Mjesto koje ujedinjuje sve ljubitelje sporta

[INTERVJU] Frane Boban – autor koji zna sva pravila

FRANE BOBAN – AUTOR KOJI VAS KROZ ČLANKE EDUCIRA KAKO PRAVILNO IZVESTI VJEŽBE

Budući da se možemo pohvaliti s veliki broj odličnih i stručnih autora koji pišu  za naš portal Building Body, odlučili smo pozvati onog kojeg najviše čitate, a to je Frane Boban.
Sigurni smo da svi vi volite,  kao i mi, malo više saznati o drugim osobama, ako ništa iz čiste radoznalosti. Tako da smo se kolegica i ja odlučile pozvati Franu Bobana u našu redakciju kako bi mu postavile par pitanja te ga predstavili Vama, našim i njegovim čitatelji. Sigurni smo da ste pročitali sve Franine članke, no ako ste koji propustili, pročitajte ih ovdje. 🙂

Iako Frane ima jako puno obaveza, pogotovo u Motus Melioru, gdje radi sa svim vrhunskim sportašima i pomaže im da budu još bolji, na naš poziv je s osmjehom otvorio svoj Google rokovnik i odvojio samo za nas 2 sata druženja. 🙂  Ok, dogovorili smo sastanak, ali trebamo se sad dogovoriti i za pitanja, koja mu postaviti, možda neka tricky ili ozbiljnija… hm… odlučili smo se za pola-pola, pa ćemo vidjeti u koji smjer će nas dovesti razgovor.

 

U GOSTE NAM STIŽE FRANE – ODLIČAN TRENER I BUDUĆI PROFESOR KINEZIOLOGIJE! 🙂

 

P.S. PRIPREMITE SE NA MALO DUŽI I ZANIMLJIVI ČLANAK, JER OVAJ AUTOR VOLI PUNO PRIČATI! 😉

frane boban

Ovako smo mi doživili Franu prilikom ulaska u našu redakciju: jednostavan i sportivo tip sa simpatičnim naglaskom i velikom mudrošću!  

Posjeli smo ga, stavile diktafon i krenule sa rešetanjem pitanja! 🙂

Zanimalo nas je koliko ima godina ovaj talentirani autor, čime se bavi i koja mu je najdraža titula. Sigurni smo da će se on sam sebe bolje predstaviti. 
Imam 25 godina, i primarno se smatram kao kondicijski trener („strength and conditioning coach“), osoba koja educira druge u svijetu fitnessa, odnosno ljepše rečeno edukator ljudi koji se bave nekom fizičkom aktivnošću. Moj cilj je zapravo prenositi znanje koje sam stekao, jer nije svrha čuvati to znanje u sebi.

Načuli smo da si još uvijek apsolvent KIF-a koji je uz to dobitnik i rektorove nagrade, paniraš li uskoro postati profesor? Čestitke na nagradi! : )

Hehe, dobro pitanje. Naime, ja imam veliku sreću, da mi je moj šef u Motus Melioru, gdje radim, ujedno i mentor. Problem je što i on i ja imamo jako malo vremena da se uhvatimo toga, ali planiramo rad s kojim ću uskoro diplomirati do 6-7.mjeseca ove godine.

frane boban
Frane Boban, edukacija u Motus Melioru

 

Ček, ček, koji je tvoj prosjek ocjena, sigurno si neki štreber? 4,65 : )

Kako to da ti je bilo tako lagano na faksu? Jesi li talentiran za sve sportove ili u čemu je tajna?
Moje studiranje nije bilo pretjerano teško s obzirom da sam zaljubljen u struku kojom se bavim, a i mišljenja sam da je  težak ukoliko neke specifične motoričke sposobnosti za polaganje nekih ispita. Ja sam npr. imao strah od gimnastike s obzirom da sam ipak malo viši i teži nego što su to gimnastičari, ali sam na kraju položio taj predmet s 4. Ali što se tiče teorijskog dijela, to mi nije stvaralo velikih poteškoća, pogotovo jer sam dosta vremena provodio čitajući i skupljajući znanje iz različitih područja kineziologije. Teži dio mi je bio dobivanje potpisa nego ocjena, haha 🙂

Jedna smiješna stvar je bila, s obzirom da sam ipak Dalmatinac, da sam se morao jako potruditi oko polaganje prsne tehnike na plivanju.

