Ozljede i njihovo tretiranje – 1. dio

Za uspjeh u bodibildingu, stalno morate pokušavati nadmašiti samog sebe. Pritom uvijek postoji opasnost da ćete preopteretiti svoje tijelo naporom koji ste mu nametnuli, što može završiti ozljedom. Neke ozljede toliko su lagane i uobičajene da ih gotovo i ne primjetimo, dok druge teže ozljede zahtjevaju liječenje. Napredak bildera ovisi o dobrom tjelesnom zdravlju i ozljeda može presuditi njegovom uspjehu. Zato je važno znati do kojih ozljeda može doći, kako ih spriječiti, što nam je činiti kad do njih dođe i kako se od njih oporaviti.

Tijelo je vrlo složen tjelesni i biokemijski mehanizam koji je izložen raznim ozljedama, a pritom je svaki pojedinac sklon odeređenom tipu ozljeda. Do njih obično dolazi na najosjetljivijem dijelu tijela: u mišiću, na mišiću (tetiva); uz tetivu, na tetivi (spoj kosti): na ligamentu, na zglobu i tako dalje. Do ozljeda ponekad dolazi uslijed pretjeranog napora ili zbog pogrešnog dizanja najčešće velike težine.

Kada govorimo o ozljedama, bitna je tehnička i medicinska preciznost. Medicinski je rječnik možda isuviše složen za laika, no važno je da predani bodibilderi imaju na raspolaganju informacije potrebne za sprečavanje, liječenje i izbjegavanje ponovnog pojavljivanja ozljeda. U tu sam svrhu ovaj odjeljak podijelio u dva dijela: Tehničke informacije-klinički prikaz kako mišić/tetiva i zglob/ligament mogu biti izloženi ozljedi i što se može učiniti u svrhu sprečevanja i tretiranja različitih vrsta iščašenja do kojih može doći za vrijeme treninga. Praktične informacije-specifičan prikaz ozljeda koje su najčešće kod profesionalnih bodibildera i njihovo tretiranje.

Tehničke informacije

Mišići i tetive

Skeletni i poprečno-prugasti mišići se, za razliku od glatkih mišića, kontrahiraju pod utjecajem volje. Dva su kraja mišića obično vezivnim tetivama pričvršćena za dvije različite kosti ili polaze od kosti do kože ili od kože do kože.

Do ozljede mišića ili tetive može doći na nekoliko načina. Udarac tupim ili oštrim predmetom ostavit će za sobom kontuziju (modricu) ili ranu.

Mišić se može ozlijediti i stalnim pretjeranim naporom ili naglim istezanjem u trenutku kontrakcije. Ako nije dovoljno snažan, doći će do potpunog ili djelomičnog pucanja i do spoja mišića i tetive, same tetive ili spoje tetive i kosti.

Ponekad se dogodi da se otkine i komadić kosti koji onda ostane visiti na kraju tetive. To je poznato pod nazivom ovulzija (trganje ili kidanje). Mišić koji se kontrahira, odnosno tetiva, svladani su otporom s kojim su suočeni i na najslabijem dijelu dolazi do ozljede. Njezin stupanj, bez obzira na to radi li se o lakšoj ili težoj ozljedi, ovisi o jačini kontrakcije i snazi otpora, tako da razultat može biti pucanje nekoliko vlakana ili kidanje cijele strukture.

U većini slučajeva dolazi do blagog istegnuća mišića. Ono je popraćeno bolom i nelagodom pri kretanju te povremenim grčenjem mišića. Kod težih oblika ozljeda, kao što je pucanje vlakana, simptomi su nešto izraženiji. Bol i nelagoda su jači, dalazi do naoticanja i kretanje je onemogućeno.

Početno liječenje i tretman

Kod svih navedenih ozljeda, početno liječenje podrazumijeva mirovanje i zaštitu ozlijeđenog dijela tijela od daljnjih ozljeda. Nastavljanje treniranja može samo pogoršati stanje.

