Aspartam je siguran. Stvarno? | Prehrana | Bodybuilding | Fitness

Piše: Victoria Inness-Brown
Uvod: Carol Guilford

Kada me Victoria Innes - Brown kontaktirala o „ekskluzivnoj informaciji“ vezanoj za aspartam, nisam znao što očekivati. Znanstveni dokazi su nadmoćno upućivali o opasnosti aspartama po ljudsko zdravlje, ali čak i unatoč tome, aspartam je postao sastavni dio mnogih pića i medicinskih proizvoda i čak 6000 vrsta hrane.

Tko bi očekivao da bi obični građanin napravio istraživanje o aspartamu na 108 štakora u dvije godine i osam mjeseci.

Pogledajte samo slike Viktorijinih životinja koje su unosile količine aspartama (u ljudskim terminima) ekvivalentne onoj koja se nalazi otprilike u jednoj limenci gaziranog pića, dok nisu spontano uginuli. Međutim, na kontrolnoj grupi, koja nije hranjena aspartamom, nije bilo vidljivih učinaka.

Umjetni zaslađivač, aspartam, prvi je put odobren od strane FDA, 1981. Do 1990. godine, FDA (Američki Zavod za Zaštitu Zdravlja) je već imala mnogo pritužbi od strane konzumenata na kojima se očitovalo 92 simptoma kao posljedica ove supstance. Mnogi od tih simptoma su uključivali: glavobolja/migrena, vrtoglavica, gubitak svijesti, mučnina, utrnulost, grčenje mišića, povećanje težine, osip na koži, depresija, zamor, razdražljivost, ubrzanje rada srca, nesanica, problemi sa vidom uključujući i gubitak vida, gubitak sluha, palpitacija srca, smetnje kod disanja, napadi nemira i panike, smetnje u govoru, gubitak okusa, vrtoglavica, tinitus, gubitak pamćenja i bolovi u zglobovima.

Osobno, pročitao sam više od tisuću slučajeva čije su žrtve posljedica aspartama, ali Viktorijinie fotografije, prve koje su trebale doživjeti svjetlo dana, su zaista izreci „Slika govori tisuću riječi“ dale pravo značenje.

Evo što je na to sve rekla Viktorija:

Željela sam vizualni dokaz

Razlog zašto sam napravila istraživanje o aspartamu je bila ovisnost moje obitelji o dijetnim, gaziranim napitcima. Nakon što sam istražila sve učinke aspartama, čvrsto sam vjerovala kako ovaj  umjetni zaslađivač može uzrokovati bolest, pa čak i preuranjenu smrt.

Najveći utjecaj, na moje istraživanje molekule aspartama, je imao „Bresslerov izvještaj“. Dr. Jerome Bressler je pokušao validarizirati autentičnost studije napravljene od strane G.D. Searle, farmaceutske kompanije koja je držala patent „zaslađivača“.

Bresslerov tim je napravio kompletnu reviziju Searleove studije, 115 tjedana oralne studije na štakorima, koja je navodno bila učinjena zbog ispitivanja neželjenih učinaka raspada kristalnog oblika aspartama iz fenialanina, 50 postotne kemijske kompozicije diketopiperazina.

Bresslerove su snage pronašle mnoge nepravilnosti u Searlevim eksperimentima, nedostatak važnih podataka, greške i nepravilnosti u dostupnim podacima, izuzeće životinja itd.

Postalo je jasno kako je Searle krivo interpretirao, odnosno prikrio kancerogenost DKP-a i odbio pokazati inkriminirajuće podatke FDA-i!

Jedan od takvih sakrivanih podataka je bila i velika količina izmjerenog tkiva dimenzija 5x4,5x2,5 cm – tumor značajne veličine koji bi teško ostao neprimijećen i golom oku.

Bila sam uvjerena da ću i ja vrlo brzo početi uviđati negativne promjene na svojim bližnjima, pa čak i tumore, tako da sam čvrsto odlučila što prije maknuti obitelj i prijatelje od aspartama.

Molekula aspartama

Je li aspartam opasna molekula?

