Prljava prehrana 2. dio

Autor: Buildingbody 10 minuta 17.07.2015.

Jonny Bowden, Dr, CNS (Certificirani Nutricionistički Specijalist)

Mesni doručak

P: Što bi bio savršeni doručak za jednog entuzijastu treninga s utezima?

O: Možete me zvati staromodnim, ali ja još uvijek ne mogu vidjeti što bi se moglo još usavršiti u odnosu na doručak od zobenih pahuljica pomiješanih s jajima i proteinskim praškom.

To su ranije jeli bilderi koji nisu bili baš samo 50 kila s krevetom. Ta se hrana mogla dobro pakirati u plastične kutije i bila je pogodna za transport.

Ako ste pak jedan od onih koji ne vole mnogo kuhati, onda možete probati moje omiljeno jelo s jajima: zagrijte nešto putra ili kokosovog ulja u tavici i ubacite kriške jedne cijele jabuke i pržite dok ne dobiju smećkastu boju. Zatim ubacite u to još dva ili tri jajeta i nešto špinata. Miješajte dok špinat ne omekša i dok jaja budu ispečena. Začinite anti-upalnim turmenkom (Curcuma) i limunovim biberom.

Ako mislite da je 18 grama proteina u tri jajeta premalo za vas, dodajte k tome još i proteinski napitak. Oni koji žele uz to i sporo izgarajuće ugljikohidrate, mogu sa strane dodati još i jednu šalicu sa zobenim pahuljicama.

Novi prijatelj velikih tvornica duhana su veliki prehrambeni prerađivači

P: Nedavno sam čuo da prerađivači prehrambenih prozvoda mjenjaju sastojke kod pojedinih proizvoda tako da im dodaju takozvani “ovisnički sastojak”. Nešto slično kako što su tvornice duhana učinile s duhanom. Ima li nešto istine u tome ili su to samo teorije zavjera?

O: Ja bih rado rekao da su to samo teorije zavjere, ali nažalost to nisu samo teorije.

Bivši aktivni suradnik FDA, David Kessler, liječnik, iznosi i ide u sve ružne detalje o tome kako te stvari funkcioniranju u svojoj novoj knjizi “The End of Overeating” (koju usput i toplo preporučujem).

Kessler navodi istraživanja Adama Drewnowskog koja pokazuju da je to mješavina od šećera i masnoća koja ljude totalno zaluđuje. Ako nekome daš paketić šećera ili putra, neće se time baš oduševiti, ali ako pomješaš te stvari, onda možeš gledati efekt.

Drenowski je radio jednu studiju u kojoj je dodavao različite količine šećera u pet različitih mlječnih proizvoda, počevši od obranog mljeka do teškog vrhnja. Ljudi su davali loše ocjene zaslađenom obranom mlijeku s malo masnoća. Isto tako, davali su niske ocjene masnim proizvodima bez šećera kao što je mješavina vrhnja i ulja. Ali svaki visokomasni proizvod kojem se dodao šećer i svaki visokošećerni proizvod kojem se dodala masnoća je ocjenjivan bolje nego pobjednik za nagradu Američkog Idola.

Ta mješavina (šećer, masnoća i/ili sol) stvara ono što Kessler naziva „hiperpalabilitet“. Štakori kojima je bila dana mogućnost da se hrane takvom kombinacijom naprosto su se tovili njome, a očito to isto čine i ljudi.

Šećer, masnoće i sol su ono što čini hranu privlačnom prema mišjenju mogih prehrambenih rukovodioca koje je Kessler intervjuirao. Uzmimo naprimjer izuzetno tanko narezani krumpir koji se onda prži u masnoći. Zat jer je tanak i ima velike dodirne površine s masnoćom može u sebe upiti velike količine masnoće. Tako prženom krumpiru koji već ima puno uvučene masnoće u sebi dodaju se još komadići slanine, kiselo vrhnje i sir. Reultat je mast na koju je dodana mast i opet mast i opet mast od koje su mnoge još dobro natovarene i solju.

Stvara li takva hrana ovisnost? Kladite se u svoju ugojenu guzicu da jeste.

Sara Ward iz Univerziteta North Carolina na Chapel Hill-u proučavala je voljnost životinja da izvrše neki rad u razmjenu za nagradu u hrani i to i onda kada nisu gladne. Ona je životinjama davala nagradu za njihov rad u obliku slatkastog pića koje se daje starijim pacjentima koji ne jedu dovoljno kalorija. Točka odustajanja od rada kod životinja bila je nešto niža nego li je točka odustajanja kod ovisnika od kokaina.

Dakle, ne radi se o tome da prehrambena industrija kemijski mijenja hranu, nego naprosto dodaje te mješavine koje ih čine neobuzdano privlačnima i koje nas tjeraju da se prežderavamo.

Pored toga svega, oni dodaju neki emocionalni ili vizualni doživljaj koji je kod kupaca zapamćen kao nešto ugodno vezano uz tu hranu. Nakon tih efekata vi uskoro imate kupce doživotno vezane za svoj proizvod.

CLA: Anti-kancerogen, možda anti-trbušni špek

P: Što mislite o CLA kao suplementu i možemo li ga dobiti preko neke uobičajene hrane?

O: Najupečatljivija stvar koju sam vidio u vezi s CLA (konjugirana linolenska kiselina) bile su slike štakora prije i poslije eksperimenta s CLA. Jedna grupa dobila je svoju normalnu hranu, a druga grupa istu tu hranu plus CLA. Oni su štakorima snimili abdominalni dio prije i nakon tog eksperimenta. Rezultati su bili dramatični. Oni koji su dobivali dodatak hrani CLA nisu imali gotovo nikakve masne naslage u predjelu abdomena, za razliku od onih koji nisu dobivali CLA.