NA PLIVANJU MI JE MALO ŠTEKALO PRSNO, JER NE MOGU BAŠ PLUTATI!

 

Koji ti sport najlošije ide? Rekao bi nogomet. : ) Nije mi nikad bilo napeto to igrat, možda zato što sam bio loš. 😛

Kojim sportovima si se sve sportovima bavio u životu? Rukomet  cijeli život i nešto malo australski nogomet u Zagrebu kad sam došao na faks. Ja sam tip, ako mi se nešto svidi ja u to uđem i ja tu ostajem.

Nedavno smo ga vidjele i na televiziji, kako poznatim voditeljima objašnjava kako pravilno izvesti nekoliko vježbi, koje svi znanju, ali ih i dalje krivo rade, jer im nitko nije pokazao kako se to radi.

Istina je, bio sam i na već nekoliko emisija i to od svih televizijskih kuća. Raduje me to kada ljudima mogu prenijeti svoje znanje o pravilnom izvođenju vježbi, budući da na najčešćim vježbama ljudi najviše i griješe.

Kolegici i meni se Frane jako svidio radi svoje nesebičnosti i jednostavnosti, jer šteta je ne naučiti nekoga kome možeš olakšati život i ubrzati napredak, pogotovo ako se radi o treniranju i svakodnevnom odricanju. Uz to što Frane očito puno zna o pravilnim vježbama, željele smo doznati kako se Frane uopće počeo baviti sportom, jesu li ga roditelji tjerali na sportove koji su se njima svidjeli ili ga je netko zapazio, budući da iz Solina, nedaleko od Splita, a poznato je da su dalmoši talentirani i jako dobri sportaši.

 

FRANE NAS JE IZNENADIO ODGOVOROM KAKO JE POČEO SVOJ SPORTSKI ŽIVOT!

Frane se nasmijao i upitao želimo li jedan funny fact o tome kako je počeo sa sportom. Naravno rekle smo, i s uzbuđenjem očekivali što će nam sada ispričati.

Znači vas zanima kako sam ja započeo sa sportom i završio s treniranjem rukometa? Pa krenimo… roditelji su me upisali prvo na plivanje, kako bi malo dalmatinac naučio plivati, no ja sam se svaki dana nakon treninga vraćao plačući. Naime bio je jedan grozan trener koji je bio izuzetno strog i netaktičan prema djeci, tako da sam prestao s plivanjem. Nakon toga, kao i svaki Dalmatinac sam otišao na nogomet. Moj tadašnji najbolji prijatelj trenirao je nogomet i to ni više ni manje nego u Hajduku, i tako sam ja krenuo s njim. Nedugo nakon početka moja majka se uplašila i rekla „nećeš ti glavom tući taj balun, ajde ti meni sinko na rukomet, jer ćeš tamo biti sigurniji.
Nakon što nam je to izjavio svi smo se u čudu nasmijali i pomislili „pa rukomet je najbrutalniji sport“, majka ga je bacila u kavez s vukovima. 🙂
I tako je Frane ostao u rukometu do 22. godine!

 

ŠTO TI SE NAJVIŠE SVIDJELO U RUKOMETU? SPORT ILI EKIPA?

Sport. To je odličan sport prije svega jer je momčadski. S aspekta razvoja mlade osobe (cure ili dečka) je  puno bolje baviti se momčadskim sportom nego individualnim. Prije svega radi socijalizacije (djeca se moraju naučiti funkcionirati i ponašati u društvu i u jednoj mikro zajednici), a onda i prilagoditi tom okruženju, koji će te ionako čekati kroz život. Jer kroz faks i kasnije posao, ionako smo okruženi  kolegama i drugim ljudima s kojima surađujemo na svakodnevnoj osnovi. Zato je bitno da se dijete nauči  ponašati u okruženju u kojem se nalazi, respektirat druge kao što se i drugi  moraju naučit respektirati nas same.

 

S MOMČADSKIM SPORTOM POPUT RUKOMETA, MLADI SE NAUČE SOCIJALIZIRATI I RESPEKTIRATI SVOJE TIJELO!

