Steroidi, suplementi i oštećenja jetre | Bodybuilding kolumna | Bodybuilding | Fitness

Znanost iza magičnih tableta

Testosteron je primarni anabolički hormon čija kombinacija s anaboličkim steroidima i napornim treninzima može rezultirati ogromnim figurama bodybuildera i srodnih sportaša. Međutim, čini se da je upravo trening od svih aspekata najčešće zanemarivan po pitanju udjela u uspjehu nečije figure. Neumorni mediji previše pišu i tjeraju javnost na mišljenje da samo upotreba steroida i sličnih preparata može dovesti do iznimne mišićne mase i zapanjujućih atletskih sposobnosti – poput magičnih pilula.

Ali kao kod svega u životu, rezultati variraju. Na primjer, imao sam priliku vidjeti bezbroj bodybuildera kako dupliciraju propisanu količinu steroida vođeni šampionskim snom, iako se nikada prije i nikada poslije nisu ni približili figuri koja je oličje prvaka. Očito da genetika igra vrlo bitnu ulogu. Isto vrijedi za sve sportove: Stanovište da vas upotreba određenih preparata može dovesti do rušenja rekorda na gradskom natjecanju u 100m, ili pobjede na Tour de Franceu, je poprilično varljivo. Iako steroidi mogu imati veliki doprinos u tome, ne možete osporiti nečiju genetsku sposobnost ili vještinu stečenu treningom na vrhunskoj razini.

S druge pak strane, kada izjednačimo sve stvari, steroidi uistinu mogu omogućiti većini ljudi izgradnju mišićne mase koja jednostavno ne dolazi prirodno. I dok mnogi natural bodybuilderi (oni koji ne upotrebljavaju steroide) imaju vrlo impresivne figure, ne mogu se ni približno mjeriti s prosječnim profesionalcem koji je praktično svaki dan „na igli“. Možete samo nagađati koliko steroidi pridonose njihovim profesionalnim tijelima promatrajući ih onda kada nisu na steroidnom ciklusu. Tada njihova tijela djeluju ipak nešto više nalik na ljudsko.

Isto tako je i velika zabluda da bodybuilderi i ostali sportaši uživaju u upotrebi anaboličkih steroida. Budući da poznajem neke od njih, prvi ću posvjedočiti da to uopće nije slučaj. Većina ih koristi steroide samo zato da bi bili izjednačeni na bojnom polju. Bez steroida, čak i genetski najdarovitiji bodybuilder ne bi imao šanse protiv genetski slabijeg, ali „napucanijeg“ natjecatelja. Svi sportaši su svjesni rizika kojima se izlažu upotrebom doza koje naveliko premašuju propisane količine. Vjeruju da su nagrade koje potom slijede vrijedne toga.

Istini za volju, usprkos ogromnim količinama različitih steroida koje koriste profesionalni sportaši, izvještaji o ozbiljnim zdravstvenim posljedicama su zaista rijetki. Neki kažu da će se pojaviti u budućnosti. I dok je misao na takvo nešto sasvim logično, većina stručnjaka se također slaže s činjenicom da iako sportaši koriste anaboličke steroide više od 40 godina, ne postoje izvještaji o ozbiljno narušenom zdravlju bivših korisnika. U stvari, prema dosadašnjim iskustvima se čini kako sve nuspojave vezane s upotrebom steroida, bivaju poništene jednom kada korisnik prestane s upotrebom.

Ipak, konsenzus među sportašima glasi da su neki steroidi značajno opasniji od drugih. Oni koji zaobilaze metabolizam jetre, poput injektabilnih steroida, smatraju se manje opasnima od oralnih. Međutim, svi anabolički sterodi su vješto spravljene verzije tri steroidna hormona: testosterona, nandrolona i dihidrotestosterona ili DHT-a. Svi imaju svoje prednosti i nedostatke.

Testosteron, najčešće injektiran u tijelo, se može pretvoriti u estrogen preko akcija enzima aromataze u tjelesnom tkivu, većinom u mišićnom ili masnom. Muškarac s viškom estrogena je predmet različitih pojava, poput nakupljanja masti ispod kože, retencije vode i ginekomastije. U borbi protiv ovih posljedica, mnogi pribjegavaju anulatorima, odnosno supstancama koje blokiraju receptore estrogena, kao što je Nolvadex, ili inhibitorima aromataze, poput Arimdex-a.