Ja sam želio da ta stvar isto tako jasno djeluje i kod ljudi. Mogu se naći studije koje pokazuju da CLA smanjuje abdominalno salo kod nekih ljudi. (1) Jedna studija pokazala je čak da je uz CLA bilo smanjeno abdominalno salo koje je bilo nagomilano za vrijeme praznika. (2)

Ali, neke studije ne pokazuju takve rezultate. Da bi stvar bila još zamršenija, postoje dva oblika organizacije molekula u CLA. Jedna je t10 c12 a druga je t9 c11 i kaže se da one imaju različita djelovanja.

Istraživanja naprosto ne daju zaključne rezultate. Na primjer: najmanje dvije studije pokazuju da CLA plus krom smanjuju tjelesnu težinu i masne naslage kod miševa koji su hranjeni visoko masnom ishranom. (3,4) Ali jedna druga studija pokazala je da se salo nije smanjivalo kod gojaznih žena. (5)

CLAla ima, međutim, jednu jako ljepo anti-karcenogeno djelovanje. To djelovanje daleko je bolje dokumentirano negoli djelovanje na skidanje sala kod ljudi. Dakle, u svakom slučaju neće vam naškoditi ako ga uzimat, ali ja ne bih bio previše optimističan u smislu njegovog djelovanja na skidanje sala.

Ako krenete i pokuštae s CLA, onda je doza 3 grama na dan. On je pronađen u mesu i putru, ali samo od krava koja su hranjene na pašnjacima. Osim što ima mnogo više omega-3 masnoće, goveda koja su hranjena isključivo travom na pašnjacima imaju također i CLA koji potpuno nedostaje kod goveda koja su tovljena žitaricama i kod kojih je i štetni omega-6 jako visok.

Šećerni alkoholi: Neki su dobri, a neki stvaraju plinove

P: Ja sam probao jesti hranu s niskim nivoom šećera, ali izgleda da su mnogi takvi proizvodi miješani sa šećernim alkoholima kao što su sorbitol, maltitol itd. Jesu li te stvari štetne?

O: One nisu štetne ni za koga, ali ako jedete mnogo tih stvari, onda nećete biti dobrodošli na rođendanima jer izazivaju stvaranje plinova u probavnom traktu. Ali, ipak su neki od tih šećernih alkohola bolji od drugih.

Moj omiljeni šećerni alkohol je xylitol koji možete koristiti u slatkim pićima i koji ima jako niski glikemički indeks. On također ima neke antibakterijske karakteristike tj. sprječava bakterije da se prikače na tkivo i zato ga koriste u svim takozvanim „zdravim“ žvakaćim gumama.

Još jedan šećerni alkohol vrlo je interesantan, a to je erythritol. On ima glikemički indekst nula i do sada nije izvještavano ništa ni izdaleka loše o njemu. Počinje se javljati u trgovinama zdrave hrane u paketićima pod imenom TRUVIA.

Piramida ishrane u stilu Bowdena

P: Kada biste vi morali preurediti staru državnu piramidu ishrane, kako bi ona onda izgledala?

O: Ona bi onda vjerojatno izgledala više kao jedan krug u kojem bi 70% kalorija bilo podjednako podjeljeno između proteina, masti i vlaknastog povrća i voća, 10% bi išlo na orašaste plodove, 10% na grahorice i neobaveznih 10% za žitarice.

Nova zdrava hrana: šećer?

P: Pošto danas većina ljudi zna da je rafinirani bijeli šećer nezdrav, mnogi prerađivači hrane hvale se da koriste neprerađeni sirovi smeđi šećer ili čak biloško organsko čisti prirodni šećer. Je li to neko poboljšanje?

O: Najnoviji marketing i reklamiranje tog sirovog šećera kao zdrave hrane najveća je gomila sranja koju sam ikada vido, a ja sam do sada već dosta toga vidio.

Kao prvo, da odmah razjasnimo neke stvari. Oboje: stolni bjeli šećer i visoko fruktozni kukuruzni sirup imaju dva ista sastojka, a to su glukoza i fruktoza. Naravno, fruktoza je daleko štetnija, ali pogledajte proporcije. Visoko fruktozni kukuruzni sirup ima 55% fruktoze i 45% glukoze, a onaj sirovi, takozvani zdravi šećer, ima odnos 50:50.

Problem s običnim bjelim šećerom nije što on ima 5% više fruktoze od onog takozvanog zdravog sirovog smeđeg šećera. Prava poteškoća je da je taj bjeli šećer toliko jeftin da ga stavljaju u svaku hranu pa i onu koja ranije nije nikada bila slađena. Pošto tog šećera danas ima u svakoj prerađenoj hrani time se jako povećalo opterećivanje organizma s fruktozom. Teško je vidjeti da će zamjena sa sirovim šećerom gdje je odnos 50:50 moći bilo što pomoći u rješavanju tog problema, a taj je da mi jedemo previše tog prokletog šećera i to bez obzira na oblik u kojem on dolazi.

I usput, jedna stvar od koje vam se mozak rasprsne kada ju čujete je da se sada nagurava nova sladunjava pjesmica zdrave hrane o agava sirupu koji ima u sebi 90 % fruktoze.

Ako slučajno nije bilo jasno iz ranijih članaka, fruktoza u svojoj priodnoj okolini (recimo u jednoj jabuci) nije nikakav problem. Ali ako izvučete tu fruktozu i koncentirate ju kao što je to slučaj u bjelom šećeru 55% ili sirovom šećeru 50% ili agavinom sriupu 90%, onda je to veliki problem.