Svi već znaju da postoji unutarnja (intrinzična ) i vanjska (ekstrinzična) motivacija i da je unutarnja motivacija „ona prava“. Ono što je potrebno da svaki dan radimo stvari koje su dobre za naš razvoj, bilo da se radi o psihičkom, fizičkom, poslovnom, ljubavnom ili nekom drugom napretku.

Međutim je li motivacija sve što je potrebno? Ili je to samo početna iskra koja će pokrenuti neki proces za koji je potrebno puno više od same motivacije? Koliko puta Vam se dogodilo da poželite nešto ostvariti, da imate jaku motivaciju za to, da ne možete prestati razmišljati o tome nekoliko dana i onda da taj osjećaj popusti? Bilo da se radi o sviranju nekog instrumenta, treniranju nekog sporta, odlasku u teretanu, promjene prehrambenih navika i slično. To se događa svima pa tako i meni jer motivacija nije održiva.

Visoka razina motivacije je fiziološka i psihološka reakcija na nešto što nas u tome trenutku jako uzbuđuje, nešto za što smatramo da je to „ono“ što nam treba i što nas zanima. Osjećamo se „nabrijano“ kada o tome razmišljamo, srce nam brže kuca, postajemo manje pospani, razina energije se podigne, osjećamo nalete sreće, zaboravljamo na glad itd. Radimo marljivo na tom našem cilju do kasno u noć, budimo se rano ujutro jer smo nestrpljivi nastaviti sve do jednog dana dok jednostavno prestanemo imati taj osjećaj.

Nekom se to dogodi nakon nekoliko dana, drugima nakon nekoliko tjedana, ali razlog je uvijek isti. Sve gore opisane pozitivne promjene crpe organizam, manjak sna i opća „nabrijanost“ crpe naše energetske izvore i stvaraju disbalans u tijelu, psihički osjećaj sreće također lagano blijedi jer se ne radi više o novoj stvari koja nas odjednom jako usrećuje nego se već navikavamo na taj osjećaj što sve skupa dovodi do izostanka motivacije.

Izostankom motivacije, nemamo više onaj „high“ osjećaj i prestajemo raditi tu stvar koja nas je do nedavno toliko motivirala, ostavljamo instrument, prestajemo ići u teretanu, naručimo si pizzu i razmišljamo o sljedećoj stvari koja bi nas mogla motivirati. Taj proces opet ponavljamo i ponavljamo a da nikad ništa značajno ne uradimo jer uvijek odustanemo kada ponestane motivacije.

Trenutak kada ponestane motivacije je trenutak kada postaje biti teško i upravo se tu lome stvari, a ljudi odustaju.

Što onda trebamo činiti kako bi održali motivaciju? Odgovor je: NIŠTA!

Trebamo prihvatiti činjenicu da početnu razinu motivacije ne možete održati, zapravo bi se trebali suzdržati od ulaganja 100% sebe tijekom tog početnog naleta motivacije i shvatiti da se radi o maratonu, a ne o sprintu. Isto kao što nećete krenuti trčati maksimalno brzo na polumaratonu, tako ne treba ni početi sa 10h rada na dan na onome što Vas trenutno jako motivira. Na taj način čuvate vaše energetske rezerve i omogućujete si dulji radni staž jer ćete svaki dan jedva čekati nastaviti gdje ste jučer stali. Ok , a kako to sve ostvariti?

DISCIPLINA >> MOTIVACIJA

Disciplina je svakodnevno ispunjavanje malih zadataka koje smo si unaprijed zadali bez obzira na okolnosti u kojima se nalazimo. Drugim riječima, ne ovisimo o motivaciji, raspoloženju, prijateljima, roditeljima ili nekom drugom vanjskom ili unutarnjem faktoru. Isto kao što idete na posao/školu/fakultet svaki dan tako trebate u raspored uvrstiti zadatke koji će Vas dovesti do ostvarenja glavnog cilja. Kako to ostvariti?

Odredite si male zadatke na razini dana, tjedna, mjeseca koje trebate ostvariti. Oni trebaju biti poslagani na takav način da nadopunjuju jedni druge, tj. da ispunjavanjem dnevnih zadataka svakodnevno ispunjavate tjedne zadatke, a ispunjavanjem tjednih zadataka da ispunjavate mjesečne zadatke koji su pak u funkciji ispunjavanja godišnjeg cilja.

Npr. godišnji cilj je dobiti 8- 10 kg mišićne mase.

