Što nakon bodybuildinga?

Ako (mislite da) nemate veze s bodybuildingom ili vas ova tema s obzirom na naslov uopće ne zanima, prije nego zatražim vašu pažnju osjećam potrebu nešto ponuditi zauzvrat. Neću odmah otkriti o čemu se radi, ipak bih volio da čitanjem dođete i do tog dijela.

Što god radili u životu sjetite se da ste stanovnik ljudskog tijela, a svaka imalo srodna stručna literatura sadržavat će neki oblik definicije kako je ljudsko tijelo stvoreno za kretanje. Već ovdje postoji nešto svima nama zajedničko. Možda, čitajući, svakome od vas ponudim nešto zanimljivo, a siguran sam da ću i ja zauzvrat dobiti puno vrijednih povratnih informacija.

Natjecateljski bodybuilding označava sport, ali je često i sinonim za stil života koji podrazumijeva 24satnu posvećenost. Obitelj, prijateljstva, poznanstva, izazovi, lijepi i oni manje lijepi trenuci također nas okružuju i trebaju našu pažnju kao što mi trebamo njih. Kako se onda cjelodnevna posvećenost sportu odražava na odnose s prethodno spomenutim elementima? Svi natjecatelji naći će lijepe riječi za sve što ih ispunjava u tome, ništa drugačije neću se ni ja postaviti. Ali neke lijepe, a zanemarene stvari kod mene su (ponovo) zaživjele tek nakon što sam žuljeve okačio o klin.

Trenirati je postalo lagano. Opterećenja se nisu smanjila, ali je nestao osjećaj obveze koji me gurao prema sportskom rezultatu. Na njegovo mjesto došao je samo dodatni užitak.

I raditi je postalo lagano. Osim neizostavnih obaveza na poslu, svaka dodatna prilika za rad sada nije sputana mislima o pripremama, tajmingu i sastavu obroka, vremenu odlaska na trening, na spavanje, konstantnim umorom i sl.

Održavati formu, onu na kojoj vam većina ljudi zavidi, u stvari je lagano. Jer suština bavljanja bodybuildingom postala je dio mene. Od radnih navika, do izbora namirnica i izbjegavanja prekomjernih štetnih utjecaja, sve je ostalo na razini spontanosti. Pripremiti six pack za ljeto, bit će dječja igra.

Ionako velik izbor namirnica i metoda pripremanja sada se proširio gotovo do beskonačnosti. Jedan sam od onih koji se nikada nisu prepustili kuhanoj piletini i riži. Stara mi je navika svakodnevno posjećivati plac u potrazi za što boljim i raznovrsnijim namirnicama.

A sada malo ozbiljnija strana cijele priče: ljubav, obitelj, prijatelji, poznanici iz raznih krugova. Cjelodnevna posvećenost sportu oduzima mogućnost pružanja pažnje dragim osobama kojima smo okruženi, a to je teško kritički procijeniti i prihvatiti dok se bavite sportom. Ne mislim pritom toliko na količinu vremena koji im dajete, koliko na emotivnu odsutnost, neprestano prisutnu za vrijeme natjecateljske karijere. Kakvu energiju šaljem, takvu dobivam i natrag. Neću pretjerati kažem li da cijeli proces ima egocentričan predznak. Lista prioriteta bila je posložena tako da sam često zanemarivao osobe do kojih mi je bilo stalo. Nisam to primjećivao, ali me pogađala njihova bešćutna povratna informacija. Najveću promjenu primijetio sam upravo u reakciji okoline prema meni. Da, njihov osmijeh i toplina bili su samo odraz mene, ponovno neopterećenog brigom oko toga kako se spustiti ispod 5% tjelesnih masti. I pameti.

Posebno me veseli što bolje spavam otkako sam napustio režim. Manjak stresa te tjelesne i mentalne iscrpljenosti rutinom ispunjenih dana doista čine čuda.