U slučaju blagog istegnuća, mirujte i izbjegavajte aktivnost koja je dovela do ozljede. To je vjerojatno jedino što morate učiniti kako biste se oporavili. Ako dođe do teže ozljede, recimo, noge , možda će vam biti potrebne štake kako biste potpuno ili djelomično prebacili s nje težinu, ili mirovanje u krevetu kako biste podigli nogu, stegnuli je, stavili na nju udlagu ili hladne obloge. Ako ozlijedite dio tijela koji nije izložen težini, trebali biste ga zaštititi i liječiti na primjeren način.

Kod jako teških ozljeda mišića i tetiva s potpunim pucanjem jednog ili drugog, možda će biti i potreban kirurški zahvat. Čak i kod ovih najtežih slučajeva pravila prve pomoći ne razlikuju se od onih gore navedenih: mirovanje (za poboljšanje zacjeljivanja), podizanje noge/ruke (kako bi se pomoglo da se povuče krv iz povrijeđenog dijela), hladni oblozi (za stezanje mišića i smanjenje krvarenja), kompresija (također za smanjenje krvarenja i naoticanja) i imobiliziranje (kako bi se spriječilo stvaranje daljnjih ozljeda).

Grčevi

Grčenje mišića još je jedan znak napora. Riječ je o iznenadnoj, često vrlo snažnoj kontrakciji mišića. Ona je zapravo refleks koji na neki način štiti i čuva mišić i sprečava njegovo micanje sve dok se on ponovno ne opravi. Grč može trajati dulje vrijeme i time prouzrokovati veliku bol, ili kraće vrijeme, kao što je slučaj s grčenjem mišića koje je rezultat pretjeranog treninga i umora. Mirovanje i zaštita od daljnjih ozljeda vjerojatno su dovoljni za oporavak.

Tendinitis

Prevelik napor može dovesti do tenosinovitisa, upale sinovije – prozirne bjelančevinaste izlučevine unutar slija zglobne čahure, koja služi za održavanje pokretljivost zglobnih ploha. Jedan od najčešćih slučajeva je tenosinovitis bicepsa pri čemu je zahvaćena tetiva dvoglavog mišića ramena (bicepsa ramena) u ramenom zglobu. Simptom koji se prvi javlja je bol u ramenu.Ona može biti prisutna samo pri pokretu ili neprestano, čak i kod mirovanja.

U prvim stadijima liječenje je isto kao i kod napetosti mišića: mirovanje, hlađenje i zaštita od daljnjih ozljeda. U akutnim stadijima možda će biti potrebne injekcije kortikosteroida. Ako se radi o uznapredovaloj upali kod koje je došlo do komplikacija, bit će potrebna operacija.

Bol

Ako pri treniranju osjetite bol, shvatite je kao znak upozorenja da je neki dio tijela ozlijeđen. Prateći pojavljivanje boli spriječit ćete nastajanje ozljede. Prvo morate izbjegavati aktivnost koja je izazvala bol i omogućiti dijelu tijela u kojem se ona pojavila da se oporavi. Nakon potrebnog vremena mirovanja postupno možete nastaviti s tom aktivnošću.

Kad ozlijeđeni dio tijela ponovno možete pomicati bez ikakve boli, to je znak da ste se oporavili i da postupno opet možete raditi na njemu.

Ako počnete osjećati bol, znači da ste otišli predaleko. Oporavak je postupan i treba mu određeno vrijeme, a bol je pokazatelj jeste li mu omogućili to vrijeme. Suviše brz napredak bez poštivanja propisanih ograničenja može dovesti do ponovne ozljede , koja će ovaj put biti teža ili čak kronična.

Bodibilderi često postanu frustrirani zbog duljih ili čak kraćih razdoblja oporavka zato što oni dodvede do smenjenja kondicije, smanjenja mišićne mase (atrofije i gubitka na volumenu) i do mentalne i emotivne krize zbog nemogućnosti treniranja. Međutim, sposobnost da se bude discipliniran kod oporavka od ozljede od krucijalne je važnosti za uspješnu bodibildersku karijeru. U protivnom, može se dogoditi da karijera bude završena.

