Funkcionalna procjena pokreta

Iako svoje začetke bilježi još 1995. g., ova dijagnostička metoda tek posljednjih godina uzima većeg maha te je gotovo nezaobilazno sredstvo napretka vrhunskih sportaša širom svijeta. Njome se procjenjuje učinkovitost lokomotornog sustava, ponajviše kroz procjenu stabilnosti (odupiranje neželjenim silama kao i sposobnost kontrole jakosti i snage) i mobilnosti različitih dijelova tijela (odgovarajući opseg pokreta u pojedinom zglobu). Uočavaju se, naime, svaka odstupanja u odnosu na pravilno izvođenje vježbe koje karakterizira ravnoteža, brzina, skladnost pokreta i sl., popraćeno što manjim utroškom energije.

Osnovna misao na kojoj se metoda zasniva pretpostavlja kako svaki mišić i zglobni sustav mora djelotvorno obavljati svoju funkciju da bi cijelo tijelo imalo visoku razinu funkcionalnosti.

Bateriju testova čini 7 bazičnih zadataka:

• duboki čučanj
• iskorak na liniji
• sklek
• prednoženje iz ležanja na leđima
• prekorak preko prepone
• test mobilnosti ramena
• rotacijska stabilnost u jednonožnom uporu klečećem

Tako koncipirano testiranje pruža informacije o razini deficita na relaciji dominantna/podređena i prednja/stražnja strana tijela, kao i niz drugih informacija važnih za konstruiranje/korekciju programa treninga (eventualne slabe točke, razlozi pojave boli pri određenim pokretima, razlozi uzastopnog ozljeđivanja istih dijelova tijela itd.).

Dobrobiti FMS metode u rekreaciji

FMS metoda ne zahtijeva velik broj raznih uređaja te je dostupna gotovo svakome. U rekreativnom smislu boljeg izgleda tijela ili očuvanja zdravlja, FMS svakako može pružiti bitne informacije tipa: razine deficita podređene strane tijela spram dominantne koji može uzrokovati blagi otklon u posturi čovjeka; identifikacijom i korekcijom slabijih dijelova tijela omogućiti brži oporavak nakon ozljede stečene tokom svakodnevnog života; razlozi otežanog/nemogućeg izvođenja na oko jednostavnih struktura gibanja i sl. Također je pojava u zapadnim zemljama, da pojedinci koji se žele uključiti u kolektivne programe tjelovježbe (zumba, aerobic i sl.) zbog različitih razloga te programe ne mogu pratiti. Neki se pritom odlučuju na FMS metodu dijagnosticiranja izvora problema te korekciju istih, nakon čega se bez poteškoća priključuju željenim programima tjelovježbe. Manje aktivni rekreativci su zbog slabije spremnosti na zahtjeve treninga (u odnosu na potpuno spremne sportaše) logično podložniji i ozljedama. Nije rijetka pojava, primjerice u Kanadi ili Sjedinjenim Američkim Državama, da savjesni rekreativci uoči početka bavljenja tjelesnom aktivnošću najprije naprave FMS ili neku odgovarajuću dijagnostičku metodu kako bi smanjili mogućnost relativno brze ozljede.

Primjer: rekreativac sa slabijom fleksibilnošću u zglobu kuka učestalim prezahtjevnim opterećivanjem te regije tijela, može potencirati teže ozljede. FMS metoda omogućuje otkrivanje uzroka i lokacije smanjene fleksibilnosti, kao i primjenu odgovarajućih korekcijskih vježbi što će omogućiti manju mogućnost ozljeđivanja, ali i povećati efikasnost pojedine vježbe tokom treninga.

Primjena u vrhunskom sportu

FMS metoda širokog je značaja u vrhunskom sportu, gdje može poslužiti u njegovim različitim sastavnicama. Osim kao brže i efikasnije sredstvo napretka zbog ciljanih korekcija mogućih deficita, u nekim sportovima može biti od presudnog značaja generirajući nijanse između pobjede i poraza. Njenom se primjenom omogućuje ostvarenje maksimalnih sposobnosti sportaša jer se korekcijama nedostataka u bazičnim vježbama (važnim za daljni napredak) mogu provoditi druge vježbe i u onom opsegu koji ne bi bio moguć bez uočavanja i rješavanja nastalih deficita. Ovo svakako može biti jedan od razloga neželjenog zaostajanja sportaša u odnosu na konkurenciju u određenim dijelovima sezone. Prilagodba FMS metode na pojedine faze sportske pripreme očituje se u dolasku do niza informacija, važnih za kvalitetno provođenje zadaća svake faze.

Primjer:

1. U prijelaznom razdoblju će se u nešto relaksiranijem tonu u odnosu na prednatjecateljsko više pažnje moći posvetiti povećanju opsega pokreta u zglobu ramena

2. Dobivanje informacija o tomu koje će se dopunske vježbe koristiti osim već programiranih u bazičnom pripremnom periodu

Kako korekcijom disbalansa doprinosi razvoju simetrije, FMS svoje učinke pronalazi u svakome sportu.

Primjer:

1. Prevelika razina asimetrije lijeve i desne strane tijela u skijaša juniora svoje će posljedice multiplicirati prilikom prolaska onim dijelovima staze koji zahtijevaju velike brzine. Tada se sile na lokomotorni sustav bitno povećavaju zbog čega može doći do teških ozljeda pri promjeni smjera kretanja prebacivanjem težine tijela s jedne na drugu nogu, ukoliko je disbalans među njima prevelik. Takve posljedice mogu prouzročiti izbivanje skijaša s utrke po nekoliko mjeseci, a kao jedan od potencijalnih uzroka definitivno može biti nedovoljna simetrija tijela.

2. U veslačkome osmercu preveliku asimetriju tijela imaju 2 ili 3 člana posade. Time mogu bitno narušiti konačan rezultat i onemogućiti uspjeh onih članova posade čiji su treneri pridavali pažnju simetričnosti tijela prilikom treninga (situacija kada svi članovi nemaju istoga trenera).

Jednostavnost provođenja FMS metode, koja zauzvrat projicira velik broj ključnih informacija, trenerima omogućuje jedno sredstvo više te o njima samima ovisi na koji će se način upotrijebiti zbog specifičnosti svakog pojedinog sporta. Uputno je i nadograditi metodu još ponekim testom karakterističnim za vlastiti sport, a koji će pružiti još detaljniji uvid u trenutno stanje sportaša.

U sportovima koje karakterizira nastup kraćeg trajanja, a konačan ishod direktno može ovisiti o djeliću sekunde ili meč može završiti već u početnim sekundama izvedbe, određeni tjelesni deficiti mogu biti od presudnog značaja.

U sportovima dužeg trajanja prevelika razina asimetrije također može determinirati slabim reakcijama u ključnim trenucima natjecanja (tenis, cestovni biciklizam, nogomet, odbojka itd.).

Zaključno

FMS ima značajnu ulogu u prevenciji ozljeda sportaša i rekreativaca. S obzirom na njenu sve veću uporabu u zapadnim zemljama svakako je treba barem proučiti. Osim prevencije, nudi velik broj ključnih informacija za: konstruiranje/korekciju programa treninga, određeni udio u rehabilitaciji, usmjeravanje na bitne nedostatke prilikom sportske pripreme i sl. Primjenom (dijagnoza i korektivne vježbe) tako koncipirane metode mogu se ostvariti kapaciteti koji će biti od presudne važnosti tokom sportskog natjecanja. Osim navedenog, smanjenom stopom ozljeđivanja može omogućiti i produljenje sportske karijere.