Ozljeda prednjeg križnog ligamenta

Koljeni zglob najveći je i najsloženije građen zglob u ljudskom tijelu, a u njemu se uzglobljuju kondili femura i tibije, te patela. Sukladnost zglobnih tijela koljenog zgloba dopunjuju menisci articulares, medijalni i lateralni. Pri fleksiji menisci idu prema natrag, a pri ekstenziji naprijed.

Križni ligamenti imaju odlučujuću ulogu u stabilizaciji koljena i osiguravaju djelomično klizanje i valjanje zglobnih tijela.

Lig. cruciatum anterius (LCA)

LCA polazi s unutarnje strane lateralnog kondila, pruža se koso prema dolje, naprijed i medijalno, a hvatište mu je area intercondylaris anterior na tibiji. Ovaj ligament ograničava hipereksteziju u koljenu.

Ozljeda prednjeg križnog ligamenta (LCA) najčešće nastaje kod mladih sportaša u dobi od 15 do 25 godina. No, zbog sve veće popularizacije rekreacijskih sportskih aktivnosti kao nove filozofije života u smislu poboljšanja kvalitete življenja, ista se ozljeda događa i u ljudi kasnije životne dobi. Ozljeda se 4 – 6 puta češće javlja kod žena nego kod muškaraca.

Pri ozljedi ligamenta najprije treba razlikovati svježe i zastarjele ozljede, zatim je li nastalo samo istegnuće (distensio), djelomičan prekid (ruptura partialis) ili potpun prekid (ruptura totalis) ligamenta.

Mehanizam nastanka ozljede LCA-a

Razlikujemo nekoliko mehanizama nastanka ozljede prednjeg križnog ligamenta.

Izolirana ozljeda ligamenta najčešće nastaje mehanizmom nagle deceleracije. To se događa npr. kod skijaša prilikom spusta ili slaloma kada se zbog nagle i jake kontrakcije m. quadricepsa, može ozlijediti LCA. To se događa i pri doskoku, posebno kod sportašica jer je dokazano da žene doskok rade u većoj ekstenziji koljena od muškaraca.

Nagla i snažna hiperekstenzija koljena kao što je udarac lopte u prazno također može dovesti do ozljede LCA-a. Direktan udarac u kondile femura pri fleksiji koljena s fiksiranom tibijom uz pomak femura straga također može dovesti do ozljede kao i naglo mijenjanje smjera.

Udružene ozljede LCA-a nastaju karakterističnim mehanizmom u položaju koljena u laganoj fleksiji, vanjskoj rotaciji te abdukciji (valgus stres) što se događa prilikom rotacije trupa uz učvršćeno stopalo za podlogu. Tom prilikom najprije puca medijalni kolateralni ligament, zglobna čahura, a ako se naprezanje i nadalje povećava, puknut će i LCA. Ovim mehanizmom nastaje udružena ozljeda, odnosno ne samo da puca LCA, nego i pasivni stabilizatori koljena s medijalne strane, uključujući i medijalni menisk ( „zlokobni trijas“ ).

Klinička slika i dijagnoza ozljede LCA-a

U kliničkoj slici uvijek postoje jaka bol, izljev krvi u zglobnoj čahuri i zaštitni spazam mišića pri čemu je koljeno u laganoj fleksiji i ne može se ekstendirati. Trebalo bi odmah artroskopski isprati zglob jer se krv hvata za hrskavicu što ubrzava njeno propadanje.

Dijagnoza se često može postaviti nakon dobro uzete anamneze. Vjerojatnost je 70% da se radi o rupturi LCA-a koju susrećemo kod sportaša. Jedan od njih navodi:

„Igrao sam nogomet. Nakon što sam doskočio u koljenu sam osjetio jaku bol i imao sam osjećaj da je iskočilo. Čuo sam prasak. Pokušao sam igrati dalje, ali koljeno je bilo nestabilno, te sam izašao iz igre. U nekoliko sljedećih sati je oteklo“.

Dijagnozu u pravilu postavljamo kliničkim pregledom koji se sastoji od inspekcije, palpacije, provjere opsega kretnji, krepitacije, izljeva. Kod akutne ozljede pregled ligamenata i ostalih mekih struktura koljena obično je jako otežan.

Provodimo nekoliko testova:

1. Test prednje ladice – izvodi se u ležećem položaju, kuk je u fleksiji od 45°, a koljeno u fleksiji od 90° i sa stopalom ravno položenim na podlogu.

Ispitivač sjedne na stopalo ispitivane noge, sa obje ruke obuhvaća tibiju i povlači je prema naprijed. Ako ispitivač uspije povući prema naprijed potkoljenicu ispitivane noge više nego potkoljenicu zdrave možemo govoriti o istegnuću ili puknuću LCA-a. Pomak platoa tibije prema naprijed ocjenjuje se u milimetrima (5 mm, 10 mm i više od 10 mm). Ovaj test je obično negativan kod svježih ozljeda, ako se i može obaviti jer je koljeno u semifleksiji, jako otečeno i bolno, sportaš ne dopušta grublju palpaciju, a kretnje su neizvedive.

2. Lachmanov test – ima mnogo veću važnost jer određuje stabilnost zgloba u sagitalnoj ravnini pri fleksiji koljena od 30°. U tom pložaju LCA je osnovni stabilizator koljena.

Posebna je prednost testa jer se može obaviti kod akutnih ozljeda budući da se koljeno zbog boli nalazi u rasteretnom položaju semifleksije. Obavlja se tako da se jednom rukom prihvati metafiza distalnog femura suprakondilarno, drugom rukom se prihvati metafiza tibije tik ispod kondila te se zglobna tijela pomiču u sagitalnom smjeru. Kada ispitivač povlači potkoljenicu prema naprijed očuvana prednja ukrižena sveza trebala bi spriječiti klizanje tibije prema naprijed. Prilikom izvođenja testa do prekida klizanja dolazi naglo ako je sveza očuvana. Pomak potkoljenice prema naprijed veći od 2 mm u odnosu na zdravo koljeno, također sugerira puknuće LCA-a.

3. Valgus i varus stres test (znak žabljih usta) – provode se kako bi se vidjelo da li je došlo i do ozljede kolateralnih ligamenata. Pozitivan znak „žabljih usta“ je mogućnost abdukcije potkoljenice uz fleksiju koljena 20°-30°

Kod svježih ozljeda koljenog zgloba u pravilu je pregled jako otežan. Radi toga se preporučuje pregled s anestezijom kako bi se isključila bol i na taj se način mogli izvesti potrebni klinički testovi. Za potvrdu dijagnoze koriste se i RTG (rentgen), MR (magnetska rezonanca) te CT (računalna tomografija).