Humanizam i čarolija postojanja | Psiho Socio | Bodybuilding | Fitness

Piše: Chun Ko Lin

Neki ljudi smatraju da je humanizam zastarjela stvar jer kao nije više fer da još uvijek čovjeka stavljamo u centar svih mjerila, odnosno da je prenaglašeno isticanje ljudskih mjera vrijednosti u stvari izraz sužene svjesnosti i egocentričnosti homo sapiensa.

Da, to je sve točno a i slažem se sa tim stavom da mi trebamo i čovječanstvo gledati samo kao dio jedne ogromne beskonačno velike cjeline i da nastojimo sagledati tu veliku cjelinu u kojoj živimo. Međutim čovječanstvo danas takvo kakvo jeste ima još uvijek veliku potrebu za isticanjem ljudskih vrijednosti odnosno ljudskosti. Mi smo danas još jako daleko od faze u kojoj možemo napustiti potrebu za tim homocentrizmom kako bi mogli krenuti u još šire nivoe svjesnosti i našeg pravog mjesta u prirodi, planeti i univerzumu.

Ljudi još uvijek masovno ubijaju jedni druge, eksploatiraju jedni druge. U svim zemljama svijeta je ubijanje drugih a kod većine i eksploatacija čovjeka po čovjeku ugrađena i organizirana u legalnim sistemima država. Sve kapitalističke zemlje svijeta imaju legaliziranu eksploataciju od strane onih, koji su nekim tzv. ozakonjenim pravom pridobili posjedovanje sredstava za proizvodnju, koja su u stvari rezultat minulog rada hiljada generacija tzv. običnih radnih ljudi.

Međusobno ubijanje ljudi je vrhunski organizirano u svim državama svijeta. Dnevno se u svijetu u vojsku ulaze rad i kapital veći nego sto je neophodno čovječanstvu da godinama potpuno ukloni glad sa planete. Dakle, nama je još uvijek važnije ubijanje čovjeka negoli sprečavanje patnje i gladovanja nas samih.

Mi još, na ovoj maloj planeti, nismo shvatili da smo jedna porodica a gdje je onda mjesto shvaćanju ili svjesnosti da je cijela biosfera naša porodica ili planeta ili sunčani sistem ili naša galaksija ili cijeli univerzum na svim nivoima grubog i onim nivoima finog neopipljivog postojanja.

Kako to da se čovjekova svjesnost tako polako razvija iako je on svojim tehničko industrijskim napretkom već dosegao mogućnosti djelovanja na cijelu planetu pri kojem je neophodno da ima daleko viši nivo svjesnosti od onog kojeg danas ispoljava? Upravo taj veliki rascjep između čovjekove svjesnosti i njegove sposobnosti utjecaja na materijalni svijet je velika opasnost i za samo čovječanstvo jer se mi igramo sa moćnim sredstvima transformacije za koje izgleda nismo zreli. Kao kad bi se malo dijete igralo sa dinamitom i šibicama.

Svjesnost se očito ne razvija usklađeno sa naučno tehničkim otkrićima i razvojem? Takvo stanje stvari je školski primjer u kojem su proizvodne snage razvijene a proizvodni odnosi koče daljnji razvitak čitavom čovječanstvu i može postati prijetnja njegovog opstanka.

Zapad, koji ima u svojoj osnovi grubu agresivnu materijalističku kulturu podčinjavanja okoline svojim potrebama, je razvio tehniku i usavršio sredstva za proizvodnju ali nije kod sebe našao niti poticao dovoljno duhovne kulture da bi razvijao i  svoju svjesnost. Svjesnost se, danas u ovoj fazi razvitka kapitalizma u zapadnoj kulturi, tretira kao prijetnja i nedostatak jer bi razvitkom svjesnosti miliona ljudi, automatski vodilo u promjenu cjelokupne društvene strukture i dramatično bi utjecalo na način života a što je najvažnije onda bi se morale korjenito izmijeniti i uništiti stare okoštale organizacijske strukture društva i kapitalističko vlasnički monopoli moći.

Pozitivno je da istok sve više preuzima i primjenjuje tehničko tehnološke tekovine zapada ali nažalost uz njih preuzima i iracionalnu logiku profita umjesto da razvije svoje nove oblike društvenog organiziranja koji bi izvirali iz njihove bogate duhovne kulture i koja bi onda stimulirala daljnji razvitak svjesnosti i njihov tisućuljetni tradicionalni slojeviti zdravi odnos prema prirodi i mjestu i ulozi čovjeka u njoj.

Na zapadu se pojavio i novi glasić tzv. zelenih koji je jedan vid ispoljavanja svjesnosti jednog broja ljudi kojima više profit nije jedina religija. Nažalost često se dešava kao i u prošlosti da kada novi ljudi, a u ovom slučaju zeleni, dođu na vlast onda postaju oportunisti. Moć ih korumpira i birokratizira i onda rade upravo ono protiv čega su se borili od svog nastanka. Pored toga su propagandne mašine velikog kapitala svojom neprekidnom galamom i propagandom izgurali, nadglasali, ismijali i blokirali glasove humanista svih boja tako da se njihov glas sve manje čuje u javnosti. Da ne spominjemo sve ratove, državne udare koje su u tom pravcu organizirane i provedene.

