Kako čovjek vidi SEBE? | Psiho Socio | Bodybuilding | Fitness

Danas ćemo ovdje razmotriti neke ideje o tome; kako neki ljudi doživljavaju SEBE.

Ova današnja tema je interesantna u pravilu samo za one koji su u tragalaštvu. Oni koji su krenuli stazama traganja i traže odgovore na pitanja na koja nema odgovora. Ovo što slijedi nije odgovor i nije istina na gornje pitanje nego je to samo ukazivanje na jedan pravac koji nekima može biti razumljiv. Ne svima, jer ovaj način gledanja je samo za neke ljude prikladan. Nekima pak odgovara sasvim drugačiji pristup toj istoj temi.

U početku ćemo podjeliti taj objekat razmatranja – SEBE -  na dvije polovine. Iako bi mogli izraditi mnoge druge i jako komplicirane podjele toga što sve ulazi u tako zvano SEBE, ovdje ćemo uglavnom koristi tu jednostavnu podjelu na dva dijela i to samo privremeno iz praktičnih razloga.

Jedan dio ćemo nazvati svjesnost a drugi tjelesno-umni organizam. Mogli bismo ovaj drugi dio nazvati tjelesno-osjećajno-umni organizam ali je to komplicirano jer je izraz tjelesno umni jednostavniji za upotrebu.

Prvo bih rekao par riječi o tom drugom dijelu  SEBE, tjelesno umnom organizmu. Dali to znači da kad si netko reže nokte ili krati kosu da se je SEBE  promijenilo? Da, tijelo se promjenilo. Nokti su kraći i kosa je kraća pa lice izgleda odmah drugačije itd. To je samo simboličan primjer jer sve što se tiče tjelesno-umnog organizma je u trajnom stanju promjene. Sve naše stanice se stalno mijenjaju, sve naše misli se stalno mjenjaju i svi naši osjećaji se stalno mjenjaju.

Pa dali mi možemo kontrolirati sve te promjene? Neki ljudi smatraju da su slobodni i da mogu po volji raditi što hoće s tim tjelesno umnim organizmom. Dali je to baš tako?

Da pogledamo kako je nastao taj tjelesno umni organizam i kako on funkcionira. Grubo i skraćeno pojednostavljeno stvari stoje tako da svi živi organizmi na ovoj planeti imaju jednako dugačku povijest. Svi živi organizmi na ovoj planeti bez obzira dali se radi o maloj bebi od pet mjeseci, ili tinejđeru ili stogodišnjaku ili čovjekolikom majmunu ili travi, svi imaju svoje porijeklo na planeti koje vuče evoluciju u zadnjih tri i pol milijarde godina kada je započeo razvoj biosfere na ovoj planeti.

Neki se pitaju dali je prva tzv. živa stanica nastala prije tri i pol milijardi godina na ovoj planeti ili je ta prva stanica doletila na nekom smrznutom meteoritu i prilagodila se na život u tadašnjim oceanima na ovoj planeti. Ako je doletila na meteoritu OK, onda je naša bio historija nešto duža od tri i pol milijarde godina.

Dakle taj naš tjelesno umni organizam se je tokom milijardi godina evolucije i svim utjecajima okoline i vlastitim genetskim programima razvio u umno tjelesni organizam kakvog danas imamo. Dali mi za sebe možemo određivati kakav genetski program smo nasljedili tokom zadnjih tri i pol milijarde godina evolucije našeg organizma?

Druga stvar je da smo mi tj. svaki umno tjelesni organizam, posebno rođeni od neke žene u nekoj okolini na nekom određenom mjestu na ovoj planeti u nekoj porodici ili izvan porodice, u nekom klimatskom području, nekoj mikro i makro ekonomskoj situaciji, religioznim običajima, metaliet, jezik itd..itd… Dali smo mi mogli utjecati na to gdje ćemo biti rođeni i kakvi će sve utjecaji iz okoline utjecati na naš razvoj i utjecati na naš život tokom našeg čitavog života?

