Soja je super, soja je fuj? | Vijesti | Bodybuilding | Fitness

Proizvodi od soje, a posebno mlijeko, ispiru kalcij iz kostiju, potiskuju rad štitne žlijezde te izazivaju kaos u tijelu. Za sve koji misle da je soja zdrava ovo mora zvučati šokantno. Je li istinito?

Zar soja nije supermahunarka koja omogućuje vegetarijancima da ne ovise o aminokiselinama životinjskog porijekla? Poljoprivrednici je vole i jer obogaćuje tlo dušikom, a liječnici je često preporučaju ženama u menopauzi i trudnicama.

Australka Elaine Hollingsworth (74) jedna je od autora koji ukazuju da superhvaljenu soju zapravo trebamo izbjegavati. U svojoj knjizi Preuzmite kontrolu nad svojim zdravljem i otrgnite se industriji bolesti otvara horizonte prirodnih načina liječenja. Ali ma koliko uvjerljiva bila, treba imati na umu da spisateljica nije znanstvenica, već bivša glumica, te da osobno nije sudjelovala ni u jednom ozbiljnom istraživačkom radu.

Zašto sljedeće tvrdnje iz knjige Elaine Hollingsworth treba uzeti s rezervom i dodatno provjeriti s obzirom na stanje vlastitog organizma?

Katastrofalni utjecaj na štitnjaču i hormone?

Fitoestrogeni u soji, navodi dr. Royce Bailey, kardiolog iz klinike u Hendersonvilleu, imaju sličnu strukturu kao i obični estrogen, no njihova je snaga vrlo različita 1/1000-tina snage na štetu soje. Sojini fitoestrogeni ne potiču zato ni receptore na isti način pa je utjecaj opet oslabljen. Uz to treba dodati da soja ne sadrži nikakav oblik progesterona, pa su panična upozorenja o štetnom utjecaju soje na endokrini sustav pretjerana. Osobe s bolestima štitnjače, osobito one koje uzimaju lijekove, trebaju porazgovarati sa svojim liječnikom o tome trebaju li paziti na konzumiranje soje.

Niz ozbiljnih studija, navodi dr. Mindy S. Kurzer, s Odsjeka za znanstveno istraživanje hrane na Sveučilištu Minnesota, pokazale su da prehrana na bazi soje utječe, ali vrlo malo, na razinu hormona i kod muškaraca i žena. Znanstvenici smatraju da je riječ o korisnom utjecaju, no dodaju da su za kategorične izjave potrebne dodatne studije.

Utjecaj soje na smanjivanje i ublaživanje valunga kod žena u menopauzi pokazao se tek za 10 do 20% boljim nego placebo. A niz drugih studija pokazuju da čak nema efekta na valunge.

Soja izaziva tumore?

Inhibitori protease (trypsin) u krumpiru, jajima i žitaricama te soji utječu na probavu proteina. Znanstvenici godinama znaju za životinje koje jedu sirovu soju i koje ne rastu dobro kao druge niti se mogu dobro razmnožavati. No životinje koje su jele podgrijanu ili procesuiranu i kuhanu soju nisu imale sličnih problema. Inhibitori se naime uništavaju kuhanjem.

Neki su sugerirali da ovi inhibitori doprinose razvoju tumora u ljudi, međutim istraživanja su zapravo dokazala da oni sprečavaju aktiviranje specifičnih gena koji uzrokuju tumor. Dobri su i u sprečavanju oštećenja DNA zbog posljedica radijacije i slobodnih radikala. Izvori sirove soje su brašno i suplementi sojinih proteinskih koncentrata. U većini drugih sojinih proizvoda inhibitora je premalo da izazivaju štetu, a dovoljno da spriječe oštećenje DNA.

Soja sadrži toksične količine aluminija i mangana?

Soja sadrži veću koncentraciju aluminija, no ljudsko tijelo putem crijeva absorbira vrlo malo aluminija, a ono što uđe u probavni sustav izlučuje se putem bubrega. Ako imate zdrave bubrege ni vi ni vaše dijete nećete se otrovati aluminijem zbog uzimanja sojinih proizvoda.

Istina je da sojine formule mogu imati 50 puta više mangana nego majčino mlijeko. Mangan može biti neurotoksičan i uzrokovati simptome ADHD-a kod djece i dosita neka djeca koja imaju problema s koncentracijom i druge simptome ADHD-a moraju paziti na unos soje u organizam. No kod većine djece se mangan izlučuje iz organizma bez da uzrokuje štetu.

Nije ni nevažno u kojem obliku uzimate sojine proizvode. Primjerice u 100 g sojinog umaka najviše ima natrija koji je zastupljen s 5637 mg, 217 mg kalija, 125 mg fosfora, 43 mg magnezija, 19 mg kalcija dok mangana uopće nema. Vitamini, osim onih iz B skupine, nisu zastupljeni. No pogledajmo sad stanje elemenata u sojinom brašnu. Tu već ima raznih vitamina uključujući beta karotene, vitamina K, E, folata i drugih vitamina iz B skupine.

