Dnevnik životne transformacije

Luka Šikić – per ferrum ad astra!

Ja sa 17 godina. Oduvijek sam bio „mali debeli“, karakterizirali su me široki struk i bokovi te uska ramena. Zaključujem da mi genetika nije naklonjena, tj. „takav sam kakav sam.“  Pokušavam s najrazličitijim timskim sportovima, ali nikad mi nije išlo dulje od par tjedana u komadu.

Neuredan život, neuravnotežena prehrana i preveliki kalorijski višak doveli su me do nikad debljeg stanja. U trećem razredu srednje škole na svoju visinu od 178 cm skupio sam 97-98 kg. Nikada nisam bio teži. Sramio sam se svoga tijela i vjerujem da se puno ljudi može u tome prepoznati.
Punoljetnost mi je bila neka vrsta prekretnice/pokretnice te krećem u teretanu sa jednostavnim ciljem – smršaviti.

U 4. razredu srednje škole počinjem pokazivati pojačani interes za prehranom i treningom te krećem u teretanu i drastično smanjujem hranu. Jedem jednom dnevno i to najčešće obrok u školi koji se sastojao od par šnita kruha, nešto salame i soka. Kroz 2 mjeseca takve prehrane padam 10+ kilograma što me vodi do mršavijeg izgleda što sam u to vrijeme smatrao velikim uspjehom. No, gledajući iz današnje perspektive i dalje je taj izgled normalan za jednu osobu koja ne trenira, a ja sam iza sebe imao već jednu godinu treninga u teretani.

Treninzi koje sam tada radio, bili su klasični početnički programi koje vam propisuje svaka teretana. To je onaj trenutak kada uzmete letak sa pulta, primijetite hrpu izolacijskih vježbi za pojedine mišiće i strogo se držite famoznih 3×10-12. Nisam vodio računa o podignutom teretu, nisam znao što je periodizacija niti što zapravo čini mišiće većima. S obzirom da je teretana bila mala, kvartovska, ljudi oko mene su također slijedili iste/slične programe i uglavnom tapkali u mjestu. Taj period se jako odužio i izgubio sam, a izgledao sam gotovo identično kao i na početku. Nešto nije valjalo.

U 2007. godini treniram, ali ne znam što radim. Prehrana i trening su loši, rezultati jedva vidljivi. Mjeseci prolaze, a ja sam isti.

Još jedna neuspješna sezona i još jedna godina više u teretani.

S obzirom na godine staža u teretani, neki napredak je morao biti vidljiv iako je sve postignuto trebalo biti napravljeno u pola godine. No, lako je biti generalom poslije bitke.

Utrošeno je vrijeme, strahoviti trud i novac.
Prvi pravi napredak krenuo je u 2010.godini ulaskom u powerlifting svijet. Tri discipline: čučanj, bench press i mrtvo dizanje, postali su dnevna rutina mog treninga. Cilj je bio jednostavan, povećati ukupni zbroj tih vježbi i konstantno dizati sve veće težine.

Napredak je bio očigledan jer sam još uvijek kao početnik mogao stalno dizati veće težine bez obzira na lošu organizaciju treninga. Početkom 2011. odradio sam svoje prvo powerlifting natjecanje i vratio se kući prezadovoljan. Konačni rezultati na prvome natjecanju: Čučanj: 170 kg, bench press: 95 kg i mrtvo dizanje 205 kg. S obzirom da su teži treninzi tražili i veće količine hrane, to se odrazilo i na moj postotak sala. No, isplatilo se! Napredak je bio i više nego očigledan.

Kroz 2011. godinu sam i dalje u powerlifting svijetu. Redovit sam i uporan.

Kako je godina prolazila,zima prošla i došlo toplije vrijeme, odlučio sam se da je vrijeme za fazu definicije. Primjenjujem 3 različite dijete čiji su autori 3 prominentna svjetska „gurua“ prehrane.

Napredak je očigledan, a ja više nego zadovoljan jer nikada nisam bolje izgledao. Na kraju dijete, kada sam podvukao crtu, zaključio sam da je ipak moglo i bolje i zabilježio si najbitniju stvar, a to je ne mijenjati tip dijete svaka 3 tjedna i ne očekivati čuda. Treba biti strpljiv i uporan jer rezultati ne dolaze preko noći.