Za onog tko je rođen prije 1000 godina su utjecaji okoline bili drugačiji. Jezik je bio drugačiji, svakodnevni život je bio drugačiji, bez kompjutera, interneta, aviona, automobila, filmova, fitness klubova itd…. Pravila ponašanja u porodici su bili drugačija. Utjecaji na odraslog čovjeka su bili drugačiji i svakodnevni izazovi su bili drugačiji negoli danas. Dali čovjek ima utjecaj na to u kakvim okolnostima će biti rođen i kada će biti rođen  tj. koji utjecaji i izazovi svakodnevnog života će imati utjecaj na njegov umnog tjelesni organizam?

Naš genetski program u kombinaciji s novim utjecajima okoline formiraju i programiraju naš tjelesno umni organizam. U kombinaciji tih dvaju elemenata tj. genetike i kondicioniranja iz okoline nastaje jedna dinamika promjena koje se neprekidno svakodnevno dešavaju.

Naš tjelesno umni organizam je u stalnoj interakciji genetskih karakteristika, prošlog kondicioniranja i novih utjecaja koji su u stvari nova kondicioniranja. To djeluje ne samo na naše tijelo nego i na naš um i naše osjećaje koji su isto tako kao i naše tijelo evoluirali i funkcioniraju po svojim genetskim programima i kondicioniranošću iz okoline. Gdje je onda ta naša takozvana sloboda?

Čak i da sutra znanstvenici počnu utjecati na embrionalne genetske programe onda je i to samo rezultat kombinacije naše nasljeđene genetike i kondicioniranja koja će recimo rezultirati u utjecaju i dodatnom korigiranju genetskih programa. To će biti novi evolutivni utjecaj koji nije bio moguć prije hiljadu ili dvije tisuća godina nego je kroz funkcioniranje univerzalnih zakonitosti evolutivni razvoj genetskog naljeđa i kondicioniranja doveo do tog novog faktora daljnje evolucije. On će možda uroditi plodom ili će otpasti kao pogrešan već prema zakonitostima univerzuma.

Ipak i pored svega navedenog mi imao taj jasni osjećaj slobodnog izbora. Mi stalno svakodnevno stotinu i tisuću  puta biramo i donosimo odluke. I taj jasni osjećaj da smo mi slobodni i da mi donosimo odluke je također nama genetski data stvar koja je nastala tokom naše evolucije bez našeg slobodnog odabira i odluke da dobijemo i imamo taj osjećaj.

Mi osjećamo da imao slobodu. Ali taj osjećaj je samo jedan dodatni doživljaj koji dolazi nakon što je naš umnotjelesni organizam doneo neku odluku ili izbor, na osnovu svog genetskog programa i kondicioniranja iz prošlosti i na osnovu ponuđenih izbora iz okoline, što je u stvari sve izvan dometa našeg manipuliranja. Taj osjećaj da smo mi slobodno donjeli odluku je samo dodatak na sve što se spontano desilo mimo našeg autorstva, tog nekog izbora ili odluke.

Cijela procedura izbora i donošenja bilo koje odluke se dešava automatski spontano prema determiniranim zakonima univerzuma u kojima mi nemamo nikakav autorski utjecaj. Nama se odluke i izboru u stvari spontano dešavaju bez našeg autorstva.

Ali nakon što su se odluke i izbori desili mi kažemo: “Ja sam odabrao“ ili „To sam ja odlučio“, „Ja sam slobodan“, „Ja imam slobodu“  itd… Da bi stvar bila još zanimljivija, radi se o tome da svake sekunde na svaku našu akciju, misao odluku, okolinu itd.. utiču istovremeno milijarde različitih utjecaja od kojih mi poznajemo samo jedan jako mali beznačajni dio.