 

Takav sport te nauči prihvaćati svoje nesavršeno tijelo. Jer tuširanje s suigračima, dijeljenje svlačionice prihvatiš da ljudsko tijelo nije savršeno kao u reklamama te se učiš nositi sa svojom intimom. Ljudi iz individualnih sportova taj aspekt nemaju jer su ipak većinu vremena sami. Ovako shvatiš „ok, ja nisam savršen, on nije savršen, ni on isto… on ima malo drugačije tijelo nego moje i to je to“ čime zapravo prihvatimo sebe i svoje tijelo. Jer to možete vidjeti u bilo kojoj svlačionici: ima onih koji će se odmah počet skidat, a imate i onih sramežljivih. Tako da je s tog apekta rukomet super, jer se naučiš grupnoj socijalizaciji i puno više se naučiš odnositi prema svome tijelu. Nesavršeno je zapravo NORMALNO. To je pogotovo bitno za cure s obzirom na zahtjeve i stereotipe koji se stavljaju pred njih preko reklama, časopisa i drugih medijskih alata.

 

ŠTO FRANE MISLI O RUKOMETU I VRHUNSKIM SPORTAŠIMA

Kad smo se već nadovezali na brutalne sportove, upitali smo ga (budući da zna sve svjetske sportove i sve lige), koji je sport je po njemu najbrutalniji?

Jesam, dosta sam razmišljao o tome. Svaki borilački sport je brutalan radi čestih udaraca koji nerijetko završavaju teškim oštećenjima glave, ali i ekstremiteta. Ali ako gledamo druge, „učestalije“ sportove i to momčadske, to je onda rukomet. (ipak je to moj sport J )
Rukomet je jako brutalan sport zbog kontakta koji je jako čvrst, a sastavni je dio igre. Pogotovo kada uzmemo činjenicu da igrači nemaju nikakvu zaštitu (doduše sada će krenuti eksperiment s nošenjem gumenih zaštita za glavu). Tako da bi ja rekao ovako, sa aspekta rizika od ozljeđivanja, zaštite i karakteristike igre: Rukomet, američki nogomet i australski nogomet.  Australski nogomet?? Kakav je točno to sport? upitale se nas dvije ženske, koje znamo samo za europski nogomet, čak i neka pravila znamo oko nogometa. 🙂
Na što nam je on ponosno odgovorio: 
malo si zgooglajte australski nogomet  – nacionalni sport Australije, pa ćete vidjeti što je to! 😉 I time sam se malo bavio, ali je opako težak i zahtjevan. Hokej i vaterpolo su isto brutalni sportovi, ali hokejaši ipak  imaju veću zaštitu dok je vaterpolo usporeniji sport radi vode.

frane boban i Oliver Lušić-rukomet
Frane Boban s kolegom i rukometašom Oliverom Lušićem

 

Bavio si se rukometom i po tvojoj priči vidimo da si ga obožavao, kako to da si se prestao baviti tim sportom? Nisi li imao želju postati dio reprezentacije?

Iako sam imao veće ambicije poput reprezentacije, odlučio sam se ipak za fakultet. Shvatio sam jednostavno da se s tim sportom ne bi mogao dugoročno baviti kako treba uz ostale obaveze kao što je faks. Jer za profesionalni sport mora se ipak puno više uložiti i riskirati svoje zdravlje, a u prilog ne ide niti to da je rukomet ipak mali sport (u odnosu na košarku, nogomet, odbojku). Kada na to nadovežemo ozljede i veliku mogućnost da s 35 godina budem polupokretan čovjek bez radnog iskustva i druge profesionalne kompetencije, izbor je bio posvetiti se fakultetu

 

biti vrhunski sportaš je puno teže nego što to javnost doživljava!

Upitali smo ga „ da li mu je žao zbog toga?“ gdje je on s osmjehom rekao „Ne, nikako! Dapače, mislim da sam svojim izborom dobio puno bogatiji život i raznolikija iskustva u odnosu na profesionalne sportaše kojima se većinom život svede na: „trening, utakmica, putovanja“.

Ok, dosta smo ga ispitivali o rukometu, pa nas je zanimalo s kakvim ljudima trenira i kako ih kažnjava kada se švercaju! Jer i nama se ponekad na treningu dogodi da se volimo prošvercati! 🙂 Iznenadio nas je njegov odgovor na ovo pitanje i to s punim pravom.