Časopis The Independent, šesti lipanj, 1999

Molekula aspartama (200 puta slađa od običnog stolnog šećera) sastoji se od 10% metanola koji se u tijelu razgrađuje na mravlju kiselinu i formaldehid, 40%  aspartične kiseline i 50% fenilalanina. Oba metabolita metanola su izuzetno toksični i sporo se izlučuju iz organizma, a da o aspartičnoj kiselini i fenilalaninu uopće i ne pričamo. Iako odobren od strane FDA-e, kao dodatak hrani, aspartam je jedna od najopasnijih supstanci kojoj su ljudi ikada bili izloženi.

Aspartam je vrlo sofisticirana, pametna droga, odnosno tvorevina. Kada kažem sofisticirana, tada podrazumijevam da se takvo nešto nikada ne bi moglo otkriti „slučajno“, međutim je. Aspartam je nastao u laboratoriju sasvim slučajno kada je James Schlatter, kemičar Searlea, testirao jedan lijek protiv čira na želucu. Nije ni slutio kakve će posljedice ostaviti njegovo otkriće.

Fenialanin

Fenialanin, 50% molekule aspartama je izolirano iz lanca aminokiseline s kojom on, u prirodi, egzistira. Izolirani fenialanin može prijeći krvnu barijeru mozga, umiješati se u neurotransmitere i napraviti pobunu kojom ih jednostavno uništi, neki bi rekli „uzbudi do smrti“.

Višak fenilalanina u mozgu dovodi do smanjenja nivoa serotonina što onda izaziva emocionalne poremećaje i depresiju. Dokazano je da je nivo fenilalanina u krvi znatno povećan kod ljudi koji koriste aspartam. Čak i kada čovjek samo jednom unese u sebe aspartam, količina fenilalanina u krvi se poveća.

Ali, aspartam ne pravi štetu samo na tom području. Kao što je navedeno gore u odlomku, aspartam može uzrokovati deformacije kod novorođenčadi poput mentalne retardacije i drukčije percepcije okoline.

Jeste li možda pomislili na autizam? 1987. godine autizam se javljao kod jednog od 1500 djece, a danas je to povećano za 10 puta, odnosno autizam se javlja kod jednog od 150-ero djece i ta stopa i dalje raste.

Koliko je od vas čulo za Alzheimera 80-ih godina prošlog stoljeća. Odkad je uveden aspartam, ova bolest se udvostručila, a trenutna statistika za Ameriku govori kako čak 5 milijuna Amerikanaca boluje od nje.

Fenilalanin se pretvara u DKP, diketopiperazin, stimulator tumora. Sumnjiva studija DKP-a od strane Searle, farmaceutske kompanije, ponukala je FDA na reviziju eksperimenta, što je dovelo do rezultata koji su dokumentirani u Bresslerovom izvještaju.

Aspartična kiselina

Aspartična kiselina čini 40% molekule aspartama. Poznata je kao neurotoksin već 40 godina. Glodavci koji su unijeli previše aspartama kao infanti (u Victrojinoj studiji), u odrasloj dobi su ostali malog rasta. Aspartam je rezultirao i njihovom pretilošću kao i seksualnom i reproduktivnom disfunkcijom.

Još jedan važan dio aspartama je i glutamat. Aspartat i glutamat djeluju kao neurotransmiteri u mozgu koji omogućavajući prenos informacija od jedne živčane stanice do druge. Ukoliko se u mozgu nalazi prevelika količina ovih supstanci, to dovodi do smrti određenih živčanih stanica usljed stvaranja uslova za ulazak povećanih količina kalcija u te stanice. Ulaskom kalcija u stanice, u njima dolazi do oslobađanja većih količina slobodnih radikala koji onda prouzrokuju smrt stanice. Oštećenja živčanih stanica mogu biti izazvana od strane suvišnog aspartata ili glutamata i zbog toga se ove supstance nazivaju – “ekscitoksinima”. Oni “nadražuju” ili stimuliraju živčanu stanicu sve dok ona ne umre.