U 100 g sojinog brašna nalazi se tek 2 mg natrija, ali zato 1936 mg kalija te samo 2 do 3 mg mangana. A u 100 g komercijalno pripremljenog sojinog mlijeka 119 mg kalija, 89 mg kalcija, 56 mg natrija, 4 mg selena te zanemarive količine drugih metala, navodi se na stranicama Danskog tehnološkog instituta.

Priprema tofua u Jakarti, Indonezija

Naravno, uz to treba znati i da količina hranjivih tvari ovisi o tlu na kojem raste, ovisno o tome koliko se iskorištava i čime je bogato i biljka će time obilovati ili biti u manjku. Iz tog razloga kineski češnjak na poljima koja su već iscrpljena nije bogat za organizam ljekovitim elementima kao onaj iz našeg vrta. Iz sličnog razloga se u panjevima u sibirskim šumama može naći zlata – jer su ga godinama crpili i nakupili iz tla iz kojeg su rasli.

Naravno da griješe i oni koji pretjerano hvale soju:

Već smo naveli zanemarive koristi uzimanja soje kod žena u menopauzi. A treba imati na umu i da je 1998. najmanje 38 posto soje koja se uzgajala na području SAD-a već bila genetski modificirana. Svi koji ne žele GMO u svom probavnom traktu – oprez. Posebno ako sojine proizvode kupujete na američkom tržištu.

Soja kao izvor aminokiselina

U prirodi postoji nekoliko stotina vrsta aminokiselina, no u većini proteina može ih se naći samo dvadesetak. Te se aminokiseline mogu posložiti na gotovo bezbroj načina. I u ljudskom tijelu ima preko 100.000 vrsta proteina, no tek 20-ak aminokiselina – polovicu aminokiselina potrebnih za održavanje života sami ne možemo sintetizirati pa ih uzimamo iz okoline.

Ako ne jedemo meso, prehrana nam može biti manjkava i štetna po zdravlje, no vegani su pronašli spasonosnu soju.

Ipak, dr. sc. Oskar Springer, profesor na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu i stručnjak za biokemiju prehrane, upozorava da sama soja ne može u potpunosti zamijeniti meso jer ne sadrži dvije nužne aminokiseline, pa je prehrana koja se oslanja na soju kao jedinu zamjenu mesu u biti manjkava. Posebno za dijete u razvoju kojem se bez nužnih aminokiselina osiromašuje tijelo.

Koliko su proteini važni? Proteini svojom raznovrsnošću daleko nadmašuju sve druge velike molekule. U porodicu proteina spadaju antitijela, enzimi te glasnički, građevni i transportni proteini. Široki spektar imunoglobulina, ili antitijela, brani organizam od stranih napadača kao što su bakterije i virusi. Neki drugi globulini pospješuju zacjeljivanje oštećenih krvnih žila.

Soja nije 100% zamjena za meso

Sama soja ne može u potpunosti zamijeniti meso jer ne sadrži 2 nužne aminokiseline pa je prehrana koja se oslanja na soju kao jedinu zamjenu mesu u biti manjkava

Enzimi služe kao katalizatori, to jest ubrzavaju kemijske reakcije, primjerice one koje se odvijaju kod probave hrane. Ustvari, "kad bi vaše tijelo ostalo bez enzima, vjerojatno biste ubrzo umrli od gladi jer bi vam trebalo 50 godina da probavite obični ručak", objašnjava se u knjizi The Thread of Life.

Enzimi obavljaju svoj posao kao radnici na pokretnoj traci, pri čemu svaki od njih obavlja neki specifičan zadatak. Tako, naprimjer, enzim maltaza razgrađuje šećer maltozu na dvije molekule glukoze. Enzim laktaza razgrađuje laktozu, ili mliječni šećer. Drugi enzimi spajaju atome i molekule, stvarajući nove spojeve. Sve se to odvija nevjerojatno brzo. Jedna enzimska molekula može pokrenuti na tisuće kemijskih reakcija u sekundi!

Neki se proteini svrstavaju u hormone i služe za prenošenje uputa. Kad dospiju u krvotok, hormoni povećavaju ili pak smanjuju aktivnost u raznim dijelovima tijela. Tako, naprimjer, inzulin potiče stanice na apsorpciju glukoze, koja ih opskrbljuje energijom. Građevni proteini, kao što su kolagen i keratin, glavni su sastojci hrskavice, dlake, noktiju i kože. Moglo bi se reći da svi ti proteini "služe u stanici poput potpornih stupova, greda, dasaka, cementa i čavala", piše u knjizi The Way Life Works.

Transportni proteini koji se nalaze u staničnim membranama služe kao pumpe i kanali koji omogućavaju protok tvari u stanicu i iz nje. Shvatili smo? Aminokiseline koje naše tijelo ne može samo sintetizirati treba nabaviti. Soja može dosta toga zamijeniti, ali ne sadrži baš sve što trebamo.

Uravnotežena prehrana u kojoj ne pretjerujemo s unosom bilo koje namirnice pa i soje uvijek je najbolje rješenje.

Izvor: net.hr