Ja isključivo treniram motivirane sportaše, bilo to dijete od 6 godina ili žena od 66 godina. Motivacija je jedna od najbitnijih karakteristika sportaša. „Sportaš bez motivacije je mrtav sportaš“.

Vjeruješ li ti da je ova izjava točna – „hard work beats talent“?

Teško je generalizirati i nisam osoba koja će strpati sve u isti koš, ali talentirani sportaš koji ne želi raditi naporno sigurno neće ostvariti svoj puni potencijal. S druge strane, ukoliko imate radne navike i spremni ste raditi i više od svojih mogućnosti definitivno postoji ogromna šansa da uspijete. I radije ću raditi sa osobom koja voli raditi i trenirati, a nema toliki talent, nego s talentiranom i nemotiviranom osobom. Najbitnija je motivacija- pa pogledajte ljude koji sa 80 godina igraju tenis ili trče maratone i  ironman utrke!

 

NIKAD NEMA GREŠKE TIJEKOM IZGUBLJENE UTAKMICE, POSTOJI SAMO ŠKOLA IZ KOJE SE UČI.

Ok, shvatili smo da kog njega dolaze ozbiljni sportaši, ali sigurno se i njima dogodilo da izgube utakmicu, trku, borbu… Kako motiviraš sportaše nakon loše ili izgubljene utakmice?

Nikad nema greške tijekom izgubljene utakmice, postoji samo škola iz koje se uči. Pogrešno je jedino ukoliko ništa nisi naučio iz izgubljene borbe. Svoje sportaše motiviram tako da ih pitam što su napravili dobro te da to zapamte, a ono što su napravili loše, da to isprave idućoj utakmici. Obavezno ih pitam zašto misle da je to bilo loše, te kako bi to popravili na idućoj utakmici.  Postoji dobra izjava mojeg prijatelja s kojom se u potpunosti slažem, a to je: „da bi pobijedio prvo moraš izgubiti“, jer nije se nikad rodio netko tko je odmah bio prvak svijeta. Mora se izgubiti puno mečeva, da bi bio prvi. Pa sami primjer toga je i Michael Jordan, koji je  izjavio „da je tajna njegovog uspjeha to što je promašio preko 10-taka tisuća šuteva, kako bi u pravo vrijeme u bitnoj utakmici pogodio pravi šut.“

Oduševio nas je ovaj odgovor, pun psihološkog pristupa i motivacije. Stoga nas je zanimalo koga treba kriviti kad se izgubi utakmica: trenera ili sportaša?

Sve ovisi o kontekstu, jer i jedni i drugi su krivci, mada nije bitno tko je kriv već da iz tog iskustva izvuku pouku kako bi bili bolji sutra.. Psihologija i odnos između trenera i sportaša je jako bitna. Ukoliko trener i igrači ne izgrade most povjerenja sve ostalo pada u vodu. Zašto? Taj komunikacijski šum spriječiti će igrače da usvoje filozofiju i zadatke koje im trener želi postići i neuspjeh je onda samo pitanje vremena.

PSIHOLOGIJA I ODNOS IZMEĐU TRENERA i igrača JE NAJBITNIJA!

frane boban

„DJEČJE NATJECANJE JE KAO NAMA ODRASLIMA SVJETSKO PRVENSTVO“

Što bi savjetovao mladim sportašima, vezano za njihov uspjeh?

Bitno je da mladi ili stariji sportaš uživa u sportu koji trenira, jer dokle god mu je osjećaj sreće i ugode najbitniji, a ne novac ili karijera, on će biti uspješan i napredovati će.  Bitno je biti kvalitetna osoba i dobar sportaš, nego odličan sportaš bez psihičke i emocionalne stabilnosti. Svoje sportaše ne gledam kao objekte preko čijih ću sportskih uspjeha prosperirati, nego kao ljude koje prije svega educiram da budu bolje osobe, da budu šampioni. Velika je razlika između prvaka i šampiona.

Kako to misliš Frane, koja je po tebi razlika između pobjednika i šampiona?
Šampioni prihvaćaju pobjedu ali i poraz na određeni način –  bili  oni 1. ili 101. Šampione možemo okarakterizirati kao fair play osobe, pristojne, susretljive, pozitivne osobe koje poštuju suparnika, suce, ali i sve sudionike neke utakmice/natjecanja. Bitno je kako se netko ponaša prema svom suparniku, ali i publici, po tome se razlikuju prvaci i šampioni.