Metanol

Metanol čini 10% molekule aspartama. Metanol (drvni alkohol) je poznat kao otrov i tvar koja izaziva ovisnost. Sigurno svi znate nekoga tko u svakoj prilici pored sebe ima limenku dijetnog, gaziranog pića.
Aspartamska industrija tvrdi kako je više metanola u čaši narančinog soka nego u aspartamskim proizvodima. Međutim, u prirodnim proizvodima, poput narančinog soka, otrovni drvni alkohol ili metanol ima svoj protuotrov koji se očituje kao etanol.

Slobodni se metanol pretvara u formaldehid.

Formaldehid je mala, vrlo reaktivna molekula koja se snažno veže na proteine i nukleinske kiseline formirajući pritom supstance koje se normalnim putevima jako tešku eliminiraju iz organizma. Zato se metanol smatra kumulativnim otrovom jer mu je potrebno jako puno vremena prije nego napusti naše metaboličke procese.

Simptomi koji ukazuju na trovanje metanolom su: glavobolja, zujanje u ušima, mučnina, problemi u gastrointerstinalnom traktu, slabost, nesvjestica, problemi kod pamćenja, utrnulost ekstremiteta kao i probadajući bol u njima, promjene u ponašanju, upala živaca.  Najčešći i najpoznatiji simptomi trovanja metanolom su u vezi čula i vida. Magljenje i treperenje pred očima, slab vid, oštećenja na mrežnjači i sljepilo. Formaldehid je poznat kao kancerogena supstanca, oštećuje mrežnicu oka, ometa replikaciju DNA, uzrokuje deformacije kod novorođenčadi.

Istina, aspartam je vrlo sofisticirana, pametna droga – ubija nas slatko i polako.

Aspartam i suplementi

Moram priznati da sam uvijek bio jedan od onih koji je odbijao govoriti o aspartamu kao opasnoj tvari. Aspartam, u slučaju ako niste znali, je umjetni zaslađivač koji se nalazi u svemu na čemu piše „bez šećera“ ili „dijetno“. Otkad se pojavio, postao je subjektom mnogih osuda s razlogom jer uistinu može uzrokovati nebrojene probleme ljudskom tijelu.

Sada, ako uzmete Muscletech-ove proizvode i pomno pogledate etiketu na poleđini, vidjet ćete mali savjetodavni natpis (ne upozorenje) kako proizvod sadrži fenilalanin. Fenilalanin je derivat aspartama. Drugi proizvođači čak neće ništa ni reći o aspartamu u svojim proizvodima. Međutim, ako je proizvod sladak, a u njemu nema šećera, tada postoje velike šanse da je zaslađen aspartamom ili sukralozom (koja isto tako nije 100% sigurna). Potražite proizvode na kojima piše da ne sadrže aspartam, odnosno „aspartam free“.

Fenialanin, 50% molekule aspartama je izolirano iz lanca aminokiseline s kojom on, u prirodi, egzistira. Izolirani fenialanin može prijeći krvnu barijeru mozga, umiješati se u neurotransmitere i napraviti pobunu kojom ih jednostavno uništi, neki bi rekli „uzbudi do smrti“.

Sigurno mislite: „A daj, koliko stvarno te stvari mogu biti loše?“ Gledajte, ako niste čitajući ovaj članak, došli do saznanja kako je aspartam, i svi njegovi sastani dijelovi i derivati štetni, tada vam ja više ne mogu pomoći. Ukoliko ste još uvijek toliko tvrdoglavi, pročitajte članak još jednom, polako i s razumjevanjem i mnoge će vam stvari sjesti na svoje mjesto. Mislim da ćete onda razmisliti dva puta prije nego posegnete za dijetnom („sugar free“) colom ili žvakaćom gumom bez šećera. S druge pak strane, dobro provjerite etikete na poleđini prije nego proizvod date svom djetetu u ruke.

Znam da nisam jedini koji govori o ovome, ali ljudi, budite razumni. Aspartam je uistinu jedno veliko zlo. Ne dozvolite da vam nesvjesnost ili neznanje uništi život i sve njegove radosti. 

Izvor: myaspartameexperiment.com