Ti si takav kakav jesi jer je čitavo postojanje cijelog univerzuma nastojalo milijardama godina da stvori upravo takvo živo biće kao što si ti sada i to upravo u takvim okolnostima koje ovdje sada postoje.

Ista stvar je i s mislima. Mi ne možemo unapred znati koje misli u kojem momentu će prolaziti kroz naš um niti ne možemo znati koji osjećaji će nas spopasti u kojem momentu kao ni što će život izvana donjeti. Isto tako je i ovo pisanje koje se sada dešava i čitanje ovog teksta naprosto kombinacija svih spomenuti utjecaja i zakonitosti evolucije, genetike, kondicioniranja i utjecaja okoline, koje su dovele do toga da se recimo čitanje upravo ovdje sada dešava.

Mi naprosto funkcioniramo u ovoj genijalnoj igri postojanja i imamo privilegiju da smo tako napravljeni da smo svjesni te nevjerovatno komplicirane i zanimljive šarene igre čarolije postojanja. Eto sada krećemo na onaj prvi dio SEBE tj. SVJESNOST, ako se sjećaš one naše podjele na početku.  SVJESNOST ćemo ovdje sada također malo razmotriti.

Pored te čitave gomile promjena koje se neprekidno dešavaju mi znamo cijelo vrijeme bez sumnje da smo mi uvijek tu. Da smo tu na neki način uvijek isti i da smo se jednog dana kao probudili u ovom tijelu i u ovom svijetu. Što je to što nam daje taj dojam da smo mi nekako tu uvijek isti? To je ta svjesnost bez koje za nas ništa ne bi postojalo. Bez svjesnosti mi ne znamo da postojimo i onda ne postoji niti sve drugo.

Da bi se moglo znati da nešto postoji mora prvo postojati svjesnost u koju se onda stavlja taj neki sadržaj, percepcija, misao, osjećaj, tjelesni osjet ili bilo što drugo. To je jedini stabilni element koji je uvijek isti i bez kojeg nema nikakve realnosti. Znači on je u stvari jedina stabilna trajna nepromjenjiva realnost bez koje nema ničeg drugog u ovom našem univerzumu.

Ukratko to je naš najveći kapital ili bolje rečeno naš SEBE postoji za nas i za nas postoji tjelesno umni organizam samo onda ako imamo svjesnost a nju imamo i ona je dio svega što postoji. Stvar ide dalje tako da mi nemamo svjesnost na nekom posebnom mjestu. Svjesnost je naprosto kao prostor sveprisutna stvar i u stvari sve što postoji je unutar svjesnosti a ne da mi imamo svjesnost.

Prema tome mi imamo takozvani individualni tjelesno umni organizam ali svjesnost je univerzalna, ona nije individualna i nju imamo svi istu.. Psi, majmuni ili ljudi to je svejedno svi imaju tu jednu te istu svjesnost ali tjelesno umni organizam je svaki drugačiji iako je i on rezultat cjelokupnih svemirskih energija i zakonitosti on je formiran kao neka mala cjelina koja je drugačija od drugih sličnih cjelina koje zovemo tjelesno umni organizam.

I sada na kraju je došao momenat da mi odbacimo našu podjelu SEBE na dva djela. Ta podjela nam je koristila samo da se približimo tom momentu gdje to SEBE možemo gledati kao jednu nedeljivu cjelinu.

Ta svjesnost je vrlo neuhvatljiva stvarčica. Ljudi se često identificiraju sa svim onim što se stalno mijenja i što dolazi do svjesnosti. Recimo tjelo, ili misli ili odluke ili sposobnosti ili znanje itd……E, „To sam ja“.  Ali to su sve samo sadržaji svjesnosti.

Ono što gleda i doživljava življenje je svjesnost i to je naše istinsko ja. Ta svjesnost, u slučaju homo sapiensa, doživljava život preko percepcija, misli, imaginacije, doživljaja, tjelesnih osjeta tog tjelesno umnog organizma. Da, tjelesno umni organizam je organ preko kojeg svjesnost percipira doživljavanje života. To je ono beskonačno vječno i božansko u nama o kojem govore mnoge religije.

Kod velikog broja ljudi se ta svjesnost identificira s tjelesno umnim organizmom i na taj način misli: „Ja radim“. Manji broj ljudi zna da se tjelesno umni organizam ponaša po zakonitostima koje su u njega ugrađene kroz genetičko nasljeđe i kondicioniranja i da taj organizam ovog momenta ne može drugačije čak i kad bi htio.

Svi tjelesno umni organizmi mogu učiti i naučiti nove stvari. One su u stvari novo kondicioniranje nasljeđenih genetičkih i kondicioniranih struktura iz prošlosti. Istinsko ja ili svjesnost svjedoči tj. saznaje život svake sekunde posebno već kako i na koji način se življenje odmotava u interakciji tjelesno umnog organizma s okolinom.

Radi se o tome da je cijeli univerzum koji se uzima kao okolina i u njemu taj pojedinačni tjelesno umni organizam u stvari jedna velika funkcionalna cjelina. Subjekt nije tjelesno umni organizam nego je to svjesnost. Svjesnost je jedini subjekt a objekt nije samo okolina nego i tjelesno umni organizam koji je samo dio te velike okoline.

Pojednostavljeno rečeno, od strane čitavog univerzuma je definiran i determiniran svaki tjelesno umni organizam koji onda funkcionira u okolini koja je također svakog trenutka determinirana zakonitostima razvitaka univerzuma. To je kao neka velika mašina koja ima jako mnogo zakonitosti koje istovremeno djeluju i na taj način se dešava veliki broj različitih gibanja istovremeno u kojima je svaki pojedinačni tjelesno umni organizam samo jedan mali elemenat nepodjeljive jednosti čitavog postojanja.

Sve što si ikada radio, mislio, osjećao ili odlučivao i što radiš ili misliš sada i što ćeš raditi, misliti osjećati ili odlučivati u tzv. budućnosti može biti samo rezultat spleta navedenih univerzalnih zakonitosti i nikako drugačije. Što znači da sve što je bilo, jeste ili će biti, mora biti tako i nikako drugačije. To sve važi ne samo za tvoj umno tijelesni organizam nego za sve što postoji.

Kakve su posljedice takvog gledanja na postojanje i na čovjeka. Takvo gledanje uklanja nerazumjevanje onoga što se danas dešava bilo gdje ili se dešavalo bilo kada ili će se tek desiti. Uklanja neprihavćanje vlastitog nerazumjevanja. Otpada ponos na bilo koje dobro djelo koje pripisujemo SEBI a isto tako otpada prijekor za bilo koje loše djelo, misao ili osjećaj. Ako se ipak ljutimo i prekoravamo i to tako mora biti.

Milion tona nepotrebnog opterećenja, optužbi, prijekora i lažnog ponosa otpada sa leđa i srca. To donosi lakoću ali ne smanjuje probleme koje ćemo sresti u životu. Problemi su dio života oni su dio cijele igre univerzuma. Upravo kroz probleme, trenje i rješavanje problema je univerzum evolucijom stvorio i ovu životinjsku vrstu kakva je danas i koju zovemo homo sapiens.

Uvid ili misao da je sve tako kako mora biti i nikako drugačije, ponekad kod nekih spontano donosi ideju da se onda više o ničemu ne može i ne treba razgovarati jer je sve definirano. Međutim homo sapiens je napravljen kao društveno biće koje rado razgovara o bilo čemu pa i o onom o čemu se ne može razgovarati.

Ti si takav kakav jesi jer je čitavo postojanje cijelog univerzuma nastojalo milijardama godina da stvori upravo takvo živo biće kao što si ti sada i to upravo u takvim okolnostima koje ovdje sada postoje.

Chun Ko Lin