Ljudski um je programiran prošlošću i to danas znaju već i vrapci na grani. Međutim malo ih je koji pokušavaju da osvijeste i integriraju tu prošlost i što je još važnije da istraže i iniciraju nove snažne i svjesne doživljaje i uvide koji će biti osnova konstruktivnih promjena i evolucije naše svjesnosti.

Dogod će čovječanstvo biti manipulirano od ljudi koji su željni moći nad drugima i koji žele ovjekovječiti tu moć dotle će stimulansi za brzi razvoj svjesnosti čovječanstva biti kočeni jer moćnici nemaju interes u tome da se čovječanstvo humanizira i osvijesti. Upravo tu leži uloga prosvijetljenih osoba, karizmatskih revolucionara i duhovnih učitelja koji ce inicirati jedan diskontinuitet sa prošlošću i izazvati nove snažne doživljaje svjesnosti jer samo novi doživljaji koji su snažniji od prethodnih donose promjene. To je u osnovi prirode ljudskog uma i njegovog cijelog bića da primjenjuje pouke iz novo doživljenog.

Kako se može humanistički i revolucionarno formirati um jednog čovjeka koji je od rođenja živio u kapitalističko eksploatatorskom društvenom sistemu. Takav čovjek u pravilu nema gotovo nikakvu priliku naučiti ili si predočiti mogućnost nekakvog drugačijeg humanijeg samoupravnog načina proizvodnje i međuljudskih odnosa. On je toliko upleten u borbu za svakodnevni opstanak i zaslijepljen propagandističkim utjecajem mas medija da za nešto novo nema više slobodnog prostora.

U prošlosti je bilo mnogo slučajeva da su osviješteni pojedinci namjerno šutjeli. Nisu naprosto ništa i nikoga podučavali. Najvjerojatnije je da su takvi pojedinci vidjeli da su društveni odnosi i duhovna kultura toliko zagađeni da nikakvo svjetlo nema šanse u takvoj sredini. A vjerojatno su bili i svjesni da bi mogli izazvati samo još jednu novu krvavu revoluciju koja ima male šanse da urodi plodom.

Poneki osviješteni učitelji majstori su pak tražili obavezu šutnje i u zatvorenom krugu učenika prenosili znanje i praksu dostizanja viših nivoa svjesnosti i na taj način su željeli zaštiti svoje sljedbenike od tadašnjeg društvenog okruženja a naročito od vlasti i moćnika koji nisu bili spremni prihvatiti novog osviještenog čovjeka ili bilo kakav revolucionarni preokret osvještavanja u društvu. Vladari žele i podržavaju samo poslušnost svojih podanika, koji bi trebali prihvaćati dobrovoljno da budu beskrupulozno eksploatirani.

Danas međutim nema vise mjesta za šutnju i tajna bratstva jer je kriza došla do ekstremnih razmjera i pitanje opstanka čitavog čovječanstava i njegovog daljnjeg razvoja je u pitanju. Čovječanstvo je manipulirano silom i programirano zakonodavstvom od vladajućih klasa već tisućama godina, već prema tome kada je koja grupa ljudi izasla iz prvobitne zajednice.

Ljudi danas često misle da su slobodni u odlučivanju jer ne mogu sagledati koliko su gotovo svi domeni odlučivanja podređeni tisućuljetnim impregniranjem lažima i manipulacijama. Naravno i naša stvarnost tj. svakodnevni život su već toliko isprepleteni tim programima da svako dijete tj. čovjek automatski upada i prilagođava se tim programima i ne primjećujući da time podržava neljudske međuljudske odnose u životu čitave planete.

Učenje dolazi kroz doživljavanje stvarnosti i zato je naša izprogramirana i izmanipulirana svakodnevnica doživljaj koji nas nesvjesno opredjeljuje.  Čemu nas uči današnji način kapitalističkog načina proizvodnje i društvenih odnosa.? Bez obzira čemu nas takvo okruženje uči to je stvarnost koja kondicionira naše ponašanje i to željeli mi to ili ne. Humana samoupravna društva, u kojima je čovjek dostojanstveni sudionik čarolije postojanja, danas više ne postoje jer su namjerno planski uništena od velikih planetarnih gramzljivih imperijalista.

Nešto slabiji utjecaj, od stvarnog životnog doživljaja, na naše razumijevanje života ima recimo, učenje neke teorije ili čitanje o njoj. Učenje i čitanje je također doživljaj ali koji ima utjecaj pretežno na intelektualnom planu tj. na nagomilavanje informacija u umu.

I pored svih navedenih nepogodnih uvjeta za razvitak nove humanističke i univerzalne svjesnosti  ipak se ova naša čarolija postojanja već i sama brine za ravnotežu i sve češće se među autentičnim duhovnim i humanističkim pionirima pojavljuje jedan novi cjeloviti uvid i doživljaj stvarnosti koji je fizički, emocionalan, intelektualan i duhovan, koji daje jedan novi duboko revolucionarni uvid i snagu doživljenom i ima posljedice na cjelokupnu evoluciju čovječanstva.