Sad kad nam je obrazložio svoje argumente, zanimalo nas je ima li on nekakav uzor u sportskom svijetu, da li je to neki šampion? Federer.
Znači li to da voliš tenis? Da, volim ja sve sportove, ali nije to razlog zašto mi je on uzor. Osim što je vrhunski sportaš, on je i šampion. Ponaša se kao gospodin na terenu i van terena, i smatram da je pravi primjer svakom mladom sportašu. Federer uvijek daje sve od sebe, pazi na svoju sliku, poštu je svoje protivnike iznad svega, a opet je uz to i vrhunski sportaš.

Što je s Đokovićem? Je li on šampion? Đoković je drastično promijenio svoje ponašanje prema suparnicima, ali i prema publici. Prije, dok nije bio najbolji na svijetu, često je znao predati meč u situaciji koja je već bila izgubljena, jer se nije znao nositi sa frustracijom i porazom. Mislim da je to nepošteno prema suparniku i da se na takav način šalje kriva slika i poruka mladim sportašicama i sportašima. Međutim, Novak je očito dosta radio na tome te mu se sada takve stvari ne događaju. A možda je to jer ga nitko ne može pobijediti, haha 🙂

 

FRANE –trener U ADIDAS ŠKOLI TRČANJA

frane boban u adidas školi trčanja
Frane Boban s adidas školom trčanja u talijanskom Trevisu, 5.3.2016.

 

Bio si prošle sezone i instruktor u adidas školi trčanja – koji je tvoj savjet za sve trkače koji se predomišljaju oko odlaska na polumaraton? Mogu li ga svi otrčati?
Moj cilj je educirati sportaše i pomoći im da budu bolji u svom sportu, ali i prenijeti im neke pozitivne ljudske osobine. Nebitno radi li se o profesionalnom ili rekreativnom bavljenju sportom –   svi oni su za mene sportaši. Jako je važno da ljudi sudjelovanje u nekoj sportskoj aktivnosti doživljaju na pozitivan način, da ih to ispunjava i čini sretnima, a tek onda možemo pričati o poboljšanju nekog rezultata. To se posebno odnosi na rekreativnu populaciju.

O čemu ovisi hoće li netko otrčati polumaraton i da li je to jedini razlog zašto se netko upisuje u školu trčanja?

Sve ovisi od osobe do osobe. Ali ako govorimo generalno, stvar je motivacije i kontinuiteta. Polumaraton je cilj, vrhunac jednog puta i avanture koja se zove: borba za zdravim, pokretnim i dugotrajnim životom. Simptomatično je da je najveća boljka današnjeg društva neaktivnost. Ljude se mora malo preplašiti i objasniti im koje su posljedice takvog načina života jer u suprotnom ih se teško vadi iz njihovih rutina i komfor zona. I zato im uvijek preporučam trčanje, jer je to jako jednostavna aktivnost i nema age limit tj. dobnu granicu. Ključ je stalno raditi na povećanju kvalitete života.

pristupiti iskreno svojim sportašima je nešto od čega ne odstupam, i  to je ono što oni cijene te mi pomaže da uspostavimo kvalitetan odnos koji se zasniva na poštovanju i povjerenju. Ne volim uljepšavati stvari i ljude zavaravati radi zarade ili nečeg sličnog, Ljudima treba objasniti i reći im što ih točno čeka te što od toga mogu dobiti. Iskrenost, direktnost i empatičnost su jedini ispravni put u izgradnji karijere, a pogotovo kada to uključuje vođenje drugih ljudi. Ne postoji uzalud izreka „Možeš varat ljude neko vrijeme, ali ne možeš varat ljude sve vrijeme“.

frane boban
Frane Boban, dan prije polumaratona u Trevisu 5.3.2016.

