Frank Zane – biografija bodybuilding legende

Frank Zane (rođ.1942.g.) jedan je od bodybuilding legendi, trostruki osvajač Mr. Olympia, učitelj (predavao je matematiku i kemiju u srednjoj školi) i magistar psihologije. U doba svoje najveće slave bio je poznat pod nadimkom “The Chemist” –  koji je zaslužio zbog diplome iz kemije, ali i zbog obilatog korištenja brojnih suplemenata (što u ono vrijeme nije bilo uobičajeno) te zbog znanstvenog pristupa u natjecateljskim pripremama i vrlo preciznom tempiranju forme na dan natjecanja.

Njegova sada već legendarna estetsko – klasična fizionomija i nevjerojatno detaljna definicija i mišićna separacija kao i tjelesna konstitucija, koja u odnosu na tadašnju konkurenciju, nije bila previše masivna (natjecateljska težina 84-90 kg na 175 cm visine), ali je ipak postavila standarde koji su do danas (p)ostali sinonim savršenih proporcija i ljepote tijela sažetih u još jednom njegovom nadimku – ”Mr. Symmetry”.

Zane se posebno izdvajao po drugom najužem struku od svih Mr. Olympia (odmah iza Sergia Olive) koji je skupa sa širokim ramenima stvarao toliko poželjan ”V-izgled” trupa i koji je postao njegov zaštitni znak. Osim toga njegovi trbušnjaci se još uvijek smatraju jednima od najboljih u povijesti bodybuildinga! Također Frank Zane je jedan od nekoliko ”najlakših” Mr.Olympia (težine ispod 90 kg), ali i jedan od samo 3 natjecatelja koji su ikad pobijedili Schwarzeneggera.

Zaneov uzor bile su skulpture antičkih sportaša, ali najviše legendarni Steve Reeves u svojim brojnim filmskim ulogama mitskog Herkulesa i zbog kojeg je još u srednjoj školi počeo vježbati s utezima. Prve bučice kupio je sa 14 godina, a dodatni motiv za vježbanje bio je i taj što je živio u relativno opasnom susjedstvu punom uličnih tučnjava od kojih se htio maknuti.

Jednom kada je počeo trenirati više nikad nije prestao i sa 18 godina, 1960.g. izašao je na svoje prvo natjecanje u Allentownu (Pennsylvania, SAD) gdje je među 45 natjecatelja zauzeo za njega vrlo razočaravajuće 5. mjesto. No kada ga je u backstage-u prilikom ”pumpinga” za binu vidio Bob Hoffman  (predsjednik Međunarodne federacije za dizanje utega i kulturizam koja je u to vrijeme bila konkurent drugoj federaciji, IFBB-u) i oduševljeno mu rekao: ”Da ja imam tijelo kao ti, stalno bih bio bez majice!” mladom Zaneu je to dalo takav ”vjetar u leđa’ da se odlučio još više natjecati.

Frank Zane je između 1962. i 1972. godine bio Mr. Keystone i Mr. Sunshine State, Mr. International, Mr. World, te je osvojio 3 titule Mr. America i 5 naslova Mr. Universe (2 za IFBB i 3 za NABBA), a Mr. Olympiu je osvojio 3 godine zaredom (1977. – 1979.). Natjecao se ukupno 22 godine od čega na Mr. Olympia tijekom 11 godina, odnosno 10, jer je 1981. god. bojkotirao to natjecanje, a umirovio se nakon Mr. Olympia 1983.g.

Okršaji s Arnoldom

Zanimljivo je da je svoj prvi naslov Mr. Universe 1965.g. osvojio ispred tada 19-godišnjeg Arnolda Schwarzeneggera koji se morao zadovoljiti mjestom ”prvog gubitnika” – kako neki nazivaju drugo mjesto. Schwarzenegger mu se za taj poraz ”revanširao” 9 godina kasnije na Mr. Olympia (1974.) kada su ”zamijenili” mjesta na pobjedničkom postolju, a indirektno i famozne 1980.g. – koja je do danas ostala najkontroveznija i najviše diskutirana Mr.Olympia u povijesti (održana u Sydney Opera House, Australija).

Naime, na tom Mr. Olympia natjecanju 1980.g. Frank Zane je nastupio nakon što se opravio od jedne po život opasne ozljede (pri čemu je uspio zadržati svoju čuvenu definiciju, ali ne i mišićnu masu – koja mu je u odnosu na prethodnu godinu bila značajno manja). S druge strane Schwarzenegger je šokirao bodybuilding svijet kada se samo dan prije početka natjecanja neočekivano vratio iz ”mirovine” (u koju se povukao 1975.g. i nakon 6 uzastopno osvojenih Mr. Olympia, što je tada bio apsolutni rekord) – i za koju se pripremao svega 8 tjedana!