Terapija

Ako nije došlo do krvarenja i naoticanja, preporuča se da se upaljeno područje drži toplim i vlažnim, bolje toplim pakunzima nego lampama koje samo zagrijavaju kožu. Jacuzzi, pa čak i obična vruća kupka, dobra su terapija. Ne postoje dokazi da namakanje Epsomovim solima ima ikakvo djelovanje, a razni preparati koji se reklamiraju kao sredstva za ublažavanje “bola u mišićima” samo stimuliraju površinu kože i nemaju nikakav terapeutski značaj.

U slučaju da je velika napetost mišića dovela do pucanja vlakana popraćenog krvarenjem i naoticanjem, povrijeđeni dio se ne smije zagrijavati. Naime, zagrijavanje bi potaknulo vazodilataciju (širenje krvnih sudova) kojom bi se povećala opskrba krvlju i naoticanje ozlijeđenog dijela. U ovom bi se slučaju morali koristiti hladni pakunzi kako bi se potakla vazokonstrikcija (skupljanje krvnih žila) i smanjio dotok krvi u taj dio. Ako je došlo do naoticanja, preporučuju se kompresija, podizanje i imobilizacija. Krvarenje u tkivu može se lokalizirati i rezultat toga je masnica. Krv se isto može zgrušati na jednom mjestu, pri čemu nastaje hematom, a također može izaći iz vlastite krvne žile i raširiti se po okolnim tkivima (ekhimoza).

Kod obične modrice riječ je o lokalnom krvarenju u koži i potkožnom tkivu do kojeg je došlo zbog rupture manjih krvnih žila (kapilare) i to najvjerojatnije izravnim udarcem. Većina bodibildera uopće ne primjećuje takve modrice. Međutim, naoticanje bi se trebalo smanjiti ledenim pakunzima i kompresijom.

Gravitacija vam može ići u prilog, ali vam isto tako može i štetiti. Kad podignete natečeni ekstremitet, gravitacija djeluje tako da se pojaćava vraćanje krvi krvožilnim sustavom u srce čime se smanjuje naticanje. Ako to usporedite s otjecanjem vode nizbrdo, umjesto njenog navođenja uzbrdo, uočit ćete prednost postupka. Krvarenje u tkivo ozlijeđenog ekstremiteta također se može smanjiti kompresivnim zavojem. Manja istegnuća mišića možete sami tretirati, no kad je riječ o težim ozljedama, trebali biste potražiti pomoć liječnika. Teža ozljeda, ako je zanemarena, može se pogoršati i prisiliti vas na veću stanku u treniranju. Međutim, nije svaki liječnik stručnjak za sportsku medicinu, tako da u slučaju da vam zatreba liječnička pomoć, najbolje bi bilo da se obratite ortopedu koji je bolje kvalificiran za tu tematiku.

Sprečavanje ozlijeda

“Bolje spriječiti, nego liječiti”, trebao bi biti moto svakog bodibildera. Tanka je granica između iscrpljenosti i kronične napetosti koja je rezultat napornih treninga. Teški treninzi rezultiraju povremenim bolovima u mišićima i tetivama. Međutim, ovdje još uvijek nije riječ o ozljedi i većina bodibildera takvu bol shvaća kao znak da su dobro trenirali. No, ako je bol toliko jaka da se jedva krećete i ne možete trenirati, najvjerojatnije ste pretjerali. Kod mišića koji su napeti, umorni i bolni lakše će doći do ozljede. No, ako i u takvom stanju nastavite s treningom, postoji velika opasnost da će vam puknuti mišić ili tetiva. Kako biste to izbjegli, najbolja je preventiva postupno istezanje i zagrijavanje. Ako se zaista loše osjećate, najbolje je da izvodite samo lagane vježbe. Kod istezanja su obuhvaćeni i mišić i tetiva. Oni se istežu, tako da je smanjena opasnost da će se nekim naglim pokretom tijekom vježbe ti djelovi previše istegnuti. Kod zagrijavanja tijelo se puni krvlju i kisikom, čime se podiže temperatura mišića i oni se tada mogu jače kontrahirati.

Ozljede ćete najlakše izbjeći tako da se lagano istežete i zagrijavate prije treninga, a da za vrijeme samog treniranja pripazite da koristite pravilnu tehniku pri izvođenju vježbi.