EVO KAKO JA ZAPOČINJEM PRVI TRENING U ŠKOLI TRČANJA:

„OD OVOG TRČANJA U ŠKOLI NEĆETE SMRŠAVITI, ALI…“


Prvi dan u prošlogodišnjoj školi trčanja sam odlučio malo šokirati ljude i izlaganje započeo s rečenicom –  „Od ovog trčanja nećete smršaviti“ na što su svi ostali zaprepašteni, s otvorenim očima, pogotovo žene. No nakon toga je slijedila rečenica „ALI ukoliko budete REDOVITI, UPORNI i kroz ovaj period promijenite malo PREHRANU možete napraviti I VIŠE OD TOGA! Možete i smršaviti i postati mišićaviji i zdraviji…“  i super, to je bio triger i rečenica koja je malo trgnula ljude te koja mi je pomogla da krenu za mnom.

Zašto bi netko trebao školu trčanja i da li je to garancija da će uspjeti bez da se ne ozlijede?

Ljudi se češće ozljeđuju na stepenicama, pa nitko neće vikati na građevinara što ih je napravio. To je jedan jako dobar projekt jer je pristupačan svima, jer za cilj ima da  pokrenemo ljude, da se rekreiraju i rade na svom zdravlju. Trčanje nije najbolja stvar i nije magični štap koji rješava sve probleme, ALI je jako dobra i jako jednostavna aktivnost, pogotovo za ljude koji se s ničim ne bave je jednostavnije otići trčati nego u teretanu. Jer za teretanu moraju znati tehniku obrazaca pokreta, vježbe, koje utege dizati, koliko ponavljanja, koliko serija. Komplicirano je to za prosječnu netreniranu i neupućenu osobu,  a ako se odluče trčati sve što trebaju je obuti tenisice i izaći van.

TRČANJE =  JEDNOSTAVNOST + PRISTUPAČNOST

OZLJEDE

Ajmo malo o lošijim stvarima.. sigurno si kao sportaš imao razne ozljede, no koja ti je bila najgora?

Uff imao samo puno ozljeda, ali ajde recimo da mi je najgora ozljeda bila ozljeda pete – fraktura petne kosti bez pomaka. Kost je pukla ali je ostala na mjestu, dugo sam to vukao jer nisam dobro zaliječio. Ali generalno kroz svoju karijeru sam imao jako malo ozljeda. Naime u skoku u rukometu  me je suparnik s leđa povukao i samo zakucao na pod i od siline udarca pukla je kost.

 

ŽIVOTNI CILJEVI – MOŽDA NEKA KNJIGA?

Planiraš li napisati knjigu, imaš veliku čitanost članka, šteta bi bila da to ne zaokružiš u knjigu problem je to što previše idealiziram stvari i često sam prekritičan. Smatraš li to manom ili prednošću?

I jedno i drugo. Uvijek si stavljam visoko ljestvicu i uvijek smatram da nešto što radim može biti. Pa onda kad izađe moj  članak, vidim da su ljudi zadovoljni i da je dosta čitan. Volim često pitati ljude za mišljenje, pogotovo one koji nisu kineziolozi. Jako je važno i mišljenje i kritika kolega jer na takav način napredujem kao kineziolog i kao osoba.  Volio bi napisati knjigu, ali ne još.

PROBLEM MOJE STRUKE je da postoji previše dezinformacija

Smatram da je problem moje struke da se krivo percipira u javnosti jer ima jako puno kvazi informacija  i ljudi koje te dezinformacije šire i ne znaju prepoznati. Ja to zovem „hiperprodukcija znanstvenog smeća“.  Ima puno članaka, knjiga, studija koje nisu utemeljena na pravim temeljima te im fali osnovih principa, a ljudi do kojih dolaze te informacije ne znaju to prepoznati. Smatram da bolje pisati malo, a kvalitetno. Radije bih napisao jednu knjigu koja će biti kvalitetna nego 10 koje će biti kopije prethodnih.

 

Što radiš u slobodno vrijeme? Nadam se da je nešto ludo i avanturistički… a kad ono…

U slobodno vrijeme obožavam čitati stručnu literaturu, educirat se o novim stvarima i nadograđivat se u svim aspektima. Psihologija, sociologija, nutricionizam pa i druge stvari. Prije svega je to jer sam po prirodi jako znatiželjna osoba. Volim analizirat situacije, promišljati postoji li bolji način, pristup ili vježba. Želja za napretkom i usavršavanjem je gorivo koje me pokreće i to koristim u postizanju da moji sportaši budu uspješniji.

Pretpostavljamo da si jako načitan i da o svemu možeš pisati, no koji način pišeš članke, otkrij nam tajnu tvoje čitanosti? 

