Sedam navika efikasnog nutricionističkog programa

Pogledajte što se sve govori u nutricionističkom svijetu. Poprilično zbunjujuće, zar ne? Na površini se stalno pojavljuju neki novi nutricionistički stručnjaci, a dio problema je i u tome što mnoge informacije ne dolaze do ljudi koji ih stvarno trebaju. Naučite zašto…

Pogledajte što se sve govori u nutricionističkom svijetu. Poprilično zbunjujuće, zar ne?

Posvuda možete pronaći konfliktne savjete, a vi ostajete zaglavljeni negdje u sredini. Pitate se znali uopće itko od tih ljudi, koji tako olako dijele informacije, o čemu govori i hoće li se stručnjaci već jedanput ujediniti i složiti barem oko nečega. Počinjete se pitati treba li vam uistinu diploma sa jednog od nutricionističkih ili biokemijskih fakulteta kako biste izgubili višak kilograma, tj. višak masnih naslaga sa svog abdomena.

Pa u čemu je stvar? Odakle takva zbrka? Kako je moguće da jedni stručnjaci govore da je hrana bogata proteinima najbolja za sve, dok drugi predlažu hranu bogatu ugljikohidratima, a treći pak tvrde da nam je najviše potrebna hrana bogata masnoćama? Osim toga, što točno znači kada govorimo o hrani bogatom proteinima, o hrani bogatom ugljikohidratima i o onoj bogatom masnoćama? I još nešto, zašto nam mnogi govore da izbor hrane ovisi o našem „metaboličkom tipu“, o našoj „krvnoj grupi“ pa čak i o našim genima?

Jedan stručnjak kaže da bismo trebali jesti kao neandertalac, drugi preporučuje da jedemo kao vizigot dok treći hoće da se hranimo kao viking. Ali dok još uvijek traje potraga za eliksirom nutricionizma, većina ljudi se hrani kao moderan čovjek i počinje sličiti više na sumo hrvača nego na samuraja.

U današnje vrijeme sve je više slučajeva „pokvarenog telefona“, znate to je ono kad netko nešto kaže, a do vas dospije potpuno kriva informacija. Ta se informacija, odnosno istina, vrlo lako izgubi i utopi, a vi ostajete na suhom, zbunjeni jer ste maloprije nešto čuli, a sad se ispostavilo da je potpuno krivo.

Ako pogledamo današnju tehnologiju i sve što nas okružuje, zaključujemo i da je današnja nutricionistika mnogo napredovala. Nakon svega, na raspolaganju imamo mnogo informacija o prehrani i zdravom načinu života, više nego ikad prije. Sve se više novaca troši na nutricionistička istraživanja što nije bio slučaj nikada prije u povijesti. Svakim danom sve je impresivniji napredak u tom polju ljudskog života.
Sve je više nutricionističkih stručnjaka koji se pojavljuju, dok, zapravo svjedočimo čvrstom broju povećanja pretilih ljudi, povećanju broja oboljelih od bolesti povezanih sa ishranom (dijabetes, CVD i Sindrom X) te porastu stope mortaliteta čija je posljedica upravo sama ishrana.

Dio problema leži i u tome što i veliki broj informacija ne dolazi do onih ljudi koji ih zapravo trebaju. Dio problema je i u tome da kada te informacije stignu do tih ljudi, oni ih zapravo i ne koriste. I svakako, ovaj problem je vrlo kompleksan – postoji mnogo više razloga, nego što ih ja mogu navesti.

Koliko informacija mi zapravo trebamo?

Vrlo zanimljiva je stvar što mnogi ljudi pokušavaju riješiti probleme traženjem još više informacija. Znaju sve, ali još uvijek žele znati više. Ako postoji samo jedna stvar u koju sam ja apsolutno uvjeren, onda je to sigurno da manjak dobrih nutricionističkih informacija nije ono što nas sprječava da ostvarimo svoj cilj. Mi već znamo sve što trebamo znati. Ponekad pravi problem nije premalo informacija, već previše.
Svi fundamentalni principi koje trebamo kako bismo bili zdravi i imali optimalnu tjelesnu kompoziciju, su negdje tamo i postoje godinama. Nažalost, s 500 stručnjaka za svaki fundamentalni princip i s nešto novca zarađenog ponavljanjem ideja drugih ljudi, stručnjaci moraju kontinuirano naglašavati male (i vrlo često relativno nevažne) razlike između njihovih programa dijete/ishrane i onih ostalih koje nameću svi oni drugi stručnjaci.

U svijetu oglašavanja i marketinga ovo se zove „diferencijacija“. Označavajući male razlike i ističući velike sličnosti njihovih programa s ostalima, svi se bore za dio kolača, odnosno novac.
Sada, da budemo na čisto, ne optužujem nutricionističke stručnjake za šarlatanstvo.

Dakako da su neki od tih programa totalna besmislica i ne zaslužuju neku raspravu u ovom članku, ali većina stručnjaka zna o čemu zapravo govori, znaju kako napraviti rezultate i čvrsto vjeruju u ono što rade. Među njima postoje razlike, a to su razlike koje se tiču same teorije, ali ne i onog praktičnog dijela i generalno se potpuno slažu s fundamentalnim principima.