S druge strane, prednost testoseronskih injekcija je odsutnost utjecaja na lipoproteine velike gustoće (HDL), nositelje zaštitničkog kolesterola u tijelu. Većina ostalih steroida, posebice oralne verzije, nisu toliko pažljive prema HDL-u. Na svu sreću, potisnuti HDL se vraća u normalu po prestanku upotrebe takvih preparata.

Nandrolon ima reputaciju „nježnog“ anaboličkog steroida, prikladnog za one zabrinute oko androgenih nuspojava poput ćelavosti i akni. Da budemo istiniti, nandrolon se ne pretvara ni u estrogen ni u DHT, ali se ponaša nalik progesteronu, još jednom steroidnom hormonu, koji stimulira ginekomastiju. Mnogo bodybuildera ne zna za ovo. Još bolje, nandrolon je vjerojatno najgori steroid za upotrebu ukoliko želite na natjecanje s dopingom kontrolom. Njegovi tragovi ostaju u tijelu preko godine dana.

Anabolici temeljeni na DHT-u su vrlo popularni i često se smatraju vrlo anaboličnima zato što se ne pretvaraju u estrogen. Međutim, i dalje gledate u supstance koje izazivaju probleme s ćelavosti, aknama i prostatom. Zbog toga se neki korisnici opredjeljuju za steroide koji blokiraju 5-alfa reduktazu, enzim koji pretvara testosteron u DHT. Propecia, na primjer, se koristi za suzbijanje ćelavosti. Ali, ako stvarno želite znati hoćete li oćelaviti, pogledajte svog djeda s majčine strane. Ukoliko je on oćelavio, vjerojatno ste pokupili gene kojima ćete nastaviti nesretnu obiteljsku tradiciju.

Nakon spoznaje da oralne doze testosterona rapidno uništavaju jetru, znanstvenici su kasnih 1950-ih počeli manipulirati osnovnu strukturu ovog hormona. Istraživanja su rezultirala stotinama mogućih komercijalnih mješavina od kojih mnoge nisu vidjele svjetlo dana zbog potencijalnih problema. Međutim, njihove molekularne strukture su ostale zapisane u knjigama kemije početkom 1960-ih, a prije nekoliko godina neke od ovih struktura su ponovno vraćene iz sna i prodavane preko pulta kao suplementalni „pro-hormoni“. Godine 2005. vlast u SAD-u je zabranila posljednju generaciju pro-hormona zbog njihovog snažnog djelovanja i potencijalne toksičnosti – objašnjavajući zašto farmaceutske kompanije koje su ih i razvile prije 40 godina nisu pustile u upotrebu.

Budući da oralne doze testosterona i nisu najblaže, znanstvenici su preradili njegovu strukturu kako bi spriječili razaranje jetre. Najznačajniji trik je uključio C-17 alfa alkilaciju – klinički naziv za sprječavanje oštećenja jetre od lijekova. Međutim, druga strana medalje je ta da je ovakav testosteron težio akumilranju u jetri, a samim time i uzrokovao hepatitis. Općeniti izraz za ovo je upala jetre, odnosno točno ono što se događa s velikim dozama oralnih steroida.

Jetra je nevjerojatno plastična. Pod tim ne mislim da mi svi naokolo hodamo sa sintetičkom jetrom, već naprotiv, jetra ima vrlo snažnu moć obnavljanja. Jetra je primarni tjelesni organ za detoksifikaciju i konstantno obavlja na tisuće funkcija. Možete ukloniti tri četvrtine jetre i preživjeti, iako to nije nešto što bi trebali probati kod kuće.

Jetra može podnijeti mnogo maltretiranja prije nego definitivno kaže: „Ne više!“ Bez jetre u funkciji, čak i konzumiranje proteina bi se pokazalo toksičnim. Kada se to dogodi, vi umirete, osim ako ne pronađete kompatibilnog donora jetre. Dobra je vijest da postoji mnogo upozoravajućih znakova prije nego nastupi katastrofa – vaša koža i oči požute zbog nakupine bilirubina u jetri i pretjerane upale. Suptilniji znakovi uključuje povišeni broj jetrenih enzima koji ukazuju na upalu i ponašaju se kao predznak nadolazećoj šteti.

I dok je povišeni broj enzima jetre dobar barometar zdravlja jetre, neke se izmjere enzima mogu pobrkati ovisno o intenzitetu vježbanja. Enzim o kojem govorim se ne pojavljuje samo u jetri, već i u mišićima. Kada se mišići oštete intenzivnom vježbom, taj se enzim pojavljuje u rutinskom pregledu krvi. Povišeni enzimi u mišićima se mogu lako identificirati mjerenjem ostalih enzima jetre. Ako nisu povišeni, obično je lažna uzbuna.