Evo kako je izgledao jedan dan u pripremama. Svakim buđenjem nadao sam se da je barem blizu 5 sati kako bih svoje ustajanje vezao za doba dana poznato kao jutro, a ne gluho doba noći. Nisam mogao spavati, nešto zbog gladi, nešto zbog privatnih briga, nešto zbog razmišljanja o svim koracima koje moram poduzeti u realizaciji svojih priprema. Kuhanje je uvijek prva stvar na rasporedu. Ta gomila hrane koja će završiti raspoređena u posudice bila je samo za mene i valjalo ju je pripremiti prije doručka da mogu u miru sjesti uz kavu, pečene bjelanjke, omega 3 kapsule i još prahova i kapsula. Sam, dolazio bih trenirati prije smjene na poslu. Posudica za posudicom obroci su brojali vrijeme do kraja radnog vremena i večernjeg treninga koji je slijedio. U teretani prepunoj ljudi mogao sam dobro trenirati samo u ugođaju usredotočenosti i izuzeća bilo kakvih ometajućih faktora, dakle mentalno odsutan. U ispraznom društvu samoće vraćao sam se doma, pravila mi je društvo uz večeru, lijegala samnom u krevet, čak bi i zaspala prije mene.

Zanimljiva crtica iz razdoblja priprema dan je kada sam napravio nešto posve suludo. Kao i mnogo puta do sada, pokazalo se ispravnim imati pored sebe osobu hladne glave koja se razumije u problematiku i spremna je luđaka odvratiti od njegovih namjera. Ipak, tu večer sam prije spavanja uzeo porciju yohimbine hidroklorida. Literatura za laike najčešće navodi njegovu primjenu u tretiranju seksualnih disfunkcija poput smanjene potencije i manjka spolne želje kod žena te u svrhu poticanja sagorjevanja masti i stimuliranja za tjelesnu aktivnost. Terapijske doze idu od 1.5 do 30 mg, ali već tada znao sam da moje približno doziranje ima oscilacije u desecima miligrama. Nuspojave koje posebno dolaze do izražaja kod većih doza su bljedilo, opća slabost, hladan znoj, drhtavica, tahikardija, visok tlak, konfuznost i glad. Zar još nitko nije našao poveznicu izazivanja takvih simptoma i odlaska na spavanje? Naravno, bio sam spreman prijeći preko svih nuspojava u naumu da ispitam može li se noću malo potaknuti trošenje masti. Posve van pameti. San je posve neizostavan čimbenik, ne oporavka, nego zdravlja čovjeka u svakom smislu. A do tog jutra skupio sam nula minuta sna i madrac koji je promočio od znoja.

Sada oporavku dajem više pažnje nego ikada. U tom kontekstu možemo pričati kroz najrazličitije čimbenike obnove organizma, ali meni je posebnom prigodom zapeo za oko veoma kontradiktoran suplement, aminokiselina l-glutamin.

U svijetu suplementacije znanstvene studije često su zaključcima kontradiktorne jedna drugoj, a njima se pak suprostavljaju osobna iskustva korisnika. Za l-glutamin uspio sam saznati da oralna primjena dovodi do povišenja razine glutamina u plazmi što za posljedicu mora imati određene učinke. Ovaj put tražio sam učinke u što bržem oporavku poslije kirurškog zahvata jer, ako postoji i najmanja mogućnost da mi nešto pomogne u dozama koje ostaju unutar sigurnih okvira, onda je i ta vjerojatnost vrijedna pažnje. Posebno ako sam u prigodi nabaviti tako elitan suplement po popularnoj cijeni.

Nije nevažno spomenuti da glutamin podiže razine neurotransmitera GABA (y-aminobutyric acid) poznatog po smirujućim svojstvima za živčani sustav. U svjetlu studije koja dozvoljava unos od 0.65 grama po kilogramu tjelesne mase bez pojave prekomjerne količine metabolita, svoje sam porcije rasporedio u 3 obroka po 20 grama. 60 g dnevno na mojih 100-tinjak kilograma donijelo je pozitivne efekte. Bolji san te iznimno brzo zacjeljivanje rana i vraćanje radne sposobnosti, učinci su koje sam itekako osjetio. Njihovu značajnost u znanstvenom smislu ne mogu vrednovati, ali mogu i želim pročitati dojmove svih Vas koji s glutaminom imate iskustva.