Bodybuilding | Fitness | Um, tijelo i emocije

Suvremena zapadna slika svijeta kojom smo svi manje-više zaraženi temelji se na novovjekovno-mehanicističkoj pretpostavci o dualizmu tijela i uma. Pri tome je um kao mišljenje, logika i analitičnost podignut na razinu više vrijednosti, dok je tijelo stavljeno na raznu manje vrijednosti. Um se veže uz koncepte kulture, civilizacije i tehnike dok se tijelo veže uz prirodu, emocije i nagone. Dakako podjela je vrlo kruta i u suvremenim znanstveno-humanističkim krugovima podigla je masu kritika, pri čemu su najzanimljiviji upravo kontra zaključci koji govore o neraskidivoj povezanosti sve tri sfere, dakle o bitnoj povezanosti i uma i emocija i tijela, te njihovoj jednakovrijednosti.

Posljedice stare slike svijeta o dualizmu um-tijelo vide se svuda oko nas, u svakom segmentu društvenih odnosa, u odnosu prema tijelu, u načinu života suvremenog zapadnog čovjeka. Recimo, samo rijetki poklanjaju pažnju svojoj tjelesnosti na taj način da se bave cjelovitim tjelesnim aktivnostima u dovoljnoj mjeri, s ciljem razvoja svih svojih ljudskih potencijala. Najčešće ljudi nisu motivirani zdravljem i radom na sebi već pukim propagandnim porukama o ljepoti. Neki su pak motivirani pronalaženjem seksualnog/e partnera/ice ili potrebom za vrijednošću i prihvaćanjem od okoline. Ipak, svaka motivacija u smislu osvještavanja potrebe za svakodnevnom tjelesnom aktivnošću je pozitivna u mnogim aspektima.

No, kako se tjelesnost stoljećima potiskivala i kako smo odgojem i obrazovanjem posisali sistem potiskivanja tjelesnosti, nismo niti svjesni kako na nas djeluju promidžbene poruke bazirane na tjelesnosti. Reklame manipuliraju tijelima, ženskim, muškim, lijepim tijelima, idealnim tijelima da bi privukle našu pažnju. Tjelesnost je magnet za prodaju artikala. Da je tjelesnost dovoljno osviještena ona ne bi bila takav magnet i ne bi ju se moglo toliko upotrebljavati u manipulativne svrhe. S jedne strane iako je tjelesnost manje vrijedna zato što je ne-umska, ona istovremeno na društveno-tržišnom nivou postaje više vrijedna jer je platforma pogodna za manipulaciju. Takvo proturječje stvara ujedno unutrašnje konflikte u našim bićima.

I potiskivanje tijela i hipernaglašavanje tijela izostavljaju osvještavanje o cjelini čovjekovog bića. Oba stava zanemaruju bitnu i neraskidivu povezanost svih sfera čovjeka – povezanost tijela, uma i emocija. No kako takvu povezanost dokazati u praktičnom smislu, ako preskočimo puko teoretiziranje? Dobri primjeri je za to su bildanje i fitnes.

Nakon sustavnog bildanja i fitnesa, kojima se aktiviraju sve mišićne skupine i dijelovi tijela, uglavnom se osjećamo više zadovoljni, motivirani za životne obaveze, veseliji i snažniji. Bildanje i fitnes neposredno interveniraju u socio-psihičku sferu čovjeka jer pozitivno utječu na ukupno zdravlje, motivaciju, komunikaciju, emociju sreće i životnog zadovoljstva, volju za obavljanjem poslovnih i svakodnevnih obaveza, itd. Pri tome se na neurohormonalnom planu podižu primjerice hormoni sreće kao što su serotonin, dopamin, endorfin a iscrpljuju se hormoni stresa i napetosti. Utjecaj je sličan kao kod vježbi relaksacije u kojima se potiču procesi detoksikacije organizma što za posljedicu ima smanjenje stresa u mišićima čime se smanjuje emocionalna i mentalna napetost i stres. To ukratko znači da tjelesna napetost direktno utječe na emotivnu i mentalnu napetost, pa ako relaksiramo tijelo sustavnim vježbanjem istovremeno ćemo se relaksirati i mentalno i emocionalno.

Dakle, može se zaključiti da je veza tijela, uma i emocija neraskidiva jer se u ovom slučaju od njegovanja tijela kreće prema njegovanju mentalnih i emotivnih sfera. I upravo tu cjelovitost sfera suvremeni pogled na svijet uporno zanemaruje odgajajući napola ljudska bića čija se polovičnost manifestira neiscrpnom tupošću, nesretnošću, nezadovoljstvom, potrebom za kompenzacijskim kupovanjem i otvorenošću na manipulaciju i podložnost.

Chandra Qeen, sociologinja