Svaki je dobar – recimo…

U stvari, postoji mnogo programa koje možete pronaći i ako ne svi, onda barem većina njih će dobro funkcionirati. U kojoj granici će djelovati i koliko dugo, to ipak može varirati. Sve dok je program interno konzistentan i slijedi temeljna nutricionistička pravila, i sve dok ih se vi držite, bez oklijevanja i bez miješanja principa preuzetih iz drugih programa, rezultati vas neće zaobići. To je toliko jednostavno, ali i toliko teško (kao što vidite, rezultati ovise onoliko koliko i psihologija o biokemiji).

Ali ako ste kao i većina ljudi, najprije ćete pregledati sve moguće i najčešće raspravljane programe prije no što se odlučite kojeg od njih ćete prakticirati. Naravno, svim tim ocjenjivanjem, vrlo brzo ćete se zbuniti, izgubiti i učiniti neizbježno. Tako je, vratit ćete se svojim starim, neučinkovitim prehrambenim navikama.

Nemojte gubiti vrijeme na analizu sličnosti između svih tih uspješnih prehrambenih planova i programa. Skrenut ćete s puta zamarajući se detaljima, a svi ti programi imaju zajedničke principe koji pozitivno utječu na dugoročnu promjenu.

Atkinsonov program djeluje na svim pacijentima koji su pod direktnom brigom Atkinsonovog tima i sve dok ga se pacijenti pridržavaju. Zonski program djeluje na svim pacijentima koji su pod direktnom brigom Sears-ovog tima i sve dok ga se pacijenti pridržavaju. Pritkonova dijeta djeluje na svim pacijentima koji su pod direktnom brigom Pritkinovog tima i sve dok ga se pacijenti pridržavaju. Mislim da ste shvatili poantu.

Naravno da sva tri plana nisu identična ali kako je onda moguće da sva tri postižu tako impresivne rezultate što se tiče zdravlja i tjelesne kompozicije? Pa, ili svaki tim nekako magično odabere specifičnu populaciju koja najviše odgovara njihovim principima (što sumnjam) ili svaki sistem posjeduje neke temeljne principe koji su puno bitniji nego omjer proteina, ugljikohidrata i masti.

Sedam navika visoko efikasnog nutricionističkog programa

Evo moga stajališta o svemu tome. Nazvao sam te principe: „Sedam navika visoko efikasnog nutricionističkog programa“, besramno i vjerojatno ilegalno, poigrao sam se naslovom Steven Covey-eve knjige, “Sedam navika visoko efikasnih ljudi“ („The 7 Habits of Highly Effective People“ -sjajna knjiga, pročitajte ju).

Ovo što ću sad navesti nisu najnovije tehnike iz nekog od posljednjih planova prehrane. Naprotiv, to su jednostavne, vremenski testirane, navike kojih se morate pridržavati ako želite dizajnirati dobar plan prehrane.

Sedam navika:

1. Jedite svaka 2-3 sata bez obzira što pojeli. Trebali biste imati 5-8 obroka dnevno.
2. Jedite kompletnu hranu (bogatu esencijalnim aminokiselinama) i neka vam proteini budu u svakom jelu.
3. Uz svako jelo jedite voće ili povrće.
4. Pobrinite se da vam unos ugljikohidrata bude iz voća i povrća. Iznimka: napitci i obroci za vrijeme i poslije treninga.
5. Osigurajte da vam 25-35% energije dolazi iz masti. Ravnomjerno podijelite taj unos između zasićenih (životinjske masti), mononezasićenih (maslinovo ulje) i polinezasićenih masnoća (laneno ulje, lososovo ulje).
6. Pijte samo nekalorične napitke, najbolji izbor je voda ili zeleni čaj.
7. Jedite krutu hranu (iznimka napitci za vrijeme i poslije treninga).

Što je onda s kalorijama i odnosima makronutrijenata koje svi naglašavaju? Ukoliko se ne pridržavate već gore navedenih navika, a pod pridržavanjem mislim da ih upotrebljavate 90% svog vremena (maksimalno možete preskočiti 4 obroka od 42 obroka u tjednu!), tada je sve drugo poprilično besmisleno za reći.

Štoviše, mnogi ljudi mogu biti zdravi i imati tjelesnu kompoziciju kakvu požele, samo se trebaju pridržavati ovih 7 navika. Ne šalim se! U stvari, s nekima od svojih klijenata sam proveo prvih nekoliko mjeseci nadzirući njihovu privrženost ovim pravilima – učinkovit način za njih kako da nauče pravilno se hraniti, a isplativ za mene.

Naravno, ako imate specifične potrebe i ako ste savladali onih 90%, a još uvijek želite naučiti dodatne trikove kako skinuti one posljednje zalihe masnih naslaga, ne brinite, naučit ćete ih, ali sve u svoje vrijeme.

Mnoge od tih malih trikova možete pronaći upravo na našoj stranici. Ali prije no što ih potražite, prije no što utvrdite da ste spremni za individualizaciju, uvjerite se da ste savladali ovih 7 navika. Pobrinite se da vam one budu temelji i tek tada možete isprobati nešto novo čime biste svoj plan još više upotpunili.

Autor: John Berardi