojedinaca.

Ciljevi programa fizičkog treninga

Primarna svrha programa fizičkog treniranja je razvijanje i održavanje visokog nivoa fizičke spreme među vojnicima. U slučaju da se dosegne ta temeljna svrha, drugi vrijedni i korisni rezultati također su mogući.

• 1. Kroz fizički trening moguće je razviti mnoge osnovne vojne vještine koje su neophodne za osobnu sigurnost ili veću učinkovitost u vojnim operacijama. Plivanje, trčanje, skakanje, penjanje, puzanje, sa ili bez opreme – to su osnovne vještine koje bi se trebale naučiti ili još više razviti kod svakog vojnika. Manevriranje, budnost i generalna moć opažanja često mogu biti ključne u spašavanju života vojnika, a te se vještine mogu razviti kroz sportove poput boksa, hrvanja i druge kompetitivne aktivnosti.
• 2. Timski rad, agresivnost, samopouzdanje, snalažljivost, volja za pobjedom, solidarnost među vojnicima i mogućnost razmišljanja i brzog djelovanja pod pritiskom su još neki od vrijednih produkata dobro osmišljenog i izvedenog programa fizičkog treniranja.
• 3. Rekreacija je još jedan jako važan cilj fizičkog treniranja, ali samo ako je izvediva bez žrtvovanja vrijednosti programa fizičkog treniranja. Zanimljive aktivnosti u kojima vojnici uživaju ne samo da donose poželjno odvraćanje misli od dnevne rutine već i motiviraju pojedince da sudjeluju s više entuzijazma u cjelokupnom programu fizičkog treniranja.

Raspodjela vremena u fizičkom treningu

• 1. Niži nivo fizičko spreme većine novopridošlica koji dolaze u vojnu službu čini nužnim posvećivanje najviše vremena izgradnji njihove kondicije nego što je to prije bilo potrebno. Dnevno je potrebno najmanje sat vremena posvetiti takvim aktivnostima (1,5 sati je preporučljivo ako raspored treniranja to omogućuje), sve dok vojnici nisu pripremljeni i dovedeni u željenu kondiciju. To obično traje 10 do 15 tjedana, ovisno o početnom stanju vojnika. Jednom kad se postigne taj cilj, visoki nivo fizičke spreme može se održati u malo umanjenom dnevnom rasporedu kada je potrebno.
• 2. Odgovornost je zapovjednika jedinice da osigura da vrijeme namijenjeno fizičkom treningu bude potrošeno u tu svrhu. Kompleksnost modernog ratovanja zahtijeva jako puno tehničkog treninga te zato često postoji tendencija preskakanja fizičkog treninga zbog drugih aktivnosti. Trošenje vremena koje je namijenjeno fizičkom treningu na druge aktivnosti je loša i nepreporučljiva praksa.

Higijena

(a) Mentalno i emocionalno zdravlje

(1) Fizičko zdravlje ne može se odvajati od mentalnog i emocionalnog zdravlja. Loše zdravlje jednako je često prisutno zbog emocionalnog i mentalnog stanja koje rezultira fizičkom posljedicom, isto kao što se nekad događa samo iz fizičkih razloga. Iz tog razloga treba misliti i na mentalno i emocionalno zdravlje i higijenu.

(2) Zdravo stanje uma karakterizira se veselim nastupom, samopouzdanjem i generalnim interesom za svijet oko sebe. Nezdravo stanje uma okarakterizirano je ravnodušnošću, nedostatkom hrabrosti, brigom i osjećajem inferiornosti koji se može javiti zbog nedostatka uspjeha i napretka. Fizički trening može pomoći u izgradnju zdravog mentalnog stanja ako je/su:

• Instruktor dobar primjer pojedincima koje poučava
• Instruktor ima razumijevanja, pošten je i suosjećajan
• Rad zanimljiv i raznolik
• Rad posložen tako da rezultira postupnim i progresivnim razvojem
• Individualne fiziološke razlike uzete u obzir

(b) Osobne navike

Važnost zdravih osobnih navika poput čistoće, dobre prehrane i odmora trebale bi se naglašavati tijekom fizičkog treninga. Stvar uravnotežene prehrane od posebne je važnosti. Mnogi muškarci imaju previše kilograma, što uvelike narušava njihovu fizičku spremu. Odgovarajuća prehrana jednako je važna kao i treniranje u poboljšavanju fizičke spreme pojedinaca koji imaju višak kilograma.