Dnevni zadatak: pojesti 4 obroka i biti 500 kcal u suficitu, odraditi trening, spavati 8h

Tjedni zadatak: napraviti 4 treninga, pojesti 26-28 obroka i biti  3000- 3500 kcal u suficitu, barem 6 noći spavati 8h

Mjesečni zadatak: odraditi 14-16 treninga, dobiti 0.5 – 1 kg , 80% noći spavati 8h.

Na ovaj način svaki dan imate određene zadatke koje trebate ispuniti što će se akumulirati u krajnji cilj. Bitno je ostaviti si mali prostor za „pogrešku“ kako ne bi došlo do odustajanja. Upravo zato ciljeve ne treba odrediti isključivo 100%. Velika je vjerojatnost da nećete uspjeti spavati svaki dan 8h, ali ako na mjesečnoj bazi 80% dana spavate 8h ostvariti ćete cilj, isto vrijedi za broj obroka, unesenih kalorija i broj treninga.

Ljudski mozak izrazito dobro funkcionira kada ga svakodnevno „nagrađujemo“ i stvara ovisnost o tome. Ako svaki dan ispunite male ciljeve, to će s vremenom postati navika. Psiholozi kažu da treba oko 2 – 4 tjedana kako bi došlo do stvaranja navike. Jednom kada stvari postanu navika, puno manje energije je potrebno ulagati u održavanje, stvari jednostavno idu „same od sebe“. Probudite se, vidite svoje ciljeve i bez puno razmišljanja ih križate jedan po jedan. To se akumulira u tjedne ciljeve, zatim mjesečne, godišnje te višegodišnje i prije nego što znate, dvije godine idete u teretanu, većinu vremena dobro jedete i spavate, fizički ste se toliko transformirali da se ni ne prepoznajete na slici od prije dvije godine.

Zapakirajmo to na ovaj način:

1. Odredite svoj dugoročni cilj koji treba biti precizan („želim dobiti na mišićnoj masi/ omršavjeti “ nije precizan cilj! „želim dobiti/izgubiti 10 kg u godinu dana“ je jako precizan cilj). Precizno je bitno jer je mjerljivo!
2. Odredite kratkoročne ciljeve! Dnevne, tjedne i mjesečne koji također trebaju biti što precizniji kako bi bili mjerljivi.
3. Listu ciljeva stavite na vidljivo mjesto kako bi ostvarenjem ciljeva vidjeli da idete u dobrom smjeru . Bitno je svaki dan napraviti listu dnevnih ciljeva pored kojih stavite kvačicu ili ih prekrižite kada ste ih ostvarili. Vizualna instant potvrda da ostvarujemo svoje ciljeve!
4. Egzaktno pratite napredak – bilježite sve što se događa u procesu kako bi fizički vidjeli napredak. Mjerite opsege, važite se, pratite konfekcijske brojeve, poraste težine na vježbama, pređenu udaljenost na cardio treninzima itd. Što više informacija imate, to će ostvarenje cilja biti stvarnije i „opipljivije“.
5. Odmah na početku prihvatite to da ćete posustati i pogriješiti te stavite to u svoju korist. Dopustite si 10 – 20 % odstupanja i gledajte veću sliku. 1 – 2 propuštena treninga mjesečno ne predstavljaju veliki značaj na godišnjoj bazi, kao ni 2 loša obroka ili par noći manjka sna. Ljudi griješe jer nisu strojevi, ako to prihvatite odmah na početku, manji će stres biti kada do toga dođe. Ali jako je bitno ne koristiti ovo kao izliku!
6. Ciljevi se trebaju ostvariti onaj dana/sat kada su zapisani! Ovo je jako bitna stavka jer nema „prenošenja“ ciljeva na sljedeći dan ili sat s obzirom da će to stvoriti krivi obrazac ponašanja. Trening shvatite kao posao, posao ne možete odgoditi jer vam se ne da, jer vam je došla cura, prijatelj ili nešto četvrto. Isto tako shvatite i trening, ako je zapisan srijedom u 10h onda je to najvažnija stvar u to vrijeme!
7. Polako povećavajte zahtjevnost ciljeva. Npr krenite sa 2 treninga tjedno pa svaki mjesec povećajte broj treninga dok ne dođete do 4 treninga. Nakon toga u dane kada ne trenirati ubacite istezanje, nakon nekog vremena odlazak vikendom na sljeme itd. Nikad si nemojte dopustiti stagnaciju jer ljudski mozak ne voli monotoniju!
8. Redovite se osvrnite na ciljeve koje ste ostvarili i sa veseljem izradite daljnje ciljeve.
9. Nađite način da uživate u procesu.