Zapamtite, što ste jači, to je veći napor kojem možete izložiti svoje mišiće i tetive. Međutim, mišići brže jačaju od tetiva tako da dolazi do neravnoteže koja može stvarati probleme. Morate nastojati da vaš napredak bude postupan. Nemojte trenirati suviše intenzivno i s prevelikim težinama bez adekvatne prethodne pripreme.

Zglobovi i ligamenti

Do pokreta dolazi u zglobu gdje se spajaju dvije kosti. Dijelovi zgloba koji dolaze u međusobni dodir sastoje se od hijaline ili staklaste hrskavice. Zahvaljujući njoj, dijelovi zgloba nesmetano se kreću i kližu jedan o drugi.

“Chondomalacia” je tumor hrskavice kod kojeg dolazi do omekšavanja ili trošenja hrskavice. Ovo je tek prva faza stanja koje će završiti degenerativnim artritisom kod kojeg će doći do propadanja kosti i zglobne hrskavice, što je vrlo bolan proces.

Zglobna čahura (kapsula) se sastoji od tankog unutarnjeg sinovijalnog sloja koji izlučuje tekućinu (sinovija) i čvrstog fibroznog vanjskog sloja. Zglobnu čahuru često pojačavaju ligamenti. To su vlaknaste sveze koje spajaju dvije kosti. Oni učvršćuju zglob i određuju njegovo kretanje.

Čahura i ligamenti pasivni su stabilizatori zgloba, dok mišić i tetiva imaju aktivno djelovanje. Uz svoju motornu funkciju, mišić i tetive koje se nalaze na jednoj strani zgloba, u kombinaciji s mišićem i tetivom koji se nalaze na drugoj strani, mogu aktivno stabilizirati zglob i onemogućiti njegov pokret. Pokušajte si to predočiti kao borbu dva tima koja potežu uže. Međutim, njihova je snaga toliko izjednačena da bez obzira na to koliko vuku i jedna i druga strana ostaju kao prikovane za tlo.

Povreda čahure i ligamenta

Povreda može zahvatiti čahuru i ligamente, a isto tako i koštanu i hrskavičnu strukturu zgloba. Do ozljede ligamenta može doći izravnim udarcem tupim predmetom, što će rezultirati masnicom, ili oštrim predmetom koji će za sobom ostaviti ranu.

Ligament se može ozlijediti i prevelikim naporom zbog kojeg dolazi do oštećenja samog ligamenta ili mjesta na kojem se on spaja. Takva vrsta ozljede posljedica je istezanja pasivne strukture, za razliku od istezanja aktivne strukture mišića i tetive.

Često se dogodi da zbog snažne vanjske sile zglob napravi neprirodan pokret prilikom kojeg se ligamenti toliko napnu da dođe do njihovog pucanja. Puknuće nastaje na onom mjestu koje je najslabije. Ligament koji se suviše istegne puknut će. To puknuće može biti djelomično ili potpuno i ono se može dogoditi na bilo kojem dijelu samog ligamenta ili na mjestu njegovog spajanja s kosti. U ovom drugom slučaju može se dogoditi da se otkine dio kosti koji ostane visjeti na ligamentu. Riječ je o avulziji kosti koja se tretira kao i teži slučaj iščašenja.

Stupanj ozljede, bila ona lakša ili teža, ovisi o sili koja je djelovala na ligament i o njegovoj snazi. Može se dogoditi da pukne samo nekoliko vlakana ligamenta ili da cijeli ligament djelomično ili potpuno pukne. Osjetite li blagu bol popraćenu neznatnim simptomima, vjerojatno se radi o lakšoj ozljedi. Ako su bol, naticanje i nelagoda izraženiji, radi se o težoj ozljedi.

Postupak kod pasivnog uganuća

Lakše pasivno uganuće prilikom kojeg je popucalo nekoliko vlakana ligamenta, može biti popraćeno blagim krvarenjem i naticanjem, a može se dogoditi i da se zglob neko vrijeme ne može pomicati. Postupak liječenja u ovom slučaju ovisi o stupnju bola i naoticanja, a primjenjuju se opći savjeti navedeni za aktivno uganuće. Postupak može uključivati: mirovanje i ograničenje aktivnosti; podizanje ozlijeđenog ekstremiteta; kompresivni zavoj; hladne obloge i udlage.