2011., po povratku s godišnjeg odmora, najavljeno je Državno natjecanje u powerliftingu u 1.mj. 2012. godine. Odlična ekipa i super druženje na prvom powerlifting natjecanju doveli su do toga da nastup uopće nije bio upitan. Prethodno iskustvo (2010.) govorilo mi je da će to biti opet jedan predivan dan sa istomišljenicima.

Odlučio sam priremati se za „državno“. Trening je organiziran, prehrana je bolja. Shvaćam da mi za napredak treba hrane pa niti ne štedim na kalorijama, iako pazim na namirnice koje jedem. Treninzi su jako dobri, jačam svakim danom. Rekordi su se rušili svakih par tjedana i ja sam napredovao sve više i više. Na natjecanju ostvarujem rezultate: čučanj: 200 kg, bench press: 105 kg, mrtvo dizanje: 235 kg.

Moj cilj je ostvaren, a vrijeme od 9. do 1. mjeseca prošlo je za tren.

Nakon natjecanja, odmaram tijelo, nešto manje kilaže dižem na treningu i posvećujem se više bodybuildingu. U veljači 2012. godine dolazim do 90 kg i zaključujem da je to maksimum. Nije više imalo smisla, sam sebi sam bio „pretežak“. Odlučujem da je vrijeme za promijeniti prehranu te skinuti višak kilograma. Dijetu sam započeo negdje u veljači.

Treninzi su bili zaista „teški“ i imao sam dovoljno vremena posvetiti se sebi i napretku. Bilježnica sa planiranim treninzima, strašna volja i krenuo sam se spremati za ljeto 2012. Strašno sam puno truda uložio u toj godini i nisam nikada teže trenirao.

Primjeri sa treninga u to vrijeme:

Bench press (sa 100 kg). Znam da će mnogi reći pa mogao si više. Istina, mogao sam više, ali je primaran cilj bio polako jačati, čuvati svaki gram mišića i pritom gubiti maksimalno sala.

[youtube=http://www.youtube.com/watch?v=1EuRTgwaw2o]

Mrtvo dizanje sam odlučio maksimalno povećati. Sa cca 84 kg vukao sam 240 kg sa poda. Tehnika izvođenja nije najbolja, ali ovo je bilo mojih 110%. Moj “all time” rekord, nikada jači. Gotovo ¼ tone u rukama. Deadlift je produkt programa u trajanju od 10-12 tjedana.

[youtube=http://www.youtube.com/watch?v=nz7Wp6yb8Zs]

5 mjeseci kasnije, izgledao sam najbolje u životu. Super zadovoljan procesom jer sam opet uočio neke nove greške i naučio hrpu novih stvari. Konačne mjere su bile 178 cm i 82 kg.

Početkom 2013. odlučio sam raditi masu i bio na jako dobrome putu, ali sam se razbolio i u mjesec dana izgubio oko 8kg, a rezultat je bio demotivirajući. Mjesec dana bolesti i još toliko oporavka i sve lađe su mi potonule.

Nisam klonuo duhom jer sam znao što je „muscle memory“ (mišićna memorija), a posjedovao sam dovoljno znanja i volje da vratim izgled koji sam imao ljeto prije. U periodu nakon bolesti, zbog straha od konstantnog gubitka kilograma, unosio sam u sebe kalorija koliko god sam mogao i to sa jednim ciljem – što prije vratiti ono što sam imao.

U dva mjeseca sam se potpuno oporavio i došao na 93 kg. Vratio sam dosta izgubljenih mišića, ali nakupio nove masne naslage. Došlo je vrijeme za kompletnu „čistku“ dobivenog sala. Sredio sam se u glavi, organizirao prehranu i trening na papiru i bilo je vrijeme za pripreme za plažu 2013. Morao sam iskoristiti svo svoje znanje kako bih se doveo do meni zadovoljavajućeg izgleda.

5 mjeseci kasnije – forma života. Sve u svemu, bio sam izuzetno zadovoljan. Iako je cijela dijeta trajala 5 mjeseci, bila je najlakša do sada. Polako, ali sigurno. Razlika u kilaži je oko -10 kg, a isto toliko je otišlo i centimetara oko struka.

Moj put je trajao jako dugo i još uvijek traje. U procesu transformacije pročitao sam tisuće stranica razne literature, uočio greške na sebi i na ljudima koje sam trenirao ili savjetovao.

Nitko ne zna sve i zbog toga je potrebno konstantno preispitivati vlastite postupke i educirati se. S obzirom da ne možete praksu imati odmah, ostaje vam teorija.

Primijenite teoriju u praksi i rezultati ne mogu izostati.