Bodybuilderi i sportaši su radili različita testiranja kako bi se suprotstavili nepovoljnim učincima oralnih steroida na jetru. Za nekoliko je biljaka pokazano da pomažu u zaštiti jetre od alkohola i farmaceutskih preparata, a jedna od njih je silymarin, mlijeko čička. Bodybuilderi koji su uzimali silymarin i oralne steroide, pokazali su nizak broj jetrenih enzima i manje upale, za razliku od onih koji su uzimali samo oralne steroide.

Ostali preparati koji se preporučuju za zaštitu jetre podrazumijevaju i gama linoleičnu kiselinu. Ona se nalazi u ulju večernjeg jaglaca i suplementalnom boražinom ulju. Štogod povisuje glutation, primarni antioksidant jetre, također pomaže i u zaštiti jetre. Suplementi koji povisuju glutation obuhvaćaju silymarin, N-acetil cistein i lipoičnu kiselinu – plus whey protein zbog njegovog bogatog sadržaja cisteina. Glutation je sastavljen od tri aminokiseline: cisteina, glutamične kiseline i glicina, uz cistein kao najbitniju tvar sinteze glutationa.

Uskoro bi trebalo biti objavljeno istraživanje iz Grčke koje je testiralo učinke nutritivnog suplementa, nazvanog Mješavina N, na zaštitu funkcija jetre kod bodybuildera s osobno propisanim dozama koje uključuju upotrebu čak 17 oralnih steroida, poput Winstrola i Dianabola. Tristodvadeset zdravih sportaša u dobi od 20 do 45 – 116 žena i 204 muškarca – je podijeljeno u tri grupe:

• 44 korisnika steroida koja su koristila Mješavinu N, dvije kapsule, tri puta dnevno
• 116 korisnika steroida koja nisu koristila Mješavinu N
• 160 sportaša koji nisu koristili nikakve steroide

Svi su ispitanici testirali svoje jetrene enzime prije, poslije i svakih 10 dana u osmotjednoj studiji. Svi su koristili isti program treninga i istu prehranu. U osnovi, sve su grupe pokazale normalne enzime jetre, uz jednu iznimku. Količina kreatin kinaze, enzima povezanog s mišićnom štetom uzrokovane vježbom, bila je povećana kod svih grupa, ali se smatrala u granicama normale. Na kraju istraživanja sve su grupe imale povećane enzime jetre, ali količina kod grupe koja nije uzimala steroide i grupe koja je uzimala steroide i Mješavinu N, se još uvijek smatrala u granicama normale. Oni koji su uzimali steroide, ali ne i Mješavinu N, imali su značajno povećane enzime jetre kao i njezina oštećenja. Prethodne dvije grupe nisu.

Sigurno sam vam već dosadan s Mješavinom N i pitate se što je to.

Suplement se sastoji od sljedećeg:

• 300 miligrama prirodnih fosfolipida, uglavnom fosfatdikolina (lecitin)
• 6 miligrama tiamina (vitamin B1)
• 6 miligrama riboflavina (vitamin B2)
• 6 miligrama piridoksina (vitamin B6)
• 6 mikrograma vitamina B12
• 30 miligrama nikotinamida
• 6 miligrama vitamina E

Logička podloga ovih određenih sastojaka je ta da lecitin osigurava nezasićene masne kiseline potrebne za zaštitu staničnih membrana i metilnih grupa, čime se jetri omogućuje razgradnja masti. Povećana masnoća u jetri je rani znak opasnosti otkaza jetre. Lecitin pomaže održati mitohondrije u stanicama jetre stabilnima i zdravima, dok vitamini B-kompleksa, u navedenoj formuli, omogućuju antioksidativni učinak koji doprinosi procesu detoksikacije jetre.

Budući da je eksperiment dokazao učinkovitost suplementa, vrlo sam znatiželjan zašto nije uključen i nutrijent vezan s glutationom. Uvjeren sam da bi podigao učinkovitost formule jer je glutation veliki zaštitnik i detoksifikator jetre. I na kraju, bez obzira na sve, studija je pokazala da je određeni stupanj zaštite jetre moguć svima koji žele koristiti oralne anaboličke steroide. Zato pazite na jetru i ne dajte da zbog nemara morate platiti skupu cijenu!

Izvor: Jerry Brainum, ironmagazine.com