Povijest bodybuildinga: uzbudljive 80-te i 90-te

Kako je bodybuilding izašao iz sjene

Nakon što je bodybuilding uspješno prešao iz subkulture 70-ih godina prošlog stoljeća u pop kulturu 80-ih, postao je mainstream, odnosno bilo ga je lakše prodati putem medija (knjiga, časopisa, TV, kino i sl.). Tih su godina generacije gledatelja odrastale uz mišićave akcijske junake (sad mi je jasno otkud moja fasciniranost mišićima) na čelu s neizbježnim Arnoldom Schwarzeneggerom kao Konanom i Terminatorom; zatim Sylvesterom Stalloneom kao nepobjedivim Rockyem i Rambom; Lou Ferrignom kao mitskim Herkulesom i stripovskim Hulkom; te Jean-Claude Van Dammeom koji je osim savršeno isklesanog tijela isto tako savršeno baratao i borilačkim vještinama.

Također, 80-ih godina pored nezaobilaznih veterana iz prethodnog desetljeća (kao što su Arnold Schwarzenegger, Franco Columbo, Lou Ferrigno, Serge Nubret, Frank Zane, Ken Waller, Boyer Coe i drugih) pojavljuju se i neka nova imena: Lee Haney, Chris Dickerson, Mike Mentzer, Tom Plaz, Samir Bannout, Albert Beckles, Jusup Wilkosz, Bertil Fox, Rich Gaspari, Bob Paris, Lee Labrada i drugi.

Hall of fame

Tako se 1980. godine Schwarzenegger nakon svog sedmog i posljednjeg osvojenog Sandow trofeja zauvijek odlučio oprostiti od natjecateljskog bodybuildinga. Ipak, tim svojim posljednjim povratkom na Mr. Olympiu inspirirao je svog tada nerazdvojnog prijatelja i trening partnera Franca Columba da se također vrati natjecanju te osvoji svoju 2. Mr. Olympiu, 1981. godine. Već sljedeće godine Mr. Olympia je postao  Chris Dickerson, a 1983. Samir Bannout. Od 1984. počinje suverena osmogodišnja vladavina nepobjedivog Lee Haneya koji je sa 8 uzastopnih osvojenih titula Mr. Olympia (1984. – 1991.) oborio Arnoldov sedmerostruki rekord i ljestvicu osvajanja Sandow kipića podigao toliko visoko da je taj rekord do sada uspio ostvariti samo Ronnie Coleman (1998. – 2005.).

Nakon što se Lee Haney 1991. godine, poslije svoje posljednje osvojene Mr. Olympie, oprostio od natjecateljskog bodybuildinga, štafetu nepobjedivosti ili bolje rečeno Sandow kipić nepobjedivosti 1992. preuzeo je britanski bodybuilder Dorian Yates (prethodne godine drugoplasirani) i također ostvario impresivan niz od 6 uzastopnih Mr. Olympia, koji je održao sve do 1997. godine.

Sustav ocjenjivanja na Mr.Olympiji

80-te su značajne za povijest bodybuildinga jer je to posljednje desetljeće nakon kojeg su natjecatelji postali izrazito masivni i tako počeli dobivati karakteristike današnjih vrhunskih natjecatelja. Nakon Haneya, u 90-ima su se granice bodybuildinga drastično pomaknule u smislu još veće mase i savršenije definicije, za što je najviše bio zaslužan Dorian Yates i njegova, preko 130 kg tvrda i ”isprugana” muskulatura. Upravo je Dorian za vrijeme svoje ”vladavine” pokrenuo pravu revoluciju prezentiravši do tada neviđenu mišićnu masu ”granitne tvrdoće”.

Zbog toga su suci na profesionalnim bodybuilding natjecanjima počeli favorizirati isključivo veliku mišićnu masu, koja je postala najvažniji faktor pobjede – važniji i od estetike, simetrije i proporcija. To je rezultiralo velikim nezadovoljstvom brojnih poznavatelja bodybuildinga kao i većeg dijela publike.

Također tih godina, točnije 1994. Joe Weider odlučio je omogućiti starijim profesionalnim natjecateljima da se i dalje natječu na najvišem nivou tako što je pokrenuo Masters Olympiu.

Nakon svoje posljednje Mr. Olympie 1997., Dorian Yates odlučio je otići u natjecateljsku mirovinu. Iako se Flex Wheeler  tada činio kao očiti nasljednik Dorianovog ”bodybuilding trona” (Flex je pak Colemanu, u vrijeme njegove prve dvije pobjede, kao drugoplasirani ”disao za vratom”), nije ga preuzeo, već je to uspio Ronnie Coleman (do tada dugi niz godina nižeplasirani – jednom 6., a često i niže od 9. mjesta) koji je svojom novom i usavršenom pojavom iznenadio mnoge i uvjerljivo započeo svoj pobjednički niz od 8 uzastopnih titula s kojima je ušao u povijest Mr. Olympie i izjednačio se s Lee Haneyem.

Pored Yatesa i Colemana ne treba zaboraviti ni druge teškaše koji su svojim masivnim pojavama također pomaknuli granice bodybuildinga i tako obilježili 90-te: Nasser El Sonbaty, Paul Dillett, Andreas Munzer Jean Pierre Fux, Flex Wheeler, Kevin Levrone, Vince Taylor, Chris Cormier, Miloš Šarčev, Mike Christian, Mike Matarazzo i drugi; te nešto lakšim, ali jednako impresivnim natjecateljima kao što su: Shawn Ray, Lee Labrada, Lee Priest, Francis Benfatto i drugi.