Podrazumjeva se da morate izbjegavati aktivnosti koje iritiraju ozlijeđeni dio. Ovo je još jedan slučaj kod kojeg bi treniranje samo pogoršalo situaciju.

Kod težeg pasivnog uganuća (djelomično pucanje ligamenta) dolazi do jačeg pucanja vlakana ligamenta. Ovo je popraćeno i snažnijim krvarenjem i naticanjem. Pokreti su jako bolni, a zglob se ne može micati tako da bi ga se u ovom slučaju moralo zaštititi kako bi zacijelio.

Zamislite, na primjer, da uganete gležanj. Ozljeda je, recimo, popraćena obilnim krvarenjem u tkivu i naticanjem (edema) gležnja i stopala, a svaki put kada vam se stopalo nalazi ispod visine srca. Dakle, krv vam se slijeva u njega i bol je nesnosna. Zbog boli se ne možete ni kretati, niti nositi nešto teško, a zglob vam je potpuno nefunkcionalan. U ovakvom slučaju preporuča se odlazak liječniku kako biste se uvjerili da niste ništa slomili i kako biste provjerili da vam nije popucao neki ligament. Ovo drugo obično je teško dijagnosticirati, pa se zglob stavlja pod opterećenje i tako ga se slika rentgenski (Tesla). Tek se na ovaj način sa sigurnošću može utvrditi jesu li svi ligamenti cijeli.

Zglob gležnja bi se u svrhu zacijeljivanja trebao zaštititi. Budući da se radi o djelomičnom pucanju, drugim riječima, dio ligamenta još uvijek funkcionira, a uvlačenje ili otvaranje popucanog dijela javlja se samo oko ozljede. Gležanj se ne bi trebao izlagati naporu, tako da se preporuča mirovanje.

U ovakvom slučaju, štake mogu biti od pomoći, no trebalo bi ih koristiti samo kad je to neophodno jer postupak liječenja podrazumijeva mirovanje s podignutim ozlijeđenim ekstremitetom. Kompresivni zavoj smanjuje krvarenje i naticanje. Korisno je stavljati i hladne obloge na ozlijeđeni dio jer to potiče stezanje žila čime se smanjuje dotok krvi. Imobilizacija udlagama ili gipsom predstavlja najbolju zaštitu jer je kretanje spriječeno i tako se smanjuje bol i omogućava brže zacjeljivanje. Kada naoteknuće nestane možete početi zagrijavati nogu. Ako je počnete zagrijavati odmah, potaknut ćete naticanje, tako da se tretmani toplim kupkama preporučuju tek u kasnijim fazama kad je došlo do djelomičnog ozdravljenja. Nemojte zaboraviti da se ovi savjeti mogu primijeniti samo kao prva pomoć, dok u slučaju teže ozljede treba potražiti pomoć ortopeda. Kad se popucani krajevi ligamenta ne dotiču i kad između njih postoji velik razmak, važno je da ih se ponovo namjesti. Na taj će način ligamenti ponovo srasti i spriječit će se stvaranje ožiljka, izduženog i opuštenog ligamenta, kronične nestabilnosti koja na kraju rezultira degenerativnom bolešću zgloba (degenerativni artritis).

Iščašenje zgloba

Potpuno i djelomično iščašenje zgloba stanja su u kojima krajevi kostiju koje sačinjavaju zglob nisu više u normalnom odnosu. Umjesto toga, oni su pomaknuti i to zbog opuštenosti ligamenta i čahure, u kroničnom stanju ili zbog pucanja ligamenta, u akutnom stanju.

Kod težeg uganuća s pucanjem ligamenta, kretnje zgloba su neprirodne . To može trajati neko kraće vrijeme nakon čega dolazi do spontanog vraćanja u normalan položaj. Međutim, ako je cijeli zglob ozlijeđen, moguće je da je došlo do potpunog iščašenja.

Vezani članci

• Ozljede i njihovo tretiranje – 2. dio
• Ozljede i njihovo tretiranje – 3. dio