Mislim da je ključ u tome što stalno tražim nove informacije, nove spoznaje pa stoga i sve lakše dolazim do potrebnih informacija.  Također proučavam druge stručnjake i njihov stil pisanja te iz toga uzimam ono što smatram da je ispravno i povezujem u neki svoj stil.  Treba imati i talent za pisanjem Jer ima kineziologa koji znaju i više, ali ne znaju to znanje prenijeti dugima. Meni to očito ide te mi je izuzetno drago da mogu pomoći ljudima u tom kontekstu. Također je i velika odgovornost.

BIT TRENERA znači biti  EDUKATOR!

Bitno je da znaš prenijeti to znanje, ako već živiš od toga, pa makar ti znao i manje. Prokletstvo moje struke je što transformacije kod ljudi možeš postići na jako puno načina. Moje razmišljanje je da se trebam oboružati sa što više alata i metoda kako bih što bolje prilagodio trening potrebama i cijevima ljudi s kojima radim.

frane boban, edukacija za HNS
Frane Boban, edukacija za HNS

I tako smo mi sa zadnjim pitanjem došli i do kraja intervjua s ovim simpatičnim dalmatincem i odličnim psihologom. Iako je trajao kratko, čuli smo puno korisnih savjeta od ovog mladog trenera koji definitivno ima ONO NEŠTO što ga predodređuje da bude odličan edukator i prenositelj znanja. Vjerujemo da će Frane u svojoj karijeri napisati barem jednu sportsku knjigu, ali još više nas veseli što će svi njegovi mladi i stariji sportaši odrasti i postati odlične i kompletne osobe, a to je još bitnije.

 

POLLEO SPORT

Vidi sve
Elasti Joint, 384 g - Orange
Elasti Joint, 384 g - Orange
49.99
Read more
Polleo Sport vreća za boks, 175 cm
Polleo Sport vreća za boks, 175 cm
169.99
Read more
Melatonin 1mg, 180 tableta
Melatonin 1mg, 180 tableta
19.99
Read more
CLA 1000mg, 60 kapsula
CLA 1000mg, 60 kapsula
16.99
Read more
Protein Cookie, 75 g - Double Chocolate
Protein Cookie, 75 g - Double Chocolate
2.99
Read more
BCAA, 250 g
BCAA, 250 g
11.99
-40%
Read more
Magnezij 375 mg, 100 kapsula
Magnezij 375 mg, 100 kapsula
19.99
Read more
100% Whey Gold Standard, 900 g - White Chocolate Raspberry
100% Whey Gold Standard, 900 g - White Chocolate Raspberry
44.99
Read more
BCAA 1000, 200 kapsula
BCAA 1000, 200 kapsula
29.99
Read more
BCAA 1000, 400 kapsula
BCAA 1000, 400 kapsula
49.99
Read more
Creatine 2500, 200 kapsula
Creatine 2500, 200 kapsula
41.99
Read more
Cink, 15 mg, 100 kapsula
Cink, 15 mg, 100 kapsula
14.99
Read more
Zeleni čaj, rinfuza, 500 g
Zeleni čaj, rinfuza, 500 g
9.99
Read more
L-Carnitine Liquid, 25 ml, 20 ampula - Peach
L-Carnitine Liquid, 25 ml, 20 ampula - Peach
39.99
Read more
FlavDrops, 50 ml - Vanilija
FlavDrops, 50 ml - Vanilija
6.99
Read more
Creatine, 500 g
Creatine, 500 g
44.99
Read more
L-Glutamine, 600 g
L-Glutamine, 600 g
34.99
Read more
Bučica gumirana 4 kg Atleticore
Bučica gumirana 4 kg Atleticore
15.99
Read more
Vitargo +Electrolyte, vrećica, 70 g
Vitargo +Electrolyte, vrećica, 70 g
2.99
Read more
Vitargo Carboloader, vrećica, 75 g
Vitargo Carboloader, vrećica, 75 g
2.99
Read more

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Building Body premium

Pridruži se BB obitelji potpuno besplatno i ostvari razne pogodnosti:

 

pristup premium sadržaju

najnovije vijesti iz svijeta fitnessa

prijava na naš newsletter

ekskluzivni popusti u Polleo Sportu

Registriraj se