Osim njih dvojice nastupile su i druge legende ovog sporta kao što su Mike Mentzer, Chris Dickerson i Boyer Coe svi u svojim najboljim izdanjima, dakle sam ”crème de la crème bodybuildinga”, što je tu Mr. Olympiu učinilo jednom od najnapetijih i najiščekivanijih. Kada je Arnold proglašen pobjednikom to je izazvalo opći kaos i glasno negodovanje publike uz salve kritika na račun nedostatka njegove uobičajene veličine i definicije.

Tom prilikom se drugoplasirani Chris Dickerson vratio na stage i počeo vikati: ”Ne mogu vjerovati”; trećeplasirani Frank Zane je rezignirano bacio svoj trofej o zid backstage-a, a petoplasirani Mike Mentzer tvrdio kako je žrtva političke zavjere. Kako bi iskazali svoje ogromno nezadovoljstvo takvim rezultatima, natjecatelji od drugoplasiranog do šestog odlučili su bojkotirati i ne nastupiti na sljedećoj Mr. Olympii, 1981.g. Također Miku Mentzeru je ovaj poraz zadao toliko snažan udarac da se nakon njega nikad nije oporavio i zauvijek odustao od profesionalnih natjecanja.

Zanimljivo je i kako se baš od te Mr. Olympie, 1980.g. ponovno vratila samo jedna težinska kategorija (za razliku od 6 prethodnih, 1974. -1979.g., koje su imale po 2 težinske kategorije, ispod i preko 90 kg) kako bi se na taj način forsirao direktan sraz između krupnih i manjih natjecatelja. Još jedan podatak koji ”dolijeva ulje na vatru” je i taj da je CBS TV snimila tu kontroverznu Mr. Olympiu ali je nikad nije emitirala (što je ujedno bilo i posljednji put da neka Američka TV mreža snima to natjecanje).

Vjerojatno svjestan cijelog kaosa i kontroverzi koje je izazvala njegova pobjeda Arnold je tom prilikom izjavio: ”Bit ću vrlo iskren, ovo je bio najviši nivo natjecanja od svih natjecanja na kojima sam ikad nastupio!”.

Zane je najviše trenirao prema jednostavnom trostrukom split sistemu – prema kojem je prvi dan radio leđa, biceps i podlaktice; drugi dan noge i treći dan prsa, ramena i triceps; nakon čega je slijedio dan odmora i zatim se sve ponavljalo – i za koji vjeruje da je najbolji kada vježbač stekne više iskustva i ”staža” u teretani.

Drugi trening sistem koji je koristio bio je Arnoldov split sistem prema kojem se vježbalo 6 dana zaredom (prvi dan: leđa i prsa; drugi dan: noge i treći dan: ramena i ruke; nakon čega se bez dana odmora sve ponavlja, a dan odmora slijedi tek nakon 6. dana) i prema kojem je većina bodybuildera vježbala tijekom 70-ih godina, ali za koji Zane vjeruje da dovodi do pretreniranosti.

Svoje zaostale skupine, u koje su spadali listovi, trenirao je umjereno teškim opterećenjem, jednom u 4 dana, vježbao ih blizu, ali ne i preko ”otkaza”, s dosta opadajućih serija, a zatim im je davao dovoljno vremena za oporavak.

Na pitanje kako je razvio svoje čuvene trbušnjake i zadržao svoj struk tako malim, Zane je rekao da je radio jako puno trbušnjaka, nekad i do pola sata (naročito tijekom natjecateljskih priprema), po 1000 ponavljanja i to u super setovima s dizanjem nogu i ”cruncheva” svaki po 50 ponavljanja, zatim dizanje koljena sa sjedećim ”twistevima”.

Frank Zane je posljednjih 30-tak godina napisao brojne knjige o fitnessu i bodybuildingu: The Zane Way to a Beautiful Body (1979), Super Bodies in 12 Weeks (1982), Zane Nutrition (1986), Fabulously Fit Forever (1992) i druge; pokrenuo svoju web stranicu, održavao seminare i promovirao svoje knjige, a 2011. pojavio se u dokumentarcu ”Challenging Impossibility” koji je bio u službenoj selekciji Tribeca Film Festivala.

Primljen je u ”Joe Weider Hall of Famea” a 2003.g. dobio je i ”Arnold Schwarzenegger lifetime achievement award’‘. Danas Frank Zane sa svojom suprugom Christine živi u San Diegu i s njom vodi svoj fitness centar ”The Zane Experience” specijaliziran za pružanje individualnih trening seminara.

Ako ste propustili pročitajte i prethodne članke o legendama bodybuildinga, Larryju Scottu